Biodinamičko povrćarstvo

Vlado Posel obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Kuršancu na kojem je sam svoj majstor nije posebno specijalizirao ni u kojoj povrćarskoj ili drugoj kulturi, ali za sve što uzgaja zajednička je i ključna karakteristika - biodinamičko gospodarenje.
Biodinamičko gospodarenje nosi sa sobom i svojevrsne rizike, nije ga moguće planirati i preračunavati kao konvencionalne komercijalne proizvodnje, ali, kaže Vlado, uvijek nešto od kultura ponese, priroda nikad svoje plodove ne uskrati potpuno:

Sklad u uzgoju

- Moj je cilj izvući povrće ni iz čega, slikovito rečeno, odnosno - samo iz potencijala koji nam priroda nudi tzv. homeodinamičkim pristupom. Bez kemije, bez umjetnih stimulansa bilju... I sav uzgoj na gospodarstvu - od voća i povrća do svinja koje su slobodno puštene u starinski voćnjak - držati u međusobnom skladu i utjecaju.
Najveći mi je uzgoj češnjaka koji imam do 500 kilograma i graha koji imam do 600 kilograma. Zatim su tu luk, poriluk, pasternjak, mrkva, zelje, kelj, jabuke mi rastu netaknute kemijom... Ove godine mrkva mi je bila slabija, nije niknula kako treba, za zelje sam utvrdio da nije kultura koja odgovara zamlji koju imam... Uzgajam i daikon - japansku rotkvu, sličnu repi, ali osobita je po tome što izvlači teške metale iz organizma. Imam i crnu rotkvu iz porodice daikona koja, kad se konzumira s medom ili s crnim uljem bez soli i octa, odnosi, primjerice, anginu kao rukom.

Pčele, homeodinamika, prirodni ritam

- Od prijatelja pčelara nabavio sam i pčele jer - primarno oprašivanje iznimno je važno. Pčele držim u skladu s postulatima eko-uzgoja, no ne mogu dobiti tu oznaku jer sam u okolišu koji je prekriven primarno konvencionalnim kulturama.
Svoje kulture za sjetvu pripremam homeodinamički, a postižem pri tome znatnu razliku u odnosu na konvencionalne metode, kako u prinosima, tako i u kvaliteti povrća.

Hibridi nisu bolji

Primjerice - ne špricam luk protiv lukove muhe. Nema potrebe jer sjeme pripremam homeodinamičkim impulsima, a onda je luk kao zdrav čovjek - brani se sam od bolesti, vlastitim imunitetom.
Sve prepuštam prirodnom trajanju, vremenu kojem je potrebno da se nešto na prirodan način uzgoji, dozori...
- U povrćartsvu možemo upotrijebiti hibridne sorte za koje se pogrešno misli da su bolje od izvornih po prinosu. Nije tako. Ako se i hibridna sorta povrća uzgaja prirodno, bez neprirodnih stimulansa, vrijeme rasta je jednako, urod isti, ali izvorna sorta ima nemjerljivo bolju kvalitetu, ukus... Slično je to kao i s uzgojerm životinja. Što mislite - može li se usporediti meso mojih svinja (bez obzira koje su pasmine) koje ruju po voćnjaku, jedu ekološki uzgojen kukuruz, jabuke, drač, rastu devet mjeseci na zraku, s onima koje se za dvostruko kraće vrijeme napumpa do klaoničke težine u tovilištima sa smjesama? Koje biste vi meso radije kupili? Meni perad na dvorištu raste po osam mjeseci, prirodno, prije nego se može koristiti za prehranu, a u peradarnicima je tov za manje od 40 dana gotov...

Što je ključ zdravlja?

- Ako znamo da je hrana ključ zdravlja, onda ipak moramo početi razgovarati i o tome koja je i kakva hrana ključ zdravlja!
Malo je ljudi koji su dovoljno prosvijećeni potrošači, a u Međimurju nas je već dosta koji se bavimo proizvodnjom hrane više vrijednosti. Nemamo tu dovoljno kupaca, a istini za volju - nismo još ni jaki dovoljno s asortimanom.
Međutim, u Zagrebu se sve proda. Doma se prodaje ili na kućnom pragu ili na prigodnim sajmovima na kojima se mora plaćati po 800 kuna za klupu. Bilo bi dobro da se u Čakovcu, na primjer, može prodavati na otvorenom, pred Međimurkom ili na sličnoj lokaciji. Na čakovečkom placu biodinamička je proizvodnja pod krovom s mljekarim. Tko bi nam se tamo nadao? Samo oni koji nas baš traže, mogu nas naći.

Svjesni kupci ne škrtare

- I zanimljivo je - ja za češnjak mogu postići 50 kuna za kilogram, a znate da je to vrhunski, prirodno uzgojen češnjak. Ljudi za kineski češnjak po prodavaonicama daju 40 kuna za kilogram, a ne zna se ni kako je ni iz čega niknuo. Kada za grah iz biodinamičkog uzgoja tražim 40 kuna, nitko ne prigovara i ne škrtari iako je onaj iz konvencionalne ponude 15 kuna jeftiniji. Mrkvu mi ljudi plaćaju 12 kuna, poriluk 15 kuna... Znači, nije problem u cijeni jer ljudi su spremni platiti kad znaju kakvu kvalitetu i što kupuju.
No, treba znati i to da su naši kupci, svjesni kupci biodinamičkih proizvoda, u općoj potrošačkoj populaciji zastupljeni u promilima. Ali su i agilni u traženju tih proizvoda, pa ja svoje proizvode šaljem čak do Opatije, restoraterima koji su me sami našli.
Boljka ove proizvodnje i ograničavaći faktor je što smo mi u biodinamici sezonci, ne možemo imati ponudu cijele godine, a i količine teško postižemo. Mi poštujemo zemlju - nju treba poštovati, a ne silovati, držati se plodoreda, shvatiti međuovisnosti koje su u prirodi i vjerovati u biljke koje su najveći alkemičari... Onda to ima i određenih ograničenja u gospodarenju. Ako je to cijena koju moramo platiti da bismo se hranili zdravo, onda će je mnogi rado platiti.

Autor: M. Belčić