Hidroponija i akvakultura - kombinacija dviju tehnologija.
Akvaponija je samoodrživi sistem proizvodnje hrane koji kombinira tehnike akvakulturne proizvodnje riba, rakova ili puževa s tehnikama hidroponije. U intenzivnoj akvakulturi otpadne vode utječu na pojavu zagađenja i tako povećavaju toksičnost vode za ribe. S druge strane intenzivni hidroponski uzgoj uvelike ovisi o trošku za nabavku mješavina nutrijenata za bilje koje se dodaju u vodu. Akvaponski integrirani oblik proizvodnje eliminira mane iz oba spomenuta sustava.
U akvaponskom sistemu, biljke iz vode uklanjaju dušik i fosfor koji nastaju kao nusprodukti ribljeg metabolizma. Ribe u uzgoju tako proizvode hranjiva potrebna za rast i razvoj biljaka, a njihovi ekskrementi se recikliraju. Ovim principom smanjuje se zagađenje vode uzrokovano intenzivnom proizvodnjom riba što je jedan od ograničavajućih faktora prilikom širenja novih ribogojilišta. Ovakav sistem može, dakle funkcionirati kao zatvoreni krug, a uz to se i sva voda reciklira.
Akvaponski uzgoj se najčešće temelji na nekoliko podsustava:
Polikulturni uzgojni sistemi slični akvaponiji postojali su još u doba Azteka. Spomenuta tehnika je jako popularna u Australiji i SAD-u, ali i u sušnim predjelima gdje se voda smatra bogatstvom. Većina zelenog povrća dobro uspijeva u ovakvom uzgoju. Među njima su najisplativije kulture: kineski kupus, salata, začinsko bilje, ruže, rajčica, jagode.
Prednosti ovakvih sistema su mnogobrojne: od zaštite okoliša zbog recikliranja vode, preko organske ishrane biljaka i uklanjanja otpadnih tvari iz vode, pa do smanjenja potreba za zemljištem za proizvodnju povrtnih kultura i na kraju do redukcije patogena u akvakulturnoj proizvodnji. Postoji veliki broj varijanti akvaponskog uzgoja i neke su još u eksperimentalnoj fazi, no vrijedi razmisliti o ovoj mogućnosti.
Autor: Vesna Mijat
Tagovi
Autorica
