Željko Mavrović: Nema brze zarade ali se isplati baviti poljoprivredom

Najveći hrvatski proizvođač ekohrane Željko Mavrović, poznat kao »šaka sa Srednjaka«, novi je predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza (HSS). O ulasku u krovnu organizaciju seljaka u Hrvatskoj, novom smjeru HSS-a, ekološkoj poljoprivredi, poticajima, cijeni pšenice i kruha, prilagodbi EU-u, razgovarali smo s Mavrovićem u njegovoj tvrtki »Eko Mavrović« u Zagrebu.

Zašto ste preuzeli Hrvatski seljački savez?
- Želim prije svega pomoći svojim iskustvom, znanjem, edukacijom i informacijama, jer me već dugo smeta apatija u kojoj se nalazi naše selo.
Seljaci su 90-ih godina bili posve dezorijentirani te sam zapamtio slike mladih ljudi, koji sjede ispred seoskih trgovina, jer nemaju novac da sjede po birtijama. Moj cilj je vratiti optimizam na selo. Dakle, nužno je vratiti povjerenje ljudi u bolji život, a onda i institucije, koje će im pomoći da se fokusiraju na posao. Osobno sam prošao put edukacije, jer kad sam se odlučio za ekološku poljoprivredu nisam imao ni dovoljno znanja ni sredstava da se njome uspješno bavim. No, uvijek sam imao cilj i viziju kako doći do uspjeha.

Kako se pravi uspješna priča u poljoprivredi?
- Od 15 zaposlenika na eko imanju u Velikoj Britaniji, koje ima 750 hektara zemljišta, njih pet radi u uredu i razmišlja i traži nove informacije o tržištu i proizvodima koje će biti isplativo sijati i proizvoditi sljedeće sezone. Nužno je imati zaokruženu proizvodnju, koja onda može lakše naći svoj put do tržišta. Osobno sam u ekološku poljoprivredu uložio milijun eura, a držim da moje tvrtke danas, bez prepoznatljivog branda »Irokez«, vrijede između tri i pet milijuna eura.

U kojem smjeru treba ići hrvatska poljoprivreda?
- Smatram da su to manja obiteljska gospodarstva, jer one mogu fleksibilnije reagirati na zahtjeve tržišta. Osobno sam s poljoprivrednom proizvodnjom na granici malog i srednjeg gospodarstva, a imam 100 zaposlenih u nekoliko tvrtki u Zagrebu, Rijeci i požeškoj Sloboštini. Kako dolazim iz ekološke poljoprivrede, razmišljam na društveno odgovoran način, i tako ću i dalje nastaviti.

Koliko zemlje obrađujete i koliko poticaja dobivate od države?
- Obrađujemo kod Požege 400 hektara zemljišta, od čega je 100 hektara u zakupu, a 100 u koncesiji. Radilo se o vrlo usitnjenim posjedima, jer je 1500 čestica bilo na 100 hektara. Poticaje u iznosu od 1,1 do 1,2 milijuna kuna za prošlu godinu dobio sam za ratarske kulture, dok za stočarstvo tek trebam dobiti poticaje, jer sam ekološki uzgoj goveda i svinja tek nedavno pokrenuo. Poticaji su kod nas visoki i zbog toga se EU ljuti na nas.

Zašto eko poljoprivreda kod nas nije dublje pustila korijenje?
- Ekološka poljoprivreda kod nas je tek u začecima. Malo je zainteresiranih, odnosno bolje rečeno onih koji se uistinu bave eko poljoprivredom. Jedno od glavnih ograničenja ekološke poljoprivrede je nizak stupanj znanja, kojeg nema dovoljno ni kod konvencionalne poljoprivrede, te informiranosti.
Hrvatska ima prirodni potencijal za eko poljoprivredu, kao i za sve druge vrste poljoprivredne proizvodnje, ali je manje od jedan posto poljoprivrednih površina pod eko uzgojem, dok je europski prosjek 10 posto.

Kako posluju vaše tvrtke i osjećate li posljedice krize?
- Lani smo imali promet od 40 milijuna kuna, od čega se 25 milijuna kuna odnosi na pekarske proizvode. Zasad ne osjećamo u poslovanju posljedice globalne gospodarske krize, ali ako se kriza jače prelomi preko naše države normalno je da ćemo i mi to osjetiti.
Osobno držim da bi hrana trebala biti zadnja na redu kad se radi o utjecaju krize. Nema brze zarade, ali se isplati baviti poljoprivredom.

Kakva će biti vaša suradnja s Ministarstvom poljoprivrede?
- Imam puno povjerenje u ljude koji danas vode Ministarstvo poljoprivrede, a koji su do 'jučer' osnivali Hrvatski seljački savez, koji aktivno postoji u 19 županija. Politikom se ne namjeravam baviti, ali želim biti blizu onih koji donose odluke, jer ako se za vas čuje samo dva puta godišnje, pa bilo to i zbog otkupne cijene pšenice ili mlijeka, vi niste relavantan sugovornik.
Spreman sam ponuditi rješenja, prijedloge za bolji život seljaka, jer ne postoji čovjek koji ne može postati uspješan, ali mora biti ustrajan, vrijedan i imati cilj.

Hoće li HSS i dalje prosvjedovati zbog otkupne cijene pšenice i mlijeka?
- Držim da se prosvjedima ništa ne rješava te nisam spreman u njima sudjelovati pod svaku cijenu. Nitko ne vidi 'skrivene' troškove proizvodnje. Ne vjerujem da bi kruh trebao biti jeftiniji, ali je teško očekivati da će pšenica ove godine imati veću otkupnu cijenu od prošlogodišnje 1,50 kuna po kilogramu. Nikome nije čudno da rabat u trgovini bude 40 posto, ali je ako otkupna cijena pšenice bude veća 10 lipa.

Treba li plaćati porez na neobrađenu zemlju?
- To bi bilo smiješno, jer bi onda gotovo svi otišli u zatvor. Država je ta koja svojim primjerom, jer ima najviše neobrađene zemlje u svojem vlasništvu, mora pokazati da zemlju treba obrađivati. Tek onda na red trebaju doći privatni vlasnici zemljišta.

Može li poljoprivreda oživjeti zapušteni ruralni prostor?
- A što će drugo nego poljoprivreda oživjeti taj golemi prostor, koji je sad posve neiskorišten.

Hoće li vaš biznis trpjeti zbog vašeg aganžmana u HSS?
- Ne vjerujem da bi moj posao mogao trpjeti zbog angažmana u Seljačkom savezu.

Autor: Marinko Petković