Želja puno, zemlje malo. Zna se tko gubi, a tko dobiva!?

Društvo agrarnih novinara Hrvatske (DANH) u Novinarskom domu u Zagrebu uz podršku Hrvatskog novinarskog društva organiziralo je okrugli stol na goruća pitanja raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem i inicijalnih iskustava provedbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Okupili su se tim povodom predstavnici naših najvećih poljoprivrednih tvrtki kao i malih proizvođača, čelništvo poljoprivredne komore, delegati udruga stočara, proizvođačkih organizacija, znanosti i različitih jedinica lokalne samouprave, a sve pod moderatorskom palicom Martina Vukovića, predsjednika DANH-a.

Prošlo je devet mjeseci (trudnoće op.a.) od izglasavanja ovog Zakona, a njegova primjena nailazi na brojne izazove u praksi - tako da je danas tek 60-ak općina s ukupno 60.000 hektara odradilo posao oko Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem.

Andrić: Administracija je zakazala

Općina Vojnić iz Karlovačke županije uspjela je u zadnji čas predati svoju dokumentaciju. 'Radili smo danonoćno' rekao je Nebojša Andrić, načelnik ove općine koja graniči sa susjednom BiH. 'Nismo imali podatke na vrijeme, administracija je zakazala i to je bio osnovni problem za sve nas. Mislim da je to najveći razlog zašto je malo općina odradilo u roku. Mi smo imali rokove, a oni ne.'

U Hrvatskoj brojimo 555, općina (428) i gradova (127), jedinica lokalne samouprave. Tek je manji broj njih odradio ovu proceduru dok većina nije, što prolongira daljnje procedure dodjele zemljišta proizvođačima hrane.

Nadvožnjak umjesto njive?

Jedna od mnogih općina koje nisu uspjeli donijeti program su i Donji Andrijevci iz Brodsko-posavske županije. 'Govorili su neki, donesite bilo kakav program pa neka vas odbiju. To ja smatram neozbiljnim.' Rekao je Milan Šulter na okruglom stolu i dodao kako je bilo iluzorno očekivati da će gradovi i općine u roku 3 mjeseca donijeti programe jer nemaju potrebnih kapaciteta, a nije bolja situacija niti u regionalnim institucijama. 'U našoj županiji osim pročelnika ima samo još dva službenika, nije realno očekivati da će oni odraditi posao za 26 općina. Zapinjalo je svuda, primjerice očitovanja smo čekali po 6 mjeseci.'

Dodaje kako male općine imaju po 2 ili 3 službenika koji svaštare i teško se studiozno mogu posvetiti ovako složenoj temi, kao što je Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem. Da je izazova mnogo, potvrđuje i stanje katastra koje je posebno zanimljivo, kaže Šulter 'Mi primjerice još uvijek imamo upisano neke dijelove trase koridora 5C kao poljoprivredno zemljište, a to su danas nadvožnjaci i slično.' 

Ako nemamo kapaciteta to je naš problem

Dugogodišnji načelnik općine Semeljci nedaleko Đakova u Osječko-baranjskoj županiji, Grga Lončarević, nastavio je raspravu samokritično i s tezom kako je problema oko poljoprivrednog zemljišta uvijek bilo. 'Ako nemamo kapaciteta, to je naš problem. Pitanje je samo prioriteta.' Ova općina danas ima oko 9.200 hektara poljoprivrednog zemljišta koje se u potpunosti obrađuje. Dobili su suglasnost i pripremaju natječaje, a maksimum je na razini 60 hektara. 'Nelogično je da danas nemamo mogućnost da poljoprivrednik kupi zemljište koje mu zaokružuje poslovne cikluse, to je problem u našem kraju. Mi smo se vodili mišlju kako državna zemlja mora biti korištena s ciljem razvoja gospodarstava.'

Strah od niskih maksimuma

I proizvođači su se uključili u raspravu, a prvi među njima Jakša Liović, iz Donje Bebrine, nedaleko Slavonskog Broda. Njihovo gospodarstvo danas na 60-ak hektara zemljišta stvara 5 do 6 milijuna kuna vrijednosti, jer su zaokružili ciklus od proizvodnje, preko prerade sirovine do krajnjeg proizvoda. 'Naša općina je raspisala plan raspolaganja koji je i djelomično provela. Ali problem vidimo u tome što vijeće koje donosi odluke o budućosti poljoprivrede nije dovoljno kompetentno, odnosno nema dovoljno doticaja s poljoprivredom. A ono odlučuje o maksimumima površine?!'

Mladi stočar Matej Brlić iz okolice Virovitice također je istakao problem maksimuma. 'Ako općina stavi kvotu na 30 hektara, naša farma može staviti ključ u bravu. Neće biti načina da zadržimo sadašnji broj životinja.'

Zakoni trebaju ići u smjeru novih hektara, a ne postojećih

Raspravu je dodatno začinila konzultantica Zvjezdana Blažić davši detaljan pregled strukture poljoprivrednog zemljišta i ocjenu politika koje determiniraju sadašnje stanje. 'Najveći krimen cijele administracije je raspolaganje poljoprivrednim zemljištem. Mi umjesto da stavljamo nove hektare u proizvodnju, mi se non stop bavimo istima.'

Iz prezentiranih podataka je vidljivo kako bilježimo pad ukupne poljoprivredne proizvodnje, bez obzira na relativno velika ulaganja kroz sustav poticaja. Ukupni podaci govore kako prema DZS (Državni zavod za statistiku) imamo 1.571.200 hektara poljoprivredne površine, dok realnosti bliži podatak iz APPRRR-a kaže kako je 1.123.828 hektara u sustavu poticaja. U ARKOD je upisano 154.867 PG-ova, a njih čak 60% ima manje od 3 hektara zemljišta. Što rezultira pokazateljem da prosječan poljoprivrednik kod nas trenutno raspolaže sa samo 5,6 hektara zemljišta. 

Brlošić: Gdje je nestao posjednik? 

'Ovaj zakon po prvi put eliminira prednost posjednika', kaže Matija Brlošić i nastavlja: 'Danas su upravo dosadašnji posjednici s razlogom zabrinuti za svoju budućnost. Okrupnjavanje je također nekako ispalo iz ovog zadnjeg zakona. Ako se danas dva poljoprivrednika žele zamijeniti za čestice moraju oba platiti porez. To sigurno nije u duhu naših potreba.'  Predstavnik HPK i sugerira kako su OPG-ovi gubitnici ovog Zakona jer su izjednačeni sa svim ostalim malim i srednjim poduzetnicima.

Državnu zemlju vezati uz zapošljavanje. 50 hektara – 1 zaposleni?

Ispred proizvođačke organizacije Mliječni put, Branko Karamarković iz Virovitice kaže kako je Zakon dobar, ali ga treba doraditi. Iznio je i niz nelogičnosti, kako ih on vidi u vezi s poljoprivrednim zemljištem. 'Mladi poljoprivrednici imaju uvjet od 18 mjeseci za mjere Ruralnog razvoja, a onda se kod zemljišta stavi da trebaju biti osnovani prije 3 godine. Mlade moramo zadržati - mi njemu damo novce za razvoj, a kasnije mu ne damo zemlju - osnovno sredstvo za rad?! '

Dodaje Karamarković da se zemljište na lokalnoj razini svakako dodjeljivalo - 'dijelilo i po babi i po stricu'. Kaže kako zna i za primjere gdje danas poljoprivrednici nisu favorizirani, 'Danas i nogometaši imaju prednost, ako dođu igrati za klub koji je važan načelniku. I to nije problem ako ti nositelji postanu dobri proizvođači, ali najčešće to nije slučaj. Jer treba sačuvati ljude na selu. Zašto ne bi hektare vezali za radna mjesta, npr. 50 hektara jedno radno mjesto? '

Stočni fond se neće povećati ovim zakonom

Zakon ide na ruku stočarima s idejom da idemo dizati stočni fond. Tako je najavljeno. Zamisao je bila dobra, ali mislim da mi stočari na kraju nećemo dobiti ništa, rekao je Darko Celovec ispred udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef. 'Ograničava nas se u hektarima. Ovaj mladi poljoprivrednik (Matej Brlić, op.a.) ima 125 UG, a limitira ga se na 30 hektara maksimumom. Stočni fond se nikada neće povećati ako se ovo u Zakon ne promjeni.'

PP Orahovica  gubi 25% zemljišta?

Veliki sustavi imaju i ponajviše razloga za zabrinutost zbog spomenutih maksimuma zemljišta po subjektu.

Predsjednik uprave PP Orahovica, Saša Breznik kaže kako oni sigurno ne mogu biti zadovoljni ovim Zakonom. 'Netko po ovom zakonu mora izgubiti. Nama prijeti gubitak 25% zemljišta i mi smo posljedično morali stopirati sve investicije, a planirali smo uložiti 27 milijuna kuna u narednom periodu.' 

Smanjenje resursa posljedično vodi i u moguće smanjenje radne snage. 'Koja je ideja ovog zakona?' Pita Breznik i otvara temu strategije ove zakonske izmjene: 'Mi do sada nismo dobili odgovor što se očekuje od ovog zakona. Koja je svrha? Što je cilj?' 

Danas u RH posluje 35 firmi koji imaju više od 1.000ha poljoprivrednog zemljišta, a te tvrtke proizvedu 40% ukupne proizvodnje dok pri tome gospodare s 10% ukupne površine. Napominje kako nam zbog pada konkurentnosti prijeti daljnji pad proizvodnje: 'Ako gledamo ukupnu poljoprivrednu proizvodnju, primjenom ovog zakona nama prijeti pad od 4 do 5 milijardi kuna na godišnjoj razini.' 

Žito Grupa gubi 600-700 hektara?

Na istu tezu pada domaćeg agrarnog proizvoda nastavio se i Mato Božić ispred Žito Grupe iz Osijeka.
'Poljoprivrednog zemljišta ima koliko ga ima. Mi kao veliki sustav smo našu proizvodnju organizirali upravo po zemljištu. Po ovom zakonu zemlja će prijeći u manje učinkovite sustave i imat ćemo nacionalno lošiji rezultat. Dio poljoprivrede u BDP-u će sigurno pasti.' 

Puno je zemlje u igri, a iz Žito Grupe kažu kako uz sve napore koje poduzimaju oko kupnje zemlje da će u narednom periodu vjerojatno izgubiti 600 ili 700 hektara površina.

Osatina ostaje bez 1.000 hektara?

Osatina Grupa veliki je igrač za domaće prilike, a Tomislav Bogdan iz ove tvrtke dijeli mišljenje kolega iz Žito Grupe  i PP Orahovice: 'Ovaj zakon dovodi u pitanje opstanak tvrtki kojima upravljamo. Mi smo puno investirali, imamo 1.200 zaposlenih, obrađujemo puno zemlje, od koje 1.850 hektara imamo u zakupu/koncesiji, a prijeti nam gubitak gotovo 1.000 hektara.'

Pitanje je optimizacije procesa kaže: 'Primjerice mi na farmi Tomašanci imamo potpuno zaokruženu tehnološku cjelinu, farma, bioplin i kogeneracija, staklenici, proizvodnja gljiva, a tamo je 330 hektara koje nam ovaj zakon prijeti oduzeti. Novci su uloženi, mi ne možemo nazad. Moramo zaštiti tehnološke cjeline.'

Predstavnici velikih tvrtku su potpuno složni u tome da je Zakon je donesen bez nužne strategije, te da valja poduzeti promjene po tom pitanju.

Ovaj zakon donio je neizvjesnost postojećim korisnicima zemlje. 'I tako otvara broja pitanja za budućnost. Što dalje? Mi danas izvozimo sirovine u Italiju, a uvozimo proizvode koje konzumiramo. Ovako nećemo promijeniti trendove.' Dodao je Vlado Čondić u raspravi oko svrhe izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Vrakić: Pali smo na ispitu

'Pali smo na ispitu. U saboru se poljoprivreda ne doživljava ozbiljno, zadnji puta na raspravi je bila tek šaka zastupnika. Moramo zaštiti sve koji kvalitetno proizvode. Moramo sačuvati proizvod i proizvođača! Jer postavlja se pitanje tko će sutra proizvoditi!?' Bio je glasan i oštar u svom izlaganju Antun Vrakić iz Brodsko-posavske županije, poljoprivrednik i predstavnik HPK.

Mičević - godinama preslagujemo jedno te isto

Bivša ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište Blaženka Mičević zasigurno je upućena u problematiku, budući da je i sama vodila primjenu prošle verzije predmetnog Zakona. Na okruglom stolu govorila je o značaju segmenata ovog regulatornog rješenja. O podacima, strategiji i konkurentnosti. 'Neusklađenost katastra, gruntovnice i stvarnog stanja je problem. Danas smo ovaj posao radili s netočnim podacima. Koliko mi zemljišta imamo? Pričamo o stotinama tisuća hektara kamenjara koji je upisan kao poljoprivredno zemljište. Mi realno nemamo neke velike zemlje dodatno na raspolaganju.'

Iznosi važnosti i problem strategije s decentralizacijom jer je ona djelomično u rukama jedinica lokalne samouprave '30 hektara se spominje kao problematičan limit, ali to ne mora biti tako ako nam je strategija usmjerena u povrće.' , ali detektira i problem zemljišnih knjiga: 'Ni jedan dosadašnji zakon o poljoprivrednom zemljištu nije napravio pomak u zemljišnim knjigama. Mi godinama samo preslagujemo jedno te isto.' 

Panenić – Danas nije lako biti načelnik općine

Na činjenicu da smo prešli s politike samodostatnosti na politiku sigurnosti hrane, a u kontekstu rasprave o nedostatku strategije ukazao je saborski zastupnik Mosta i bivši ministar, Tomislav Panenić. 'U Trpinji moraju naći rješenje između Vupika i malih. To je rat između onih koji su posjednici i onih koji tu istu zemlju žele. Mi smo u Tompojevcima pisali već treći Program raspolaganja državnim zemljištem u nekoliko godina. Danas nije lako biti načelnik općine u Hrvatskoj.'

Procesi u poljoprivredi su spori baš kao i demografski, ništa ne ide preko noći. Konstatirao je Mijo Sabolić iz Daruvara te postavio pitanje: 'Kada će se kod nas naći kritična masa ljudi i misli koja će nas iz stagnacije povesti u rast poljoprivrede? Svi se bavimo danas temom državnog zemljišta, a ne govorimo o privatnom. A mi u mom kraju imamo veliki problem zapuštenog zemljišta.'

Dodao je da i kronično nedostaje struke u aktima regulatora, a na što se kritički nadovezao i prof. dr. sc. Ivo Grgić sa Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskog fakulteta u Zagrebu. 'U nekim detaljima Zakon izgleda kao da je pisan prije 25 godina. Očito je da ovaj Zakon neće doživjeti neku veliku starost jer već vidimo potrebe za doradom.'