Zbunjujemo li potrošače različitim oznakama na domaćim proizvodima?

Kupujmo domaće je stara krilatica koja je, uslijed pandemije, ponovo "uskrsla" među hrvatskim potrošačima. Čak i da se svjetska trgovina jednom vrati u normalu, radije bismo jeli ono što do dućana nije putovalo stotinama kilometara.

Prehrambena sigurnost je nešto što svaka država, koja drži do sebe, treba osigurati svom stanovništvu. U tome je ključno motivirati poljoprivrednike da je proizvedu u dovoljnim količinama, a onda i označe kao visoko kvalitetan proizvod dodane vrijednosti.

Međutim, znamo li uopće prepoznati domaći proizvod kada s košaricom prebiremo po policama lokalnih trgovina? Mnoštvo je različitih oznaka koje garantiraju kvalitetu, sljedivost i lokalno porijeklo prehrambenih proizvoda – toliko da se među njima lako izgubiti.

Isti proizvod može istovremeno imati nekoliko oznaka

Jeste li na ambalaži proizvoda koji želite kupiti vidjeli oznake poput: Meso hrvatskih farmi, Dokazana kvaliteta, Hrvatska kvaliteta, Hrvatska junetina, Zaštićena oznaka izvornosti ili geografskog podrijetla i sl.? Ako jeste, riječ je o sustavima dobrovoljnog označavanja prehrambenih proizvoda s ciljem njihove promidžbe.

Njih ne treba brkati s obveznim označavanjem hrane, koje je propisano EU regulativom i kojih se svaki proizvođač mora pridržavati, poput informacije "rođeno, uzgojeno i zaklano" na svakom komadu mesa u dućanu.

S druge strane, neobavezni sustavi kvalitete za označavanje hrane u Hrvatskoj imaju različite vlasnike, pravila i izvore financiranja. Primjerice, jedan mesni proizvod može nositi nekoliko oznaka koje zasebno i po različitim kriterijima dodjeljuju: Ministarstvo poljoprivrede, HAPIH, HGK, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, Udruga za tov junadi Baby-Beef, klaster Lika Quality i sl. Svaka od institucija ima različiti znak i drugačiju veličinu na deklaraciji proizvoda.

Gužvi među dobrovoljnim oznakama treba pridodati i trgovačke marke poput: Okusi zavičaja, Vrtovi hrvatske, Naše mi najbolje paše, a koje objedinjuju različite vrste domaćih proizvoda i također jamče domaće podrijetlo i top kvalitetu.

U koji sustav ući, koju oznaku za svoj poljoprivredno-prehrambeni proizvod odabrati ako ste proizvođač, ili kupiti ako ste potrošač, teško je preporučiti.

Dva paralelna sustava s istom svrhom

Kada govorimo o nacionalnom sustavu označavanja u resoru poljoprivrede, do unatrag dvije godine, imali smo Hranu s hrvatskih farmi i polja – neobavezni i za proizvođače besplatni sustav označavanja mesa, mlijeka, jaja, meda, te brašna i kruha.

Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) je nositelj tog žiga, utvrđuje kriterije za dodjeljivanje prava na korištenje oznaka i kontrolira poštuju li korisnici znaka sva pravila.

Tijekom 2019. godine Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je uspostaviti novi nacionalni sustav označavanja - Dokazana kvaliteta, s ciljem da se "dodatno označi poljoprivredne i prehrambene proizvode s posebnim karakteristikama", te uključi voće i povrće, uljarice, šećer, masline te proizvodi ribarstva i akvakulture.

Različitost ovog sustava, u odnosu na ostale, kažu u resornom ministarstvu, je u tome što osim dokazane sljedivosti kroz cijeli postupak proizvodnje i prerade, on uključuje i dodatne parametre kvalitete proizvoda, koji moraju biti viši od standarda propisanih zakonodavstvom za određenu hranu. Za razliku od HAPIH-a kojemu je sustav kontrole in-house, Ministarstvo poljoprivrede za taj je posao ovlastilo delegirana tijela koja  potvrđuju sukladnost nekog proizvoda sa specifikacijom prije stavljanja na tržište, a nadzor na tržištu provodi Državni inspektorat. 

Samo šest proizvođača u sustavu Dokazana kvaliteta

Za razliku od oznaka Hrana hrvatskih farmi, ulazak u sustav Dokazana kvaliteta poljoprivrednici moraju platiti. Naime, proizvođači snose trošak certificiranja svog proizvoda i kontrole. Taj im se trošak može refundirati iz Mjere 3 "Sustavi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu“, pa jedan poljoprivrednik može dobiti 15.000 eura tijekom pet godina za trošak certifikacije, a za trošak promidžbe 30.000 kuna godišnje (ako i nakon što prođe na natječaju).

Međutim, ta je mjera jedna od najlošije iskorištenih, sa svega 53 korisnika i ugovorenim iznosom potpore od 4,7 milijuna kuna, u sedam godina provedbe Programa ruralnog razvoja RH, iako se njome financira i ulazak u sustave označavanja zaštićenog zemljopisnog podrijetla, te ekološke poljoprivrede. Do danas je kroz Mjeru 3 isplaćeno manje od 700 tisuća kuna.

Osim toga, svega je šest proizvođača koji nose oznaku Dokazana kvaliteta, iako je sustav u pogonu više od dvije godine. U tih šest nema ni jednog proizvođača mesa.

Ministarstvo poljoprivrede je tijekom božićnih blagdana putem nacionalne reklamne kampanje pozvalo proizvođače da zatraže tu oznaku, a potrošače da je potraže na policama dućana (iako su je imale samo jabuke). Međutim, informativna kampanja očigledno nije urodila plodom, jer od početka ove godine do danas, nema ni jednog novog korisnika znaka Dokazana kvaliteta. 

Veći interes za Meso hrvatskih farmi

Paralelno, uz novi nacionalni sustav, HAPIH i dalje provodi "stari" te dodjeljuje oznake kvalitete za meso, mlijeko, jaja hrvatskih farmi, te unaprijeđuje program novim proizvodima. Dakle, novi sustav nije zamijenio stari.

Označavanje znakom Hrana hrvatskih farmi i ulazak u sustav za proizvođače je besplatan, financira se iz državnog proračuna, a HAPIH provodi kontrolu proizvođača. Cilj je jasno i nedvosmisleno informiranje potrošača o podrijetlu i utvrđenoj kvaliteti svježeg svinjskog, junećeg, janjećeg i jarećeg mesa te mesa peradi u Hrvatskoj, kažu u ovoj agenciji, te ističu da je zbog velikog interesa proizvođača, ponajviše svinjogojaca, lani program proširen i na mesne proizvode, poput pršuta i kobasica.

U tom sustavu označavanja trenutno je 773 poljoprivrednih proizvođača, od toga 154 korisnika oznake Meso hrvatskih farmi sa 309 označenih proizvoda.  Znak se u promotivne svrhe može koristiti i na pročelju registriranih svinjogojskih i goveđih te farmi peradi. Meso se označava crvenim ili plavim znakom, ovisno o tome jesu li su tovljene životinje rođene u Hrvatskoj ili ne.

Prema podacima HAPIH-a, prošle godine utrostručen je broj označenih farmi, te je od 53 farme u 2020., pravo na znak ostvarilo 136 farmi u 2021. godini. U istom razdoblju povećala se i količina označenih proizvoda svježeg svinjskog mesa, sa 2.504 na 4.496 tona te goveđeg mesa sa 265 na 723 tone, izvijestili su iz ove agencije te napomenuli da ne naplaćuju nikakve naknade sudionicima sustava označavanja, a prijava je vrlo jednostavna i brza.

Prema tome, državni proračun pokriva ulazak proizvođača u sustav Hrana hrvatskih farmi. On se ne može financirati europskim novcima (kao sustav Dokazana kvaliteta), jer je ograničen samo na jedno područje – Hrvatsku, a protežiranje domaćeg europska pravila ne prihvaćaju.

S druge strane znak Dokazana kvaliteta mogu nositi i proizvodi iz drugih država članica, ne samo iz Hrvatske. Prosječni potrošač teško će zamijetiti razliku na ambalaži proizvoda, jer ime države (pisano u kurzivu) zauzima manje od trećine oznake.

Hoće li stari sustav zamijeniti novi?

Nedavno je znak Dokazana kvaliteta svečano uručen proizvođaču koji već nosi oznaku Jaja hrvatskih farmi. Je li ideja stari sustav zamijeniti novim ili će proizvođači sada koristiti obje nacionalne oznake, pitali smo Ministarstvo poljoprivrede.

Oni ne smatraju spornim postojanje paralelnih oznaka kvalitete. Kažu da su dva sustava različita po svojim bitnim karakteristikama, uvjetima ulaska u sustav, načinu kontrole na tržištu i porukama koje nose znakovi na hrani. Oni zasebno egzistiraju te će se u budućnosti i dalje paralelno jačati uz dodatnu promociju i sustavnu edukaciju potrošača kako bi razumjeli razliku i poruku znakova na hrani, kažu u resornom ministarstvu.

Odluka u koje će sustave subjekt u poslovanju s hranom "ući" je na njemu samom te ukoliko hrana koju stavlja na tržište ispunjava propisane kriterije za više sustava, može biti korisnik istih i hranu označiti sa pripadajućim znakovima, zaključili su u Ministarstvu poljoprivrede.

Ipak, činjenica je da od 170 tisuća poljoprivrednih gospodarstava Hrvatskoj, svega njih 773 uključeno u sustav Hrana s hrvatskih farmi te 6 u Dokazana kvaliteta, pa se postavlja pitanje jesu li proizvođači dovoljno informirani o mogućnostima označavanja svojih proizvoda i ako jesu, zašto nisu motivirani na ulazak u sustave kvalitete.

Nezadovoljni načinom označavanja mesnih proizvoda, prije par godina Udruga proizvođača tovne junadi Baby-Beef stvorila je vlastiti brend. Oko stotinjak članova udruge, trgovaca, mesnica i restorana uključeno je u sustav proizvodnje i prodaje mesa i mesnih proizvoda s oznakom Hrvatska junetina, koju samostalno financiraju. U udruzi navode da njihovo meso odlikuje svježina i sočnost te iznimna intramuskularna zamašćenost, a domaću mladu junetinu hrani hrvatski farmer hranom uzgojenom na hrvatskim poljima.

Je li za očekivati neku novu oznaku npr. Hrvatska svinjetina? Možda će proizvođačke organizacije početi stvarati svoje brendove? 

Koliko imaju smisla raznovrsne oznake na prehrambenim proizvodima i zbunjuju li potrošače te je li to jedan od razloga zašto je domaći proizvod nisko na ljestvici potrošačkih preferencija, morali bi objasniti marketinški stručnjaci.

Što vi mislite o ovoj temi? U anketi vas pitamo kojoj oznaci najviše vjerujete i zašto ne sudjelujete u sustavima označavanja prehrambenih proizvoda.