• Ilda Stanojević
  • 07.12.2015. 08:40

Zadruge su alati za udruživanje na razini EU

Prošle godine osnovan je Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo, kao pravni sljednik Hrvatskog saveza zadruga. Više o tome u intervjuu sa Ildom Stanojević, ravnateljicom te ustanove.

Foto: PIXSELL
  • 726
  • 215
  • 0

Transformacijom Hrvatskog saveza zadruga u Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo (HCZP), osnovana je moderna organizacija koja je u stanju pomoći zadrugama u stalnim promjenama na tržištu. O tome smo razgovarali s ravnateljicom te ustanove Ildom Stanojević, koja za Agroklub govori o unapređivanju ustroja i funkcioniranja zadružnog sustava.

Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo, osnovan je prošle godine kao pravni sljednik Hrvatskog saveza zadruga.

Stručna pomoć zadrugama

Gospođo Stanojević, što je Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo donio novo hrvatskom zadrugarstvu?

Centar je javna ustanova koja nastavlja s poslovima Hrvatskog saveza zadruga, pa tako zastupa i usklađuje interese zadruga i zadružnih saveza, prati i analizira podatke u području zadrugarstva, predlaže mjere za njegovo unaprjeđenje, pruža stručnu pomoć zadrugama i zadružnim savezima, organizira i provodi izobrazbe i savjetovanja iz područja zadrugarstva, daje mišljenja i prijedloge državnim tijelima kod donošenja propisa iz područja zadrugarstva te mjere ekonomske, socijalne i porezne politike vezanih uz zadugarstvo. Dakle, radi na poslovima unapređivanja i razvoja zadrugarstva u cjelini.

Zadruge su bile obvezne članice Hrvatskog saveza zadruga i obveznici plaćanja članarine. Osnivanjem Centra, zadrugama je ukinuto članstvo, pa su tako oslobođene plaćanja članarine, a sve u cilju unaprjeđivanja njihovog poslovanja.

Centar je osnovan kao tijelo s javnim ovlastima, pri čemu je vođenje evidencije zadruga i zadružnih saveza javna ovlast, a potvrde, uvjerenja i druge isprave koje Centar izdaje u okviru javnih ovlasti su javne isprave.

Upravno vijeće i ravnatelj su tijela Centra. Upravno vijeće upravlja Centrom, a čine ga predstavnici ministarstva poduzetništva i obrta, poljoprivrede, branitelja te regionalnog razvoja, na koji način imamo direktnu poveznicu, te užu i učinkovitiju suradnju sa tijelima državne uprave.

Osnivanjem Centra, kao javne ustanove, stvoren je kvalitetniji institucionalni okvir za unapređivanje, razvoj i promidžbu zadružnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj.

200 najuspješnijih zadruga u ruralnim su sredinama

Koliko u Hrvatskoj danas ima zadruga, koliko zadrugara, koliki je to gospodarski potencijal u državi?

U Evidenciji zadruga i zadružnih saveza evidentirano je oko 1.300 zadruga sa 20.000 zadrugara i oko 2.700 zaposlenika. Zadruge koje su predale GFI za 2014. godinu su ukupno uprihodile oko 1,59 miljardi kuna. Ako gledamo prema financijskim podacima poslovanja zadruga, možda zadruge ne predstavljaju značajni udio u BDP-u RH, ali moramo znati da su zadruge, naročito dvjestotinjak najuspješnijih zadruga, gospodarski subjekti koji posluju u ruralnim sredinama i na otocima koji su u mnogome populacijski osiromašene, a zadruge vrlo često predstavljaju jedini gospodarski subjekt putem kojeg proizvođači mogu poslovati. Dakle, dvadesetak tisuća proizvođača udruženih u zadruge koje im pružaju svu potporu u njihovom poslovanju, ipak predstavljaju dobar gospodarski potencijal sa, nadam se, tendencijom rasta.

Neuspjeli model za razvoj zadrugarstva

Iako je prije desetak godina bila prava eksplozija novoosnovanih zadruga u Hrvatskoj, ta pojava ipak nije dala očekivane rezultate razvoja zadrugarstva. Zašto?

Prije desetak godina pokušalo se revitalizirati zadrugarstvo koje je početkom devedesetih jako stagniralo. I pružanje financijske pomoći za osnivanje zadruga nije bio loš potez kako bi se razvilo zadrugarstvo. Međutim, na žalost te su potpore bile dodjeljivane po veoma blagim kriterijima, a nije se razvila naknadna kontrola što se dogodilo s tim zadrugama koje su se osnovale i kakvo je njihovo daljnje poslovanje. Osim toga, tada je bilo dovoljno da samo tri člana osnuju zadrugu, sam postupak osnivanja zadruge, kao pravne osobe nije iziskivao znatnija financijska sredstva pa su mnogi ulazili olako u taj projekt, ne znajuću uistinu u što se upuštaju.

Kada je 2011. donesen novi Zakon o zadrugama gdje je povećan minimalni broj zadrugara za osnivanje zadruge, više od 50% tih zadruga nisu se uskladile sa zakonom i više se ne nalaze u našoj evidenciji. Dakle, financijska potpora za osnivanje zadruga nije bila, a nije ni danas stimulativni model za razvoj zadrugarstva. Bolji je model poticanje postojećih zadruga koje su već pokrenule svoje poslovanje i kojima je potreban dodatni stimulans za njihov rad.

Najbolje zadruge koje posluju i preko 100 godina

Na drugoj strani zadrugarstvo u nekim dijelovima Hrvatske ima dugu, čak stoljetnu tradiciju. Možete li istaknuti nekoliko dobrih primjera zadruga koje uspješno posluju?

Kao što sam već istaknula, veći broj uspješnih zadruga koje su stare i preko 100 godina su zadruge koje djeluju na otocima i priobalju i koje predstavljaju ne samo gospodarski nego i društveni centar okupaljanja lokalnog stanovništva. Zadruge su uvijek, naročito u povijesti, bile usko povezane sa lokalnom zajednicom. Samo primjeri npr. zadruga na Pelješcu - PZ Putniković, PZ Janjina, PZ Kuna ili na drugim otocima, na Visu PZ Komiža, na Hvaru PZ Svirče ili na Braču PZ Selčanka ili u Marini pored Trogira PZ Marina i još niz drugih zadruga, primjer su da su zadruge opstale u svim društvenim uređenjima i raznim gospodarskim krizama kao stabilni subjekti koje su vodile brigu o svojim zadrugarima i lokalnoj zajednici u kojoj djeluju.

Naravno i u kontinentalnim područjima ima dosta primjera uspješnih zadruga kao što je PZ Napredak iz Županje, PZ Čakovec, PZ Ivanec i druge. Na žalost, neke su se i ugasile, ali i mnogi drugi poslovni subjekti nisu preživjeli povijesna previranja, pa tako to ne bih isticala kao posebnost za zadruge. Ipak mislim da je malo poslovnih subjekata koje posluju više od 100 godina, a u zadrugarstvu ih ima.

Kriteriji zadruga i proizvođačkih organizacija ne razlikuju se puno

Aktualno je pitanje kako zadruge prenamijeniti u proizvođačke organizacije umjesto da se osnivaju ispočetka. Kako na taj način ubrzati proces koji uvjetuje Europska unija radi korištenja sredstava fondova?

U poslijednje vrijeme je jako popularno sugerirati proizvođačima da se udružuju u proizvođačke organizacije. Međutim, prilikom takvih uputa, moramo proizvođačima dati punu informaciju o tome što znači proizvođačka organizacija. Naime, da biste bili priznati od strane Ministarstva poljoprivrede kao proizvođačka organizacija, prethodno morate imati registrirani gospodarski subjekt koji može biti zadruga, trgovačko društvo ili iznimno udruga.

Za postupak priznavanja proizvođačke organizacije, nužno je zadovoljiti određene kriterije poslovanja, upravljanja a koji su uređeni Pravilnikom o priznavanju i potporama za početak rada proizvođačkih organizacija. Upravo ti kriteriji su gotovo identični uvjetima po kojima posluju zadruge, a propisani su kroz Zakon o zadrugama i Pravilima koje svaka zadruga ima. I zato mislim, kad me pitate o ubrzanju procesa, da treba educirati, ne samo zadrugare nego i državna tijela koja provode postupak za priznavanje proizvođačkih organizacija, da se upravo zadruge mogu uključiti u taj postupak sa minimalnim preinakama u svom načinu poslovanja. Time bismo uštedili i vrijeme i novac za osnivanje novih pravnih subjekata. Ali proizvođačima to treba na primjeren način objasniti i uputiti ih na taj postupak.

Ciljevi strategije razvoja zadrugarstva

Možete li opisati postupak što se tiče pravnog stanja i procedure prenamijene ču proizvođačke organizacije?

Teško mi je ulaziti u to. Radi se o postupku koji je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.

Dokle se stiglo sa izradom Strategije razvoja zadrugarstva 2015.-2020. godine, na čemu će biti naglasak, koje su glavne smjernice u tom dokumentu?

Strategija za razvoj zadrugarstva je u izradi. Određeni su strateški ciljevi i mjere kojima će se provoditi. Radi se o 5 strateških ciljeva: Prvi je poboljšanje zakonodavnog okvira, kako bi se ispravili nedostaci u zakonodavstvu gdje zadruge sa svojim posebnostima uopće nisu prepoznate. Drugi, unapređenje Evidencije zadruga, podataka koji nama, Hrvatskom centru za zadružno poduzetništvo predstavljaju temelj za naše analize, mjere koje predlažemo za razvoj zadrugarstva i projekte koje želimo provoditi kao Centar, a usmjerene na olakšavanje poslovanja zadruga.

Treći cilj je financijska potpora, problem koji zadruge imaju sa financijskim institucijama gdje ih ne prepoznaju kao pravne osobe sa svojim posebnostima kao i mogućnost osnivanja fonda za razvoj zadrugarstva koji u mnogim zemljama EU postoji kao alat potpore zadrugama. Četvrto, edukacija na više razina. Nema ni razvoja postojećih zadruga, a naročito nema osnivanja novih zadruga čije je poslovanje utemeljeno na svjetskim zadružnim načelima, ako svi akteri nisu dobro upoznati s modelom zadrugarstva. Isto tako postoji problem loše educiranosti državne uprave i donositelja zakona koji ne prepoznaju sve potencijale zadruga kao gospodarskog subjekta, jer ni kod donošenja ni kod provođenja zakona ne ulaze u samu srž postojanja i načina poslovanja zadruga. I na kraju, kao peti strateški cilj navodimo aktivnosti u svrhu povećanja vidljivosti zadružnog poduzetništva i uvođenje zajedničke oznake zadružnih proizvoda - coop-, koji je uvriježen u svim zemljama gdje je razvijeno zadrugarstvo, a kao što podaci govore, gotovo nema zemlje na svijetu u kojoj zadrugarstvo ne egzistira kao poslovni model.

Hrvatski zadružni proizvod

Radite i na promociji zadrugarstva, na zaštiti i izradi znaka za Hrvatski zadružni proizvod. Što se želi postići tim brandiranjem?

Već spomenuti jedan od strateških ciljeva povećanje vidljivosti zadružnog poduzetništva ukljućuje i izradu oznake Hrvatski zadružni proizvod - coop. Trenutno smo u postupku izrade anketnog upitnika koji ćemo uputiti svim zadrugama kako bi na neki način mapirali njihove proizvode, snimili situaciju koliko zadruga ima finalne proizvode, kakvi su to proizvodi i na kraju koliko su same zadruge zainteresirane za upotrebu i obilježavanje svojih proizvoda takvim znakom.

Svjesni smo da je moderno na proizvode stavljati određene oznake koje izdvajaju te prozvode na policama, mislim da među njima ima jako dobro marketinški prihvaćenih oznaka, ali mišljenja smo da bi oznaka zadružnog proizvoda doprinijela osviješćivanju šire populacije o vrijednostima modela zadružnog poduzetništva, modela koji predstavlja duštvo osoba u kojem je zadrugar na prvom mjestu i koji osim gospodarskih aktivnosti uključuje i veliku razinu društveno, socijalno angažiranog poduzetništva. Nije uvijek veliki profit ono što je najvažnije u poslovanju, održivost se može postići i postavljanjem ravnoteže između profita i brige za zadrugara na obostranu korist zadruge kao pravne osobe i zadrugara njezinih članova koji upravljaju zadrugom.

Zadruga ima pravnu obvezu razvijati se

Kakve su zakonske obveze izdvajanja zadruga i zadrugara za razvojne projekte, kakva su iskustva u praksi? Možda i jedna mala usporedba sa državama u kojima je zadrugarstvo dobro organizirano?

Zadruga zajedno sa svojim zadrugarima čini jedinstveni gospodarski subjekt, pa ne govorimo o zasebnim izdvajanjima zadruge i zadrugara, nego o izdvajanjima zadruge, kao pravne osobe.

Zakon o zadrugama obvezuje zadrugu da iz ostvarene dobiti utvrđene godišnjim obračunom, nakon pokrića gubitaka iz prethodnog razdoblja, izdvoji i posebno evidentira najmanje 20% za razvoj zadruge i najmanje 5% u obvezne pričuve sve dok te pričuve ne dosegnu ukupan iznos uloga članova. Obvezne pričuve zadruga može upotrijebiti za pokriće gubitka ili manjka, povrat uloga članovima koji izlaze iz zadruge i druge slične namjene.

U praksi imamo slučajeva gdje zadruge izdvajaju iz dobiti puno veće iznose od zakonskog minimuma, pa čak i do 80%., a s ciljem razvoja zadruge.

Diskriminacija zadruga

Međutim, iako su zadruge zakonski obveznici reinvestiranja dobiti, na takvu dobit moraju platiti porez, te su diskriminirane u odnosu na ostale pravne subjekte. Npr. trgovačka društva nemaju zakonsku obvezu izdvajanja iz dobiti, a ako se ipak odluče reinvestirati dobiti, na isto ne plaćaju porez.

Ovo je jedan od problema s kojima se zadruge susreću radi neusklađenosti propisa sa Zakonom o zadrugama, te radi neprepoznavanja posebnosti ovoga oblika poduzetništva. Analizirajući financijske pokazatelje, ustanovili smo da se radi o 11 miljuna kuna koje zadruge obvezno moraju izdvojiti za razvoj i na to moraju platiti porez od 2 miljuna kuna. Mišljenja smo da je to gotovo zanemarivi iznos za državni proračun, a značajna stavka za zadruge koje bi ih upotrijebile za razvoj zadružne infrastukture. Svaki novi proizvodni pogon doprinio bi povećanju prometa zadruge, time i uplate poreza što u konačnici ovo oslobođenje od poreza na reinvestiranu dobit ne bi oštetilo državni proračun, a psihološki efekt bi bio da država ne diskriminira zadruge nego ih drži bar u istoj razini kao trgovačka društva, premda one po svojoj filozofiji i načinu poslovanja puno više doprinose za razvoj lokalne zajednice i njenog stanovništva.

Različit tretman zadruga u EU

Ako se osvrnemo na neke zemlje EU, vidimo da su zadruge na različite načine porezno posebno tretirane, od oslobađanja poreza na ulaganja u zadružnu imovinu, ulaganja u fondove za razvoj zadrugarstva (Italija - zadruge, 25% dobiti neoporezivo izdvaja se u zakonske pričuve, a 3% iz dobiti, neoporezivo, izdvajaju za fond za razvoj zadrugarstva), poljoprivredne zadruge (Francuska, Mađarska, Norveška, Portugal, Španjolska) su posebno porezno tretirane, poslovanje zadruge između zadrugara ima drugačiji tretman od poslovanja zadruge sa trećima (Portugal) i još niz drugih posebnosti koje su i posebno porezno obrađene.

Postoji mnogo iskustva u našem okruženju, neke smo posebnosti predlagali kod izrade Zakona o zadrugama 2011. Međutim, na žalost nisu bile prepoznate. Kao Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo član smo Međunarodne zadružne organizacije (ICA) i europske organizacije Cooperatives Europe te ćemo u njima tražiti podršku za prilagodbu i izmjene zakona koje namjeravamo predložiti.

Zadrugarstvo mora biti ravnopravno ostalim oblicima poduzetništva

Gospođo Stanojević, što na kraju ovog intervjua želite još posebno istaknuti vezano za planove, odnosno probleme koji koče razvoj zadrugarstva u Hrvatskoj?

Prvi korak nam je da novoj vladi, kao i svim vladama do sada, pokušamo prezentirati prednost ovakvog oblika poduzetništva i da predočimo mjere koje bi trebalo poduzeti kako bi se konačno zadrugarstvo stavilo u ravnopravni položaj sa ostalim oblicima poduzetništva. Uz naše uobičajene aktivnosti vezane za pravne savjete, edukaciju i promociju zadrugarstva redovto obilazimo teren kako bi imali što više saznanja o potrebama zadruga i njihovim svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju.

Svakako želim istaknuti da zadrugarstvo kao gospodarski model ima veliki potencijal, a naročito u Hrvatskoj gdje ga baštinimo već 150 godina. Sve navedene poteškoće jesu kočnice u razvoju zadrugarstva, ali samo djelomičnim promjenama određenih zakona možemo stvoriti motivirajuće okruženje za uključivanje proizvođača u zadruge i tada više nećemo imati poteškoća prilikom uvjeravanja zašto se treba udruživati nego će se proces pokrenuti sam po sebi.

U svim država EU zadrugarstvo ima poseban tretman u gospodarstvu, ne vidim razloga zašto to ne bi bio slučaj i u Hrvatskoj.

Foto: PIXSELL


Tagovi

Stanojević Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo Javna ustanova Gospodarski potencijal PZ Putniković PZ Janjina PZ Kuna PZ Komiža PZ Svirče PZ Selčanka PZ Marina PZ Napredak PZ Čakovec PZ Ivanec Europska unija Proizvođačka organizacija


Autor

Vjekoslav Hudolin

Inženjer poljoprivrede sa 38-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, suradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u obiteljskom kolekcijskom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorata jabuka i krušaka.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas