Voda na poljima prijeti ozimim kulturama

Klimatske promjene dovele su gotovo do redovitih šteta od elementarnih nepogoda u poljoprivredi i u onim krajevima gdje nisu bile uobičajena pojava. To se može komparirati i s podacima iz jednog razgovora o zdravstvenim problemima ljudi vezanim za ekstremne promjene vremena, kada je istaknuti znanstvenik, akademik Paar rekao da su kod meteo preokreta oscilacije veće, a ritam ili mijene gušće.

Mi bismo laički rekli, uvijek se u proljeće na planinama topio snijeg i slijevao u plodne ravnice, ali nije bilo toliko ekstremnih situacija. O tlu i nauci o njemu - pedologiji, napisano je mnogo knjiga, a u tom štivu svakako najznačajnije mjesto zauzima odnos tla (s obzirom na vrstu) i vode (s obzirom na količine i dinamiku dolaska). Primjerice, propusna tla brže primaju vodu, ali je i slabije čuvaju, dok glinasta, nepropusna dulje čuvaju, ali voda na njima i stagnira i tako nastaju štete zbog remećenja strukture, mikrobiološkog života.

"Zato su se ljudi oduvijek borili protiv viška stajaće vode na oranicama", kaže prof. dr. sc. Zdravko Matotan koji je iz tih razloga jučer bio na budućim poljima krastavaca kod Koprivnice. Zemlja se podrivala da lakše „guta“, gnojila organskim gnojem pa je imala rahlu strukturu, a nisu je „zabijala“ mineralna gnojiva i teška mehanizacija. Čim bi se pojavile lokve, kopali su se kanali za otjecanje.

Negdje su ugrađene cijele mreže drenaže, poput polja kukuruza kojeg smo jučer snimili u Zagrebačkoj županiji, i to još u 19. stoljeću, a cijevi su od pečene cigle na dubini preko pola metra i vode u kanale na nižoj strani polja.

Na području cijele Hrvatske potrebno je pratiti vremenske prilike kako bi se spriječile daljnje štete. Zbog ponovnog zatopljenja i otapanja snijega te mogućih oborina, preporučuje se redovito obilaziti oranice i prema potrebi ispuštati suvišnu vodu. Uz ozime žitarice, uljana repica također ne podnosi pretjeranu stagnaciju vode, stoga su kanali za otjecanje vode jedino rješenje kako bi se izbjeglo propadanje biljaka.