Vinogradi i maslinici općine Jelsa

Prostora za razvoj poljoprivrede u općini Jelsa je još uvijek mnogo. Početkom 20. stoljeća cijelo područje je bilo pokriveno maslinom i lozom. No, danas je veliki dio od 110 četvornih kilometara pod borovima. I to nažalost, dio i poljoprivrednog području. Smještena na sjevernoj i južnoj obali središnjeg dijela otoka Hvara, općina Jelsa. Prostire se na 121,2 km2. Prema popisu iz 2001. godine Općina Jelsa ima 3.656 stanovnika. Obuhvaća 12 naselja: Gdinj, Gromin Dolac, Humac, Ivan Dolac, Jelsa, Pitve, Poljica, Svirče, Vrboska, Vrisnik, Zavala i Zastražišće. Područje Općine Jelsa kao i cijeli otok ima bogato razvedenu obalu s pripadajućim otočićima, mnoštvom uvala i otoka. Jelsu omeđuju dva najviša otočna vrha, na zapadu Sv. Nikola, a na istoku Hum. Jelsa ima blagu klimu, s toplim zimama i ugodnim ljetima, a cijelo područje općine obiluje raskošnim mediteranskim raslinjem.

- Ima prostora i za obnovu maslina, ali i za sađenje. Jedini problem u našoj općini je onaj demografski. Želje i volje za obnovom vinograda i maslinika ima, ali fizički nedostaje ljudi koji bi to radili. Trend zapuštanja vinograda je ipak na sreću zaustavljen, priča nam Ivo Milatić, načelnik općine Jelsa prigodom naše posjete poljoprivrednicima otoka Hvara. A razlog zaustavljanja je u tome što su mladi, da tako kažemo, počeli saditi. Da samo kao primjer navedemo da je 1991. godine Hvar je ponudio skoro 600 vagona grožđa. Danas kada bi skupili sve zajedno, ne bi skupili 200 vagona. Da nije bilo i poticaja od strane države pali bi smo i ispod 100 vagona. Danas možemo reći da su ovo najbolja vremena na otoku za vinogradare jer je konačno kilogram grožđa plaćen pošteno, ističe Milatić. Mislim da će s ovakvim trendom vinogradara biti još i više na našim otocima. No, moramo istaći da država tu nije zaslužna za cijenu, već pametna rukovodstva tvrtki kao što su PZ Svirče i Zlatan Otok. To su dva subjekta zaslužna za dobru cijenu, ali i odličnu organizaciju proizvodnje. Moramo napomenuti da je to tako, zato što primjerice, PZ Svirče radi za svoje kooperante, a ne za neku veliku svoju zaradu i to treba biti moto i cilj zadrugarstva. Cijeni se primarni interes proizvođača, kažu u općini Jelsa.

Općina zajedno sa županijom financira svake godine 60 tisuća sadnica loze. Ove godine, zajedno s nasadima gospodina Plančića, sigurno je zasađeno 100 tisuća sadnica. I maslina se sadi sve više, a država može pomoći dakako i više. Velika stvar za ovdašnje poljoprivrednike je izgradnja poljskih putova.

IZGRADNJA POLJSKIH PUTOVA

- Do sada smo od države dobili ukupno 900 tisuća kuna za te namjene. Jednom 700 tisuća kuna od fonda za regionalni razvoj i županije dva puta po 100 tisuća. I to je sve. A općina je u poljske putove uložila četiri milijuna kuna što je za jednu ovako malu općinu mnogo. Mora se znati da su poljski putovi na otoku sve. Danas se više ne može raditi s mulama i tovarima. Treba biti put kako bi do vinograda i maslinika mogli prolaziti barem terenci, a po mogućnosti i obični automobili. To su sve tereni teške građevinske kategorije. Veliki su usponi i velike suše. Pa kada nakon suše padne kiša, voda odnose pola putova na mjestima gdje su vododerine. Tako smo zadnjih četiri godine ukupno jedan kilometar takvih lokacija izbetonirali. Dakle, država bi nam najviše pomogla kada bi nam doznačavala sredstava za takve radove. Jasno, da bi bilo važno i poticanje privrednih subjekata koji organiziraju proizvodnju. Po meni bi trebalo baš njima i davati djelomice bespovratna sredstva za nabavu mehanizacije, priča Milatić.

U Jelsi su jako zadovoljni dobivenim certifikatima za ekološku proizvodnju koju imaju PZ Svirče i Zlatan Otok d.o.o. iz Svete Nedjelje koji također organiziraju proizvodnju na području općine. Tu je još i kvalitetna tvrtka Plančić d.o.o. u organizaciji vinogradarske proizvodnje, te dvije suvremene uljare i nešto starijih, ali kvalitetno obnovljenih. Nažalost, Dalmacijavino više ne predstavlja neki važan subjekt u otkupu grožđa jer preuzima minimalne količine. Od 200 vagona PZ Svirče preuzme 100, Zlatan Otok 50, a ostali među kojima je nekada i impozantna hvarska vinarija Dalmacijavina d.d. ostatak.

Općina na područjima u središtu otoka pokušava pomoći koliko može i doslovce ih vuče uz turizam. Nažalost, ako nema poljoprivrede, tamo devet mjeseci nema ništa.

Voljeli bi da s državom stvorimo priliku za pokretanje proizvodnje, odnosno prerade i konfekcioniranje. Bilo grožđa, maslina, lavande, ljekovita bilja i slično upravo na tim prostorima u središtu otoka. Bespovratno želimo davati novce za one koji garantiraju da će zapošljavati i raditi. Moramo znati da mjesta tipa Poljica, Zastražišće i Gdinj mogu opstati ako se nađe pet privrednika koji tamo vide svoju perspektivu.

Sam Milatić ima 600 stabala maslina, a nada se doći i do 1000. No, već sada mora koristiti tuđu radnu snagu. On prerađuje u uljari kod g. Zorana Matijaševića u staroj tehnologiji. Ona je u Poljicama i uz pomoć općine je obnovljena.

Humac - eko-etno selo

Humac se uređuje kao jedno eko-etno selo koje bi trebalo biti jedinstveni turistički lokalitet. Humac je nekadašnje pastirsko naselje smješteno 7 km istočno od Jelse, na 350 m nadmorske visine, s koje se otvara pogled na uvale i rtove na zapadnoj strani otoka, ali i na otok Brač i Makarsko primorje. Naselje je nastalo u XVII. stoljeću. Početkom XX. stoljeća sagrađena je Crkva Sv. Ivana i Pavla. Kuće na Humcu građene su od kamena, dobro su očuvane, jednostavne i tvore jedinstvenu cjelinu ruralne arhitekture pa ih smatramo "etnografskim spomenikom".

Jedinstveni i zaštićeni lokalitet su i vinogradi na južnim padinama otoka Hvara gdje se uzgaja autohtona sorta plavac mali. Postojao je problem nekoliko hektara vinograda u građevinskoj zoni na južnoj strani. Oni će ostati, ali pod režimom zelene zone. Naime, svaka građevinska zona mora imati 33 posto zelene površine.

A mora se i znati da je brand broj jedan vino Ivan Dolac koje se i proizvodi od sorte s tih lokaliteta i plavca malog, a za njega je PZ Svirče dobilo brojne nagrade, a po njemu ćemo biti poznati u svijetu. Drugi brand koji moramo razvijat je maslinovo ulje, samo ga treba početi pakirati i prodavati pod imenom hvarskog maslinovog ulja. To baš i ne ide za sada a po meni bi se toga posla trebale prihvatiti upravo vinske kuće, mišljenja je načelnik.

Tekst i slike: Damir RUKOVANJSKI