• Ključ razvoja
  • 31.05.2013.

Udruživanjem do uspjeha

Jasno je da u današnjim tržišnim prilikama mali proizvođači ne mogu konkurirati velikim koorporacijama. Je li udruživanje u zadruge, klastere i udruge jedino rješenje?

  • 989
  • 121
  • 0

U hrvatskom poljoprivrednom sustavu, na svim razinama ekonomskog razvoja - postoji velik broj malih poljoprivrednih proizvođača. Uslijed razvoja tržišta, mala gospodarstva obično nisu konkurentna velikim proizvođačima jer su kao proizvodni subjekti premala da bi pojedinačno mogla postupati na tržištu kao ravnopravni partneri, a shodno tome ne mogu ostvariti ni neophodni minimum količine i kvalitete proizvoda dostatan kupcima, a još manje mogu osigurati kontinuitet isporuke proizvoda tržištu uslijed ograničenih privrednih kapaciteta. Isto tako, mali poljoprivrednici ne mogu uspješno i povoljno nabavljati ulazne repromaterijale u proizvodnji, a ograničeni su i u mogućnosti prerade proizvoda, uvođenju suvremenih tehnologija i postupaka u proizvodnji.

Ako nije ugovorio proizvodnju sa trgovačkim društvom ili se organizirao u zadrugu, mali poljoprivrednik će teško osigurati svoj put na tržište. Ugovaranje proizvodnje sa trgovačkim društvima obično se ne odvija u najsretnijim uvjetima za malog proizvođača jer takva društva diktiraju uvjete ugovaranja, pri čemu prerađivači i veletrgovci nastoje postići ekstra profit, oslanjajući se na kupovinu poljoprivrednih proizvoda po nižim cijenama. Druga mogućnost je da poljoprivrednici prerađuju svoje proizvode preko zadruge koju su sami osnovali i kojom sami upravljaju - i tako se pojavljuju na tržištu. Prednost zadružno organizirane prerade i plasmana je da dobit koja se ostvaruje na tržištu ostaje u zadruzi, odnosno vraća se poljoprivrednicima i raspodjeljuje razmjerno isporučenoj količini i kvaliteti proizvoda.

Udruživanje - ključ razvoja

Međusobnim udruživanjem proizvodnje i usluga kroz zadružno poduzetništvo eliminira se ograničenje pojedinačnih gospodarstava i postižu optimalni parametri za zadovoljenje zahtjeva suvremenog tržišta. U rješavanju glavnih ograničavajućih faktora sitnih poljoprivrednih gospodarstava ključna je uloga zadruge. Ona je poduzetnički servis koji svoje članove opskrbljuje potrebnim repromaterijalom pod povoljnijim uvjetima nego što to mali poljoprivrednici mogu učiniti pojedinačno i finalizira proizvode zadrugara u prerađivačkim pogonima zadruge te ih uspješno prodaje. Tako zadružno poduzetništvo omogućuje održavanje konkurentnosti malim i srednjim poljoprivrednicima.

Zadruge su zajedničko vlasništvo svih svojih članova, a kroz zajedničku imovinu oni osiguravaju sigurnu prodaju i najviše moguće cijene svojih proizvoda. Svaki član zadruge teži ka tome da kroz zadružno poslovanje postigne što veći profit. Upravljanje zadrugom vodi upravitelj, ali sve važne odluke u vezi ulaganja, raspodjele i tržišta donose članovi zadruge te je u zadruzi time postignut maksimalno moguća razina demokracije pri odlučivanju.

Napredak u razvoju poljoprivredne proizvodnje, te poboljšanje uvjeta života i rada na selu jednostavno nije moguće ostvariti bez razvijenog zadružnog poduzetništva. Zadruge različitih privrednih orijentacija, često puta su glavni razvojni i gospodarski pokretači lokalnih zajednica.

Razvijene zemlje EU u praksi gotovo i ne poznaju poljoprivredne proizvođače kao samostalne privredne subjekte, pa je u EU sasvim uobičajeno i očekivano njihovo poslovanje kroz zadružno poduzetništvo. Na tim područjima, kao i u našoj prošlosti, zadruge su se dokazale kao nezaobilazni privredni subjekti nacionalnog gospodarenja poljoprivrednika. U novijoj povijesti zadrugarstvo je u Republici Hrvatskoj nazadovalo uslijed nekonzistentne državne politike, loše provedene tranzicije te favoriziranja drugih oblika poduzetništva na štetu zadrugarstva. S obzirom da je država napokon i uočila učinjene propuste i važnost razvoja zadrugarstva, razrađen je niz mjera za njegov razvoj kako bi se stvorio privredni sustav kompatibilan sa EU i omogućilo adekvatno sudjelovanje u ukupnim privrednim aktivnostima.

Za snažniji razvoj hrvatskog zadrugarstva ključna su dva problema, a oba su locirana u glavama i navikama pojedinaca i ukupnog društva. Iako je od nametnutog socijalističkog modela zadruge prošlo više od pola stoljeća, negativne asocijacije kod ljudi još uvijek su neopravdano jake. S druge strane, možda još veći problem je nezainteresirana državna administracija.

Uslijed promjena koje se trenutno događaju, zadrugarstvo postaje važan i dinamičan segment nacionalne ekonomije. Država je u posljednjih nekoliko godina mjerama ekonomske i socijalne politike te društvenim poticajima i programima za unapređenje poljoprivredne proizvodnje - počela poticati razvoj zadrugarstva. Europska zadružna praksa ukazuje na ogromne neiskorištene mogućnosti i bolje perspektive hrvatskog zadrugarstva. Viši gospodarski razvoj vodi i većem broju zadruga i jačanju zadružnog poslovanja, pa su logične i započete mjere državne politike za razvoj zadrugarstva. Iskustva razvijenih zemalja EU pokazuju da će jačanjem zadružnog sektora u Hrvatskoj jačati i faktori održivog razvoja, a to će dovesti do rasta zapošljavanja na sigurnijim i profitabilnijim osnovama. Pritom će doći do smanjenja siromaštva, veće društvene uključenosti socijalno ugroženih osoba i snažnijeg ruralnog razvoja.

Klasteri kao temelj za inovacije i razvoj

Problem povijesnog naslijeđa vezanog za zadrugarstvo kao oblik udruživanja u poljoprivredi mogao bi biti riješen stvaranjem klastera. Klaster je prepoznat kao kvalitetan model razvoja konkurentnosti hrvatskog i EU gospodarstva, te poticanja i promocije inovacija - europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast. Klasteri predstavljaju važnu platformu za ekonomski rast, društveni napredak i regionalni razvoj. Posljednjih godina je klasterska politika postala važan sastavni dio gospodarske politike diljem Europe, pa stoga i Hrvatska svojom klasterskom politikom želi ojačati postojeće regionalne prednosti, a time i konkurentnost i inovacije.

Klasterska politika Hrvatske mora se ipak razmatrati u kontekstu položaja malog tranzicijskog gospodarstva, gdje bi stvaranje klastera dovelo do jačanja konkurentnosti poduzeća, hrvatskih regija, poboljšanja strukture gospodarskih aktivnosti (nove tehnologije, restrukturiranje poduzeća), umrežavanje javnog, poslovnog i znanstveno-istraživačkog sektora te razumijevanja vlastitog gospodarstva. Ključni izazovi za hrvatsko gospodarstvo sljedećih godina bit će održavanje makro-ekonomske stabilnosti i smanjenja vanjskotrgovinskog deficita, jačanje konkurentnosti hrvatskih regija putem sektorske specijalizacije i brendiranja regija, održavanje fokusa na sektore koji donose visoku vrijednost (biotehnologije, obnovljivi izvori energije), proaktivni odnos prema izravnim stranim ulaganjima, povećanje izvoza, modernizacija zastarjele proizvodne tehnologije s ciljem podizanja ukupne tehnološke razine gospodarstva, prilagodba radnog zakonodavstva uvjetima za povećanje konkurentnosti i restrukturiranje industrijskih sektora.

Klasteri mogu nastati tako da poticaj za njihovo osnivanje dolazi od poslovnog sektora malog i srednjeg poduzetništva (bottom up), ili da poticaj dolazi od države (top down). Oba pristupa podupiru suradnju između tvrtki kao preduvjet za jačanje konkurentnosti i inovacija. U Hrvatskoj je politika klastera na razini postojanja strateških razvojnih dokumenata i usklađena je s onima u drugim zemljama članicama EU. Postojeći klasteri u Hrvatskoj u pravilu su maleni, te se izrazita pažnja poklanja unapređenju suradnje i umrežavanja već postojećih, kao i izgradnje internacionalne mreže klastera.

Zasad je Klaster poljomehanizacije najznačajniji pokretač za hrvatske poljoprivrednike, jer okuplja najrelevantnije proizvođače poljoprivredne mehanizacije i otvorenog je tipa za daljnje pridruživanje, s ciljem implementacije inovativnih rješenja, ulaganja u istraživanje i razvoj u proizvodnji poljoprivredne mehanizacije i jačanja konkurentnosti.

Ulazak RH u EU pružit će jedinstveno tržište i novi sustav potpora u poljoprivredi. Iskustva u udruživanju u poljoprivrednom sektoru EU pokazala su kako su zadruge i klasteri uspješne metode gospodarenja. Koristeći prednosti takvog organiziranja kroz zajedničko udruživanje snaga, poljoprivrednici će puno lakše ostvariti svoj osnovni ekonomski cilj, a to je postizanje konkurentnosti na iznimno probirljivom tržištu EU.

Autor: Ivana Parađiković, mag. biol., Photo: RGBStock.com


Tagovi

Udruživanje Klaster Zadruga Tržište Potpore Klaster poljomehanizacije Razvoj Konkurentnost


Autorica

Ivana Nađ

Ivana je urednica na Agroklub portalu. "Vaša uvjerenja ne čine vas boljom osobom. Djelovanje čini."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sad smo već malo napredovali