U Hrvatskoj usjeve osigurava ni 10 posto poljoprivrednika?!

Prosjek osiguranih površina u razdoblju od 2019. do 2023., prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje i Ministarstva poljoprivrede, iznosi 183.466,4 hektara. Izračun pokazuje da je to svega 17,2 posto ukupnog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj (uzimajući u obzir površine u sustavu potpora). Drugim riječima, manje od petine zemljišta pokriveno je policama osiguranja, dok preostale površine ostaju u potpunosti izložene rizicima poput tuče, suše, poplava, mraza, divljači i dr.

Još je izraženije kada se pogleda broj poljoprivrednih gospodarstava. Samo 8,7 posto njih koristi intervenciju 76.01 – osiguranje poljoprivredne proizvodnje, što znači da je tek svako deseto gospodarstvo uključeno u ovu mjeru.

Usporedbe s drugim europskim zemljama pokazuju znatnu razliku. Primjerice, u Francuskoj je osigurano oko 36 posto poljoprivrednih površina, u Njemačkoj gotovo 50 posto, a u Rumunjskoj oko 22 posto — iako ni taj broj nije zanemariv, ipak je veći od hrvatskog prosjeka.

HPK: Poljoprivrednici traže naknadu tek kada su im usjevi već uništeni

"Osiguranje poljoprivrednih usjeva i nasada postalo je vrlo neprofitabilno jer su štete zbog klimatskih promjena sve izvjesnije, a poljoprivrednici često nemaju naviku osiguravati proizvodnju, smatrajući to preskupim. Najčešće traže naknadu tek nakon što su usjevi uništeni", komentar je Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

Ističu da je gubitak prinosa posljednjih godina zbog klimatskih anomalija na pojedinim kulturama ponekad i do 90 posto. Kao rješenje za poljoprivrednike koji se ne odlučuju za osiguranje, Komora predlaže zajednički fond za upravljanje rizicima proizvodnje koji bi služio za naknadu šteta nastalih uslijed prirodnih nepogoda, bolesti životinja i bilja te zagađenja okoliša, a koje značajno utječu na prihode poljoprivrednika.

Prema ranijim prijedlozima fond bi se trebao puniti doprinosom poljoprivrednih proizvođača, 30 posto, te 70 posto kroz javna i sredstava EU-a. Procjenjuje se da bi godišnji budžet fonda trebao iznositi oko 150 milijuna eura.

Osiguranje usjeva samo uz punu uplatu premije bez obzira na sufinanciranje Ministarstva?

"Ukupna poljoprivredna proizvodnja tako bi bila osigurana od gubitaka većih od 20 posto, a podnošenje zahtjeva za naknadu štete bilo bi jednostavnije", objašnjavaju iz HPK. Procjena šteta odvijala bi se brzo i ažurno, a isplata u kratkom roku.

Iako država godišnje iz sredstava ruralnog razvoja troši oko 17 milijuna eura za sufinanciranje polica osiguranja i 10 milijuna eura za obnovu proizvodnje, iz Komore ističu da to očito nije dovoljno niti učinkovito.

Osiguravajuće kuće nisu spremne praviti nove pakete osiguranja?

"U dosadašnjim slučajevima u Hrvatskoj proizvodnja nije obnovljena na razinu prije katastrofa, a brojni poljoprivrednici pretrpjeli su štetu od koje se nisu oporavili", upozoravaju.

Suša nije jedina vremenska nepogoda koja zadnjih godina pogodila Hrvatsku. Česti su mrazevi, poplave, oluje i tuče pa godišnje štete od elementarnih nepogoda nadilaze mogućnosti obeštećenja od strane države, a prema njihovom mišljenju osiguravajuće tvrtke nisu spremne praviti nove i drugačije pakete osiguranja koji bi bili prilagođenim klimatskim promjenama.

"Zbog njih i širenja bolesti životinja osiguranje svih vrsta rizika postalo je neprofitabilno, te osiguravatelji traže povećanje premija i/ili ograničenje pokrića, primjerice, veće odbitne franšize, niži limiti pokrića, sužavanje širine pokrića ili isključenje određenih poljoprivrednih kultura", napominju iz Komore.

To, ističu, poljoprivrednicima, unatoč subvenciji države i lokalnih vlasti, može biti ozbiljna prepreka u sklapanju polica osiguranja poljoprivredne proizvodnje u opsegu koji bi ih adekvatno financijski zaštitio od rizika.

Nužni su noviji i bolji modeli

"Sve su veće štete u svim segmentima poljoprivredne proizvodnje. Potrebno je proizvođače potaknuti na osiguranje, ali i potaknuti državu i osiguravajuće kuće da smisle najbolje modele kako bi sve štete bile pokrivene", dodaju.

Napominju pak da one nisu pretjerano zainteresirane, jer je u poljoprivredi jako puno rizika, a poljoprivrednici nemaju naviku osiguravati proizvodnju, i ponavljaju, skloni su tražiti od države da im nadoknadi štetu tek kad su usjevi uništeni.

Smatraju da je neizbježno osiguravati poljoprivrednu proizvodnju, jer se klima mijenja takvom brzinom da su vremenske nepogode postale glavni rizik za proizvodnju, snažniji od globalnih poremećaja na tržištu hrane.

Rast tržišne cijene prati rast interesa za osiguranjem

"Vidljiv je trend rasta interesa za osiguranjem usjeva i nasada od strane poljoprivrednika, pogotovo s obzirom na visinu financijskog ulaganja koje oni moraju investirati u svoj urod i sjetvu svake godine", komentirao je Mario Bičanić, voditelj podružnice VH Hrvatska u Slavonskom Brodu.

Kako kaže, neke kulture poput grožđa bilježe i dobar rast prodajne cijene u odnosu na godine prije. "To zahtijeva dobru osigurateljnu zaštitu, isti trend je uočljiv kod industrijske rajčice, čija sadnja i broj površina raste u protekle dvije godine u kontinentalnom dijelu RH", napomenuo je.

Međutim, upozorava da se smanjuje broj osiguranih površina pod voćem. "To je rezultat smanjenja ukupne premije osiguranja u tom dijelu, a koja je sada u odnosu na ukupnu koju naše osiguravajuće društvo generira kod ratarskih kultura i vinove loze, skoro pa zanemariva", pojašnjava.

Bičanić napominje da svake godine sve češći nastupi mraza, i posljedične štete, rezultiraju da osiguratelji i reosiguratelji radi vrlo lošeg tehničkog rezultata kod tog rizika i vrsta kultura, nemaju poslovnog interesa preuzimati taj rizik.

Lokalne vlasti ne isplaćuju odštetu u visini stvarne štete?

Prema njegovim riječima, domaći farmeri najčešće osiguravaju ratarske kulture i vinovu lozu, a povrće u manjem dijelu. "Jedan dio poljoprivrednika pak ne želi ugovarati osiguranje usjeva ili nasada, jer im po njihovom navodu, u slučaju proglašenja elementarne nepogode tada lokalne vlasti ne isplaćuju nikakvu odštetu ili financijsku pomoć, zbog toga što su bili osigurani kod osiguravajućeg društva", napomenuo je.

Međutim, kaže, da je to krivo razmišljanje te da to nitko u zapadnoj Europi tako ne rezonira. "VH Hrvatska u slučaju totalne štete isplaćuje 100 posto iznosa osiguranja po hektaru, kod rizika tuča, jaka kiša, oluja, požar, udar groma i poplava, bez ikakvih odbitnih franšiza i to kod svih ratarskih kultura te vinove loze, a u naravi iz fonda za elementarne nepogode to bude svega nekoliko postotaka od stvarne štete", pojašnjava Bičanić.

Antun Grbavec: Lani sam osigurao kukuruz od suše i neću više nikad

Tako da, dodaje, isplata iz fonda za elementarne nepogode putem lokalnih vlasti, niti približno ne pokrivaju stvarnu štetu koju poljoprivrednik ima, niti se to nadoknadi u vremenu u kojem oni kao osiguratelj u cijelosti isplate poljoprivrednika.

"Kod nas su najčešće osigurani rizici tuča, jaka kiša i oluja. Požar i udar groma također, jer su uvijek dio paketa te dijelom i mraz kod voća i vinove loze. Za osiguranjem od poplave nema interesa", dodaje. Kaže da se suša manje osigurava, jer na tržištu RH postoji samo jedan indeksni produkt koji to nudi, a odnosi se isključivo na ratarske kulture. "Poljoprivrednici ugovaraju u pravilu što širi paket pokrića, rijetki su oni koji osiguravaju samo osnovni paket", pojašnjava.

Očekivanja od osiguravajućih društava

"Najčešće osigurani rizici su tuča, požar i udar groma, oluja, proljetni mraz i suša, a među ostalim rizicima nudimo i pokriće za sol i poplavu", napominju iz Croatia osiguranja. Kako kažu, većina proizvođača odlučuje se za kombinaciju rizika jer im to donosi veću sigurnost, a neke rizike, poput suše, nije moguće ugovoriti bez osnovnih rizika. Međutim, neki poljoprivrednici i dalje biraju samo osnovno pokriće, uglavnom zbog cijene.

"U posljednjih nekoliko godina ne bilježimo značajnije povećanje njihovog interesa za osiguranje, unatoč sve izraženijim vremenskim nepogodama i štetama koje one uzrokuju. Potražnja i premija ostale su u tom razdoblju stabilne", komentiraju. Najčešće prijavljene i financijski najznačajnije štete odnose se, kažu iz ovog osigurajavajućeg društva, na tuču, budući da su takvi događaji relativno česti i lokalno intenzivni.

"Sustav potpora za osiguranje usjeva i nasada od strane EU i Ministarstva poljoprivrede, konkretno Intervencija 76.01, omogućuje potporu za premiju osiguranja u iznosu do 70% premije", napominje Bičanić. To, kaže, i dalje pomaže poljoprivrednicima u pokrivanju troškova premije osiguranja, ali i porastu interesa za osiguranjem svoje poljoprivredne proizvodnje, što sami neto trošak poljoprivrednika za osiguranje čini vrlo prihvatljivim.

Napominje da ipak postoji jedan manji dio njih koji ima nerealna očekivanja od osiguravajućeg društva i police osiguranja kada je zaključe. Ne može, kaže, osiguravajuće društvo pokriti uz ugovoren paket rizika, sve ostale uzroke koji su utjecali na smanjenje prihoda primjerice rizik koji stranka nije htjela osigurati, a imala je u ponudi. To su nasadi na lošoj i neadekvatnoj poziciji, datum sjetve, agrotehnika, vrsta sjemena i sl.

"Ukupno pak možemo reći, da su hrvatski poljoprivrednici vrlo razumni, pošteni i vrijedni ljudi, koji znaju cijeniti kada imaju dobrog osiguratelja za partnera, i koji znaju da kada nevrijeme nastupi, da će svoju odštetu naplatiti bez ikakve sumnje", poručio je Bičanić.