U Hrvatskoj nema kontrole dioksina u namirnicama

Više od tisuću zatvorenih farmi u Njemačkoj, prema agencijskim vijestima, zbog nedopuštene razine dioksina, jednog od najjačih otrova, moglo bi izazvati paniku širom Europe. Što se Hrvatske tiče, neslužbeno, Hrvatska ne uvozi stočnu hranu iz Nizozemske (odakle je na njemačke farme stigla stočna hrana za perad), ali se uvoze prehrambeni proizvodi u kojima su i jaja. To je zabrinjavajuće jer je dioksin mutagen, teratogen, kancerogen, neurotoksičan... Vrlo male doze u namirnicama nisu toksične, ali rizik od trovanja raste s trajanjem konzumacije.

Franjo Plavšić, ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju, kaže da ta vijest mora odmah pokrenuti, ako već nije, sve ustanove u Hrvatskoj koje brinu o ispravnosti hrane - Agenciju za hranu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, sanitarne i veterinarske inspekcije. Plavšić podsjeća na aferu s dioksinom prije desetak godina koja je bila svjetska afera. Kolanje roba, pogotovo u Europskoj uniji, ne poznaje granice.
I tada je za dioksin u ljudskim namirnicama bila kriva stočna hrana, odnosno u hranu za perad dodavana su nekvalitetna ulja. I u aktualnom slučaju njemački farmer optužuje nizozemskog dobavljača hrane za perad, a on tvrdi da je masnoće koje je u nju umiješao nabavio u - Njemačkoj. Cilj je radi dobiti nabaviti što jeftiniju hranu, znači najnekvalitetniju, koja se zatim daje stoci bez kontrole. Nema tih inspekcija koje bi dohvatile svaku proizvodnju, a na kraju tog hranidbenog lanca je čovjek. Spomenuta afera podigla je tada u Hrvatskoj pripravnost na najvišu razinu, što bi se prema Plavšiću i sada moglo ponoviti. S obzirom na jaja kao sveprisutnu sirovinu u prehrambenoj industriji, čijim se proizvodima nezaustavljivo trguje širom Europe, mora se računati na velike troškove za laboratorijske analize, na velika povlačenja iz prodaje...
Pri uvozu prehrambenih proizvoda ne provodi se kontrola na dioksin, nego se, prema Plavšićevim riječima, uvažava prateća dokumentacija o ispravnosti robe.
Zorica Jurković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu, u odgovoru na Vjesnikovo pitanje kaže da je kontaktirala izravno svoje partnere, Savezni institut za procjenu rizika iz Njemačke - BfR, od kojih je dobila informaciju da je u Njemačkoj dana naredba o povlačenju i uništavanju sve hrane (jaja i meso), kao i hrane za životinje od dobavljača iz pokrajine Schleswig-Holstein, a koja je bila izvor kontaminacije. Oni navode da slučaj nije uzrokovao veće posljedice po zdravlje ljudi, nego prije svega one financijske zbog uništenja hrane i zatvaranja farmi.
»S obzirom na to da preko europskog sustava RASFF za uzbunjivanje nije pristigla informacija da je sporni proizvod isporučen na hrvatsko tržište, za sada nema razloga za poduzimanje bilo kakvih mjera, odnosno ne postoji opasnost za hrvatske potrošače«, zaključuje Jurković.
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno Uprava za sigurnost i kakvoću hrane nacionalna je kontakt-točka za praćenje europskog sustava RASFF (Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje).
»Hrvatska agencija za hranu temeljem zahtjeva Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, vezano uz obavijest o opasnosti koja može prouzročiti štetan utjecaj po zdravlje potrošača, izrađuje procjenu rizika. No dosad Agencija, koja je samo jedna karika u lancu kontrole sigurnosti hrane, nije zaprimila niti jedan zahtjev za procjenu rizika od dioksina u hrani za životinje«, kaže Jurković.

U Hrvatskoj je samo jedan laboratorij, i to pri Zavodu za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar« u Zagrebu, opremljen za detekciju dioksina. Voditelj tog laboratorija, odnosno Centra za potvrdnu analitiku, Zdenko Šmid, kaže da nisu opremljeni za analizu dioksina u namirnicama, odnosno za detekciju niskih koncentracija tog otrova. Drugim riječima, kod nas nema djelotvorne kontrole maksimalno dopuštenih koncentracija dioksina u namirnicama, iako smo, kaže Šmid, obavezni po svim pravilima i direktivama Europske unije imati i takav monitoring.

Planovi o nabavi opreme postoje od 1999. godine (od afere dioksina u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj), ali riječ je o svoti od oko pola milijuna eura koja nikad nije došla na red. Nije, čini se, bilo događaja koji bi osigurao novac, iako se pitanje opreme potezalo i kod afera mozzarelom u Italiji, svinjetinom u Irskoj, koje su »uhvaćene« na mjestu pojave i nije bilo širenja Europom. No stara afera u Belgiji i aktualna u Njemačkoj dovoljno su velike i teške, što daje pravo Šmidu koji upozorava na potrebu da si Hrvatska osigura vlastite kapacitete za kontrolu i zaštitu.
Dioksin je realna opasnost i za nas, jer vrijeme poluraspada dioksina je izrazito dugačko i on se taloži u masnom tkivu ljudi koji su na vrhu prehrambenog lanca. Nije do kraja razjašnjeno što se događa kad se te zalihe počnu trošiti, iako se zna za vrlo visoku toksičnost i genotoksičnost dioksina. U ovom trenutku moramo se osloniti i vjerovati podacima uvoznika o ispravnosti namirnica i stočne hrane.
No podaci inozemnih, čak i akreditiranih laboratorija mogu, ali i ne moraju biti točni. Nedostatak je sustava, koji nije osigurao opremu za kontrolu, što to sada ne možemo provjeriti. Šmid dodaje da bi se takva oprema u velikoj aferi kao što je ova mogla isplatiti za šest mjeseci. Isplativost opreme mjeri se brojem uzoraka koje treba provjeriti prema direktivama Europske unije, a kontrole koje se sada rade, na primjer uzoraka stočne hrane koje dostavi Veterinarski institut, ograničene su razinom detekcije koju je u Zavodu moguće napraviti.

Ekstremno toksične kemikalije

Dioksini su kemikalije s ekstremno visokom razinom toksičnosti. Slabije su topivi u vodi, dobro u mastima (potkožnom tkivu životinja i ljudi), hlapljivi su i lako se šire po okolišu, a do 700 stupnjeva Celzijevih nisu razgradivi nikakvim kemijskim sredstvima, uključujući jake kiseline ili lužine. Poluživotni vijek dioksina u organizmima je do sedam, a u tlu i do 100 godina. Dioksin se stvara spaljivanjem komunalnog i opasnog otpada, ako temperature nisu više od 1200 stupnjeva, ali to nije dovoljno ako sustav pročišćavanja dimnih plinova ne zadovoljava (kod naglog hlađenja opet se pojavi dioksin). Spaljivanje gradskog otpada na otvorenom glavni je uzrok emisija dioksina u atmosferu kao i namjerno spaljivanje plastičnih paleta, gašenje industrijskih požara sredstvima na osnovi halogena, što može kontaminirati podzemne vode dioksinima. Mjere opreza su: napustiti olovni benzin, odnosno zamijeniti ga bezolovnim; izbjegavati termičku obradu tvari gdje se stvara dioksin (u Parizu, odnedavno i u Italiji, plastične su vrećice zamijenjene papirnatim); napustiti plastičnu ambalažu u kućanstvima; smanjiti korištenje biomase (drva) kao energenta za kućna ložišta, te ne spaljivati travni pokos na otvorenom; obvezatno sortirati kućni otpad prije spaljivanja.

Kriminal ili ekstremni nemar?

Dok su na sjeveru Njemačke peradarske i svinjske farme pod karantenom, vlasti ne odbacuju mogućnost da se na policama trgovina nalaze jaja zaražena dioksinom. Vlasti ističu da kontaminacija mora biti ili djelo kriminalaca ili rezultat ekstremnog nemara. Isporuka proizvoda tih dobavljača je obustavljena, a zdravstvene vlasti istražuju najmanje 34 proizvođača jaja u više saveznih država. U saveznoj državi Sjevernoj Rajni Westfaliji uništeno je oko 8000 kokoši nesilica, jer je ministarstvo poljoprivrede te savezne države laboratorijskim ispitivanjima pronašlo povećanu razinu dioksina, četiri puta veću od dopuštene.
Vjeruje se da se dioksin pojavio iz stočne hrane kontaminirane industrijskim mastima, a vlasti smatraju da su industrijske masti u jednom trenutku zamijenile biljne masti i na taj način ušle u prehrambenu proizvodnju.
Njemačke vlasti tvrde da kontaminirana stočna hrana nije dospjela u susjednu Nizozemsku, ali još nije jasno jesu li zaražena jaja ipak ušla na to tržište. U Njemačkoj se u svibnju 2010. dogodio sličan incident kada je dioksin pronađen u jajima, a u sustav je ušao preko zaraženog kukuruza iz Ukrajine. Iako su predstavnici vlasti tvrdili da nema izravne opasnosti za javno zdravlje, supermarketi i trgovine povukle su iz prodaje jaja te serije. Incidenti s pojavom dioksina u stočnoj hrani, mesu i jajima 2008. su pogodili Irsku, 2004. i 2006. Nizozemsku, a prije toga bilježe se slični slučajevi u Njemačkoj, Belgiji i Italiji.
Jedan od poznatih slučajeva namjernog trovanja dioksinom jest onaj iz 2004., kada je u hranu tadašnjeg ukrajinskog predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka stavljen čisti dioksin koji mu je oštetio unutarnje organe i ostavio tragove na koži lica.

Autor: Biserka Lovrić / P. Kostanjšak