• Tradicija i običaji
  • 01.02.2021. 12:00

Svijećnica: Posvećena svijeća čuva od munje, leda i groma, ali i uroka

U narodu su uvriježene i brojne izreke, pa su tako u nekim krajevima običavali reći: "Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“

Foto: Depositphotos/ollikainen
  • 1.939
  • 522
  • 1

Marinska svića čuva od groma i tuče, vjerovali su naši stari. I zato je u slavonskim selima bio običaj da svaka kuća, po nekome od svojih ukućana, pošalje i svoju svijeću na blagoslov 2. veljače, kada se po starom crkvenom kalendaru slavilo Očišćenje blažene Djevice Marije, a po novom Prikazanje Gospodinovo. Oba su blagdana poznatija pod jedinstvenim nazivom – Svijećnica, ili u Dalmaciji Kandelorum, a u Slavoniji i Svitlomarinje.

Dakle, ovu bi Marinsku sviću čuvali kao svetinju, jer su joj pridavane posebne moći. Palili bi ih za vrijeme ljetnog nevremena da ih Bog očuva od munje, leda i groma.

Njezin vosak smatrali su posebnim lijekom protiv 'uroka'. Stoga bi na Svijećnicu poslijepodne ili najkasnije sutradan, napravili od crvenog, a negdje i crnog konca, narukvicu i "ogrlicu" te ih spojili okapinama ove svijeće oko ruke i oko vrata, posebno djeci, ali i starijima za zaštitu i obranu od bolesti. U obitelji se pali na velike blagdane ali i u drugim prilikama. Stavljali su ju i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život. Tako blagoslovljena svijeća vjernika prati cijeli život – od rođenja do smrti.

Kraj božićnog i nagovještaj vazmenog vremena

Inače, Svijećnica se slavi 40 dana nakon Božića, jer je prema starožidovskom običaju rodilja 40 nakon poroda morala ići u crkvu prinijeti žrtvu za svoje očišćenje, jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića. Novi misal govori o prikazanju Gospodnjem, jer su Marija i Josip prema tadašnjem zakonskom propisu trebali otkupiti od Boga za pat srebrnih šekela odnosno simbolično prikazati u hramu svog prvorođenca, kako teolozi tumače: "kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta“. Svijećnicom dakle završava božićno vrijeme, a nagovještava vazmeno. Skidaju se božićni ukrasi, spaljuju drvca, a njihov se pepeo miješa s pepelom "badnjaka“ i posipa po vrtovima i poljima da zemlja bude plodnija, a urod veći.

Uglavnom, na ovaj se blagdan predviđa blagoslov svijeća u nekim krajevima uz prošenciju oko crkve ili blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz, jer je Isus Svjetlost na prosvjetljenje naroda, kako je starac Šimun u hramu vidio prikazano novorođenče.

Osim ovih obrednih običaja u narodu su uvriježene i brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan. Pa su tako u nekim krajevima običavali reći: "Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“, jer je baš na spomendan svetog Blaža, u kalendaru 3. veljače, znalo biti snježnih oborina. Izreka “Kalandora vodna, godina rodna” pak navodi nas na to da su naši stari vjerovali kako će godina biti dobra ako na Svijećnicu pada kiša. Držali su da: "Što burnija Svijećnica - to ljepše proljeće“ , ali i obrnuto: "Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima“ odnosno “Ako je na Kalandoru lipo vrime, past će devet snigova, a ako bude oblačno, ni broja in se ne zna“, jer "Ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna“.

Svijećom i posveta grla

Kako sveti Blaž slijedi odmah poslije nje, ne čudi što posvećena svijeća i u obilježavanju njegova spomendana igra glavnu ulogu. Naime, poslije svete mise toga dana je blagoslov grla, s prekrižene dvije svijeće pod grlom, uz zazivanje Božjeg blagoslova za očuvanje "od bolesti grla i svakog drugog zla“.

U Slavoniji se, kažu stari zapisi, poslije ove mise blagoslove još tople pogače i po koja jabuka, da svaki od ukućana dobije po malo o tih blagoslovina i pobožno ih pojede, pomno pazeći da neka posvećena mrvica ne padne na pod, s nakanom da ga Bog, po zagovoru sv. Blaža, očuva od bolesti grla.

Zašto grla? Predaja kaže da je sveti Blaž, u Dalmaciji slavljen kao sveti Vlaho, ranokršćanski svetac i mučenik, bio liječnik, te da je zbog svoje požrtvovnosti u pomaganju drugima i pobožnoga života, izabran za biskupa. Jedna od zgoda iz njegova života, spominje da mu je jednom prilikom prišla neka žena s djetetom u naručju kojemu je u grlu zapela riblja kost, moleći za pomoć. Svetac se pomolio i prekrižio djetetovo grlo pa je dječak ozdravio.

Osim što je zaštitnik kod bolesti grla, ovaj se svetac štuje i kao zaštitnik divljih životinja, jer je, prema predaji, u vrijeme kada je živio u planinama bio okružen divljim životinjama koje mu nikada nisu naudile, već se prema njemu ponašale pitomo.

Na kraju spomenimo i da je sv. Vlaho zaštitnik grada Dubrovnika, jer ga je, legenda kaže, 951. spasio od napada Mlečana, pa Dubrovčani, evo već stoljećima, svečano u procesiji na njegov blagdan nose svečeve zemne ostatke, što je postao ne samo vjerski, nego i kulturni događaj poznat pod nazivom Festa svetoga Vlahe, uvršten i u UNESCO-vu nematerijalnu svjetsku baštinu.


Tagovi

Svijećnica Kalandora Sv. Vlaho Tradicija Običaji Vjerovanja Sveti Blaž


Autorica

Renata Prusina

Više [+]

Diplomirana inženjerka agronomije s dugogodišnjim novinarskim i uredničkim iskustvom. Članica nekoliko novinarskih asocijacija među kojima je i TotY. Osim svojim perom, voli bilježiti i objektivom.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Što je danas lijep i sunčan dan.
Naslućujem raznorazne radove u vrtu.

#mojepovrće