Sudbina ratarsko-stočarskog dijela Agrokora

Agrokor i priča o Todoriću uzburkala je cijelu hrvatsku javnost, a s pravom se problemi najviše vežu uz poljoprivrednu proizvodnju. Agrokorove tvrtke najviše diktiraju tempo poljoprivredne proizvodnje i zaposlenosti u tom sektoru u Slavoniji i Baranji te u Istri.

Za sastanak koji je bio početkom mjeseca tek sada su se zapalili zagrebački mediji, posebice portali i TV kuće pa se sada doslovce zabavljaju. Pale vatru, a što je najgore, sami konstruiraju moguće događaje, izmišljaju detalje sa sastanka, pa čak i neke izjave stavljaju u usta sudionicima sastanka, pa i onih koji za sastanak nisu ni znali. Pa i kada netko tko je bio na sastanku kaže da se o tome nije razgovaralo ili da pak nema razloga za brigu, to nema veze.

Najviše se bojimo za radna mjesta

Istina je ona koju nam mediji iz centrale nude. Agrokor i Todorić. Jedno ima veze s drugim. Dok se u Slavoniji najviše bojimo za radna mjesta i sudbine obitelji zaposlenih u tvrtkama ovoga koncerna, u Zagrebu je glavni problem Todorić. Iako se Todorić možda i pripremio za takav scenarij, Agrokor ne može propasti kao što je svojevremeno pao Holding Novalić i slični. To nije moguće.

U Agrokoru je previše tvrtki, i jako mnogo proizvodnje da bi se to moglo dogoditi. Zna Ivica Todorić da mora razgovarati s ljudima u Vladi. Nije istina da se to Vladu ne tiče, jer Belje, PIK Vinkovci, Vupik, tvrtke u Istri koriste državnu zemlju. Objekat neke uprave, vinarija i svinjogojske i govedarske farme jesu u vlasništvu tih pojedinih tvrtki, ali nije i zemlja. Pa čak ni zemlja ispod farme.

Prilika da se riješi tvrtki koje smetaju

A isto tako većina tih farmi građenih na njivama nema ni redovne i valjane građevinske, katastarske i slične papire. Koliko je Todorić i danas baš i vlasnik isto je upitno, ali sasvim sigurno da je ovo prilika da se riješi nekih tvrtki koje u ovoj fazi zaduženosti u kojoj se nalazi doista smetaju. A i da se riješi one ogromne vojske kvazi menadžera koji primaju od 20 do 200 tisuća kuna mjesečnih plaća. U neto iznosima, a u pravilu ne vode i ne rade u tim tvrtkama ništa važno.

Nije tajna da je postao već zatočenik svog nekoliko stotina velikog menadžerskog kadra. Ne može u svakoj tvrtki pored direktora koji ima plaću nekoliko desetaka tisuća kuna uz njega imati na sličnim iznosima još 20 takvih. A što se sve krije u Agrokorovu tornju, odnsno zgradi Uprave, to nitko ne zna. Znači, za očekivati je da kada se govori o krizi, a Agrokor je jako dugo u krizi, da će Agrokor, ali ne i sve pojedine tvrtke, doživjeti promjene.

Traži rješenje za stočarstvo?

I gotovo sigurno je da će se prvo riješiti poljoprivrede. Koliko i u kojem obimu, teško je za reći, ali za pretpostaviti je da se traži rješenje za ratarstvo i stočarstvo, a to znači za Belje, Vupik i PIK Vinkovce. Sberbank? Vjerojatno ne, tome su bliže ipak Mađari, odnosno OTP Banka i sudeći prema svemu ipak bi to bilo rješenje za dio zaduženosti. A vjerojatno će tada Todorić ipak ostaviti sebi, odnosno Agrokoru, sve moguće preradbene kapacitete i Konzum. Jer pitanje je i koliko će sebi uopće i ostaviti. Običnom čovjeku i Slavoncu se možda čini da je poljoprivreda ipak bila ta koja donosi novce.

Menadžeri stvorili nepotrebne troškove

Možda, ali ne i za troškove koje su stvarali Agrokorovi menadžeri koji su poljoprivredu vodili došavši iz Nexe, Konzuma i sličnih kompanija. A riješit će se Todorić time i toga kadra koji je jako skup. Kao što smo rekli, nije moguće da menadžer u poljoprivredi ima mjesečna primanja 50 ili 100 tisuća kuna, i da na kraju iznad njega sve to vode neki turbo menadžeri iz zagrebačkog dijela Uprave. A nitko farme ne može odnijeti i nitko ne može upravjati Beljem, Vupikom i PIK-om Vinkovci, a da ne poore, ne posije, ne obavi žetvu i ne nahrani stoku.

Neće Belje u Žito, a gdje će?

A osobno vjerujem da Mađari neće sigurno lošije voditi Belje, negoli su to radili sadašnji vlasnici. Moramo priznati Todoriću da su vinarija, nove farme i slične industrije trajna dobit za ove krajeve. Hoće li biti dovoljno samo da nove vlasnike dobiju ove tri slavonske poljoprivredne tvrtke teško je za reći, ali u Agrokoru misle da hoće, uz rješavanje još nekoliko brandova - kao što se traži i kupac za Jamnicu i slične. Dakle, straha nema.

Zemlja je državna i može ju nastaviti obrađivati samo dobar vlasnik koji nastavi raditi u Belju i drugim kombinatima. A trebamo li plakati što će biti manje skupo plaćenih menadžera, i što će doći neki koji će lakše platiti preuzetu robu od kooperanata? Ne trebamo. A javnu želju da vidimo Todorića kako visi ipak ćemo morati ostaviti zagrebačkim igrama u njihovim medijima. Nama je važno da ostanu i dalje zaposleni traktoristi, kombajneri, radnici na farmama te kooperanti i njihove obitelji.

Pojavila se priča i da bi tvrtka Žito mogla preuzeti taj dio ratarskog i stočarskog Agrokora. Ta informacija vjerojatno je iznenadila i vlasnike Žita jer imaju dovoljno svojih problema i briga koji su slični ovima Ivice Todorića. A drugo - Žito nikada ne uzima nešto što mora platiti na način da iskešira. Da se kojim slučajem zadnjih godina Agrokor zaduživao kod Žita, prvi bi potpisao mogućnost da se dogodi i takvo preuzimanje, no, takvog smjera zaduženosti nema, pa nema ni prelaska jednog Belja u Žito.