Što su to "Seljačke tržnice"

Za manje od mjesec dana postajemo članica Europske unije. Granice se otvaraju u oba smjera, ali brojnost i organiziranost stranih proizvođača i trgovaca daleko nadmašuje domaće snage. Za očekivati je veliki priljev stranih prehrambenih proizvoda. Veća količina robe na tržištu srušit će i cijene domaćim proizvodima. Također, u nadolazećoj poplavi stranih proizvoda, teže ćemo uočavati domaći proizvod. Jedan veliki dio potrošača zbog nižih cijena i lakše dostupnosti će prijeći na uvezenu robu.

Na koji način hrvatski poljoprivrednik može preživjeti?

Odgovor je u boljem povezivanju s krajnjim potrošačem, u tzv. izravnoj prodaji. Veliki broj hrvatskih potrošača preferira domaći proizvod, ali ne može doći do njega. Jedan od načina izravne prodaje je prodaja putem tzv. seljačkih tržnica.

Seljačke tržnice

Održavaju se jednom do četiri puta mjesečno, iznimno svaki dan ako se radi o sezonskim proizvodima kratkog trajanja (kao jagode), na tržnicama ili pješačkim zonama na zato uređenim ili prigodnim prodajnim mjestima. Za razliku od tržnica na malo ili prigodnih tržnica, na seljačkim tržnicama mogu prodavati isključivo poljoprivrednici. Specifičnost ovog načina prodaje je što poljoprivrednici mogu prodavati samo proizvode iz vlastite proizvodnje. Seljačke tržnice su popularne diljem Europe. Lokalna vlast pruža potpunu stručnu, organizacijsku i financijsku podršku ovakvim tržnicama. Seljačke se tržnice moraju organizirati na posebnim lokacijama u gradu izvan postojećih tržnica na malo, tako da potrošač s lakoćom može razlikovati ponudu proizvođača od ponude trgovca. Ili se proizvođači od prekupaca moraju razlikovati radnom odjećom i izgledom štandova. Seljačke tržnice posebno su zanimljive za zaposlene kupce jer imaju duže radno vrijeme od tržnica na malo. Prodajni troškovi na seljačkoj tržnici uključuju troškove prijevoza (svaki dan od gospodarstva do tržnice i natrag), troškove unajmljivanja štanda i troškove prodavača (netko od članova gospodarstva).

Prednosti seljačkih tržnica:

• nema konkurencije ostalih prodavača (zatvoreni tip tržišta),
• visoka frekvencija kupaca i veće prodajne količine u kratkom razdoblju,
• mogućnost nadopunjavanja prodajnog asortimana,
• investicije su minimalne,
• trenutna naplata,
• dobra šansa za reklamiranje ostalih oblika izravne prodaj,.
• mjesto izravne veze proizvođača i potrošača,
• stvara se međusobno povjerenje (osobni kontakt s proizvođačem),
• kupac dobiva izravne informacije o hrani koju kupuje,
• kupac osjeća da ima “svojeg” proizvođača upravo “svoje” hrane,
• obična kupnja pretvara u ritual i zadovoljstvo, tj. prijateljsko druženje,
• svježina proizvoda,
• uporaba tradicijskih tehnoloških postupaka,
• veća briga za okoliš,
• zaštita potrošača kroz garanciju porijekla i kvalitete proizvoda,
• jačanje lokalne ekonomije.

Nedostaci:

• zatvoreni tip tržišta,
• radno opterećenje proizvođača jer mora provoditi vrijeme na tržnici, a ne na gospodarstvu,
• za kupca nedostatak može predstavljati lokacija na kojoj ne može nabaviti sve potrebne namirnice.

Uspješni primjeri

Zadovoljstvo potrošača s kupljenim proizvodom, ali i prodajnim mjestom je uvjet ponovne kupnje. Istraživanja Agronomskog fakulteta pokazuju da su potrošači zadovoljni ovakvim tržnicama jer u urbanim sredinama ima dovoljan broj onih koji odabiru domaći proizvod. Zadovoljni su i kvalitetom proizvoda i lokacijom. Zato postoji opravdanost poticanja izravne prodaje, a pogotovo putem seljačkih tržnica. U RH su neke lokalne vlasti već prepoznale vrijednost poticanja ovakvih projekata; Sveta nedjelja, Varaždin, Zadar, Bjelovar, Zagreb, Samobor, Sisak, Osijek, S. Brod, Jastrebarsko, Pula, Koprivnica...

Na seljačkim tržnicama diljem Hrvatske se prodaju različiti proizvodi. Evo primjer ponude na "Svetonedeljskoj seljačkoj tržnici" u svibnju: domaći svježi sir i vrhnje, svježi kozji sir, svježe sezonsko povrće, jagode, trešnje i jabuke, prirodni sok od jabuke, jabučni, ocat, vina, voćna vina i voćne rakije, med i ostali pčelinji proizvodi, ekološko brašno, jaja, gljive, cvijeće, tradicijski kolači , tradicijski nakit i suveniri. Poljoprivredni proizvođači na ovakvim tržnicama prodaju isključivo vlastite proizvode za koje imaju sve potrebne dozvole i registracije. Uz poljoprivredne proizvođače na tržnici nastupaju i registrirani proizvođači kolača i tradicijskih suvenira. Svi proizvodi na seljačkoj tržnici su zdravstveno ispravni te pod kontrolom nadležnih institucija.

„Certificirane seljačke tržnice“

Udruge hrvatskih tržnica razvila je projekt „Certificirane seljačke tržnice“. Ovakvih certificiranih seljačkih tržnica od nedavno je 11 u našoj zemlji, a na njima se proizvođači ističu certifikatom. Dokazana vlastita proizvodnja je i jedini uvjet da se otvori postupak za ulazak u certificirane seljačke tržnice. Cilj ovog projekta je promovirati domaće proizvode, kupcima jamčiti podrijetlo proizvoda koje kupuju, a proizvođačima olakšati plasman proizvoda i zaštiti ga od nelojalne konkurencije. Ovaj je projekt u Hrvatskoj započeo 2005. godine. Da bi proizvođač dobio certifikat, mora imati status OPG-a, trebao bi biti član Udruge proizvođača poljoprivrednih proizvoda ili prerađevina, te dokazati status poljoprivrednog zemljišta kojeg obrađuje. Nakon ispunjenih uvjeta povjerenstvo za izdavanje certifikata će obaviti nadzor te temeljem pravilnika i rezultata nadzora izdat će Uvjerenje o podrijetlu. Temeljem Uvjerenja proizvođač će moći koristiti oznaku seljačke tržnice. Recertifikacija će se vršiti jednom godišnje. Proces certifikacije za proizvođače je u potpunosti besplatan. Prodajna mjesta certificiranih OPG-a bit će označena plastificiranim certifikatom postavljenim na nosaču, a prodavači će biti odjeveni u žute majice i imati zelene pregače s logom. U vrijeme održavanja Seljačke tržnice, korisnicima klupa, vaga i suncobrana ispostavljat će se računi za onoliko dana u mjesecu koliko se održava Seljačka tržnica.

Komunalna poduzeća i lokalne jedinice koje su uvele seljačke tržnice najčešće pomažu u oglašavanju istih putem medija (portali, radio, televizija, web stranice).

Osnovna prednost izravne prodaje je stvaranje veze potrošač-proizvođač bazirane na uzajamnoj podršci i odgovornosti. Izravna prodaja znači izravna informacija, a ona definitivno diže cijenu proizvoda.

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.