• Snaga hrvatske hrane
  • 13.11.2014. 12:00

Snaga hrvatske hrane je u dodanoj vrijednosti!

Što želimo, a što možemo? Veću samodostatnost, manje uvoza, više izvoza! Veći dohodak od poljoprivrede? Očuvati selo i ruralni razvoj? Kako? Veći volumen proizvodnje, veća vrijednost outputa, snižavanje troškova, udruživanje uz primjerenu infrastrukturu!

Foto: Davor Šego
  • 550
  • 103
  • 0

I Austrijanci su ljudi, baš kao i mi. I oni su nekad imali strah od otvorenog tržišta, i oni su se bojali promjene. Ipak, većina njih iskoristilo je šansu i razvilo se u europskom stilu, a posebno u vinima.

Je li nam čaša napola puna ili napola prazna, odlučujemo sami. Ljepota je u oku promatrača, a zemlja u rukama poljoprivrednika, ili da kažemo Ministarstva? Naravno, ništa bez strategije koja tu igra odlučujuću ulogu. Strategija je alfa i omega, početak i kraj, sila koja nam u velikoj mjeri određuje budućnost.

Austrija je, sa svojim osam milijuna stanovnika, danas mala održiva oaza gdje prevladavaju krajobrazne bogate alpske eko farme, čije proizvode kupuju domaći ljudi. Ljudi koji prepoznaju vrijednost domaćeg proizvoda. Farme u planinama podrazumijevaju i skuplju proizvodnju, no ni to im nije zasmetalo. Sjetili su se i dodatno ju poticati tako da poljoprivrednici mogu biti i profitabilni.

Mala smo zemlja - snaga je u kvaliteti i regionalnom razvoju!

Kako smo mala zemlja malih proizvodnih površina, najvažnije je usmjeriti se na kvalitetu. Čuli smo i neke od savjeta Nikolausa Berlakovicha, bivšeg austrijskog ministra poljoprivrede na otvorenju konferencije Snaga hrvatske hrane, održanoj u utorak na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

Vladimir Margeta

"Austrija se opredijelila za održivi regionalni razvoj i pažljivu uporabu prirodnih resursa, a mislim da i Hrvatska ima priliku razviti se u tom smjeru. Nemamo svojih energenata pa smo se morali okrenuti obnovljivim izvorima.

Dvije trećine naše zemlja prekrivaju planine, pa su farme međusobno udaljene, proizvodnja je znatno zahtjevnija u financijskom smislu, pa su za njih osigurana dodatna sredstva iz EU. Upravljanje zemljištem je tako uspješnije, a proizvodnja profitabilna. Razvoj planinskih prostora jako je važan i zbog turizma. Oko 16% proizvodnje nastaje na organskim farmama, a taj udio i dalje raste, uz podršku vlade", napomenuo je Berlakovich.

Promoviranjem investicija u poljoprivrednu i prehrambenu industriju ostvarili smo znatan pomak. Od zemlje straha pretvorili smo se u zemlju uspjeha, iako stvari nisu idealne. Povećali smo konkurentnost, što je najbitnije - kvalitetom. Zbog sankcija smo smanjili izvoz u Rusiju, no sada imamo nove izvozne inicijative, tu su Kina, Koreja i zemlje Afrike", rekao je bivši austrijski ministar, koji je dio govora održao na materinjem jeziku Gradišćanskih Hrvata.

Hrvatska radi na 34% svojeg kapaciteta!

Prema podacima Žakline Jurišić, pomoćnice direktorice Sektora poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva pri HGK, Hrvatska sa 0,7 % sudjeluje u poljoprivrednoj proizvodnji EU iako čini 1,9 % poljoprivrednih gospodarstava Europe. Vidljiv je znatan pad u proizvodnji od 2009., iako u EU proizvodnja raste.

Posjetitelji i uzvanici

"Posebno je loša situacija u stočarstvu gdje je proizvodnja od 2005. pala za 15 %. Pokrivenost uvoza izvozom je 2013. bila samo 56 %, a ove je godine pala na 53 %.

Prosječno hrvatsko poljoprivredno gospodarstvo ima tek 5,6 hektara, dok je u Europi prosjek 14,4 hektara. Također, u Hrvatskoj je prosjek 4,4 grla stoke, a u EU 11 grla.

Prinos pšenice je 90 % europskog prosjeka, kukuruza 82 %. Također, hrvatska krava daje samo 65 % količine mlijeka koje daje europska krava. Zato Hrvatska treba težiti većem volumenu proizvodnje, udruživanju i kratkim lancima opskrbe, te snižavanju troškova. Od 2017. se ukidaju kvote za šećer, što će dovesti do povećanja proizvodnje šećerne repice i šećera. Ukidaju se i kvote za mlijeko, ali tu se ništa neće dogoditi. Bruto dodana vrijednost hrvatskog proizvoda čini samo 0,8% onoga EU. "

Iako kaskamo za svijetom - prilika je tu!

Na Okruglom stolu sudjelovao je i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina. "Imali smo tranziciju, pa rat i mnogo stvari koje je trebalo napraviti prije puno godina mi radimo tek danas. Za primjer je da smo tek prije tri mjeseca uspjeli srediti podatke o tome koliko uopće imamo državnog zemljišta.

Do 2030. želim vidjeti pametnu proizvodnju, nove tehnologije, veća gospodarstva, više korištenja fondova i udružene poljoprivrednike. 20 godina radimo krivo i kaskamo za svijetom, zanemarili smo proizvodnju, od loše zemljišne politike do lošeg sustava uređenja tržišta i potpora. To mijenjamo iz dana u dan, a rezultate vidimo kroz bilance i podatke o izvozu hrane. Trebamo održiva gospodarstva koja proizvode dodanu vrijednost", kaže Jakovina.

Junetina - lokomotiva hrvatske poljoprivrede?

Odlučili smo. Hrvatska poljoprivreda je slabo konkurentna unutar Europske unije, a nepostojanje jasne vizije i strategije dodatno samo otežava situaciju. Toni Raič, predsjednik udruge Baby Beef, naveo je podatak da je 1980-ih godina Hrvatska izvozila junetine u vrijednosti od 320 milijuna dolara godišnje. Danas čitava zemlja izvozi ukupno junetine za 28 milijuna eura.

U organizaciji Poslovnog dnevnika

"Europsko tržište traži kvalitetnu junetinu koju mi proizvodimo, ali nedostatak ikakve državne strategije je gotovo uništio taj sektor. Mi danas dobivamo i upite iz arapskih zemalja gdje postoji interes, ali jedino što im možemo reći je da junetine nema. Juneće meso može biti lokomotiva hrvatske poljoprivrede jer se kroz uzgoj junadi plasira čitav niz ostalih poljoprivrednih proizvoda. No, bez šire strategije, koja mora biti puno šira od poljoprivredne, ostat ćemo tu gdje jesmo. Ja se iskreno nadam da ćemo mi 2030. povećati broj goveda sa sadašnjih 400 tisuća na 1,5 milijuna", kaže Raič.

U stočarstvu je najveća dodana vrijednost

Da naša zemlja nema jasnu viziju i strategiju koja bi bila dulja od četverogodišnjeg mandata neke vlade, smatra i Ljerka Puljić, starija potpredsjednica Agrokora, najveće poljoprivredno-prehrambene kompanije u Hrvatskoj.

"Razvijene zemlje EU-a baziraju svoju proizvodnju na stočarstvu jer je tamo najveće dodana vrijednost, a ne na jednostavnoj proizvodnji žitarica. Karte na europskom tržištu su već dobrano podijeljene i treba dobro razmisliti u čemu možemo biti konkurentni i profitabilni. Strategija se mora raditi na 15 godina, a ne na najviše četiri", navodi Puljić.

Rezultati Strategije bit će vidljivi tek nakon 10 - 15 godina!

Skupu i nekonkurentnu domaću poljoprivrednu proizvodnju kao problem navodi i Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke koji ponavlja da njegova tvrtka 70 % svojeg prihoda ostvaruje u izvozu. "Čitava EU je danas jedinstveno tržište i ako netko u Danskoj ili Nizozemskoj ima veću učinkovitost svoje poljoprivredne proizvodnje, a ima, on ima nižu finalnu cijenu svoje hrane. Ta hrana će doći i u Hrvatsku i uništiti domaće dobavljače", kaže Mršić koji dodatni problem vidi u visokom tečaju kune, a što još pogoršava hrvatsku konkurentnost na globalnom tržištu.

Hoćemo li pronaći problem i za ovo rješenje?

Foto: Davor Šego


Fotoprilog


Tagovi

Snaga hrvatske hrane Tihomir Jakovina Nikolaus Berlakovich Regionalni razvoj Održiva proizvodnja Konkurentnost Toni Raič Baby beef Kvaliteta Konkurentnost Output Troškovi proizvodnje Regionalni razvoj Infrastruktura Okoliš Poljoprivredni do


Autorica

Ivana Nađ

Ivana Nađ

Ivana je urednica na Agroklub portalu. "Vaša uvjerenja ne čine vas boljom osobom. Djelovanje čini."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi