Slobodan čovjek je onaj koji se može prehraniti

"Slobodan čovjek je samo onaj koji se može sam prehraniti. Zato nema slobodne i neovisne Hrvatske bez hrvatskog seljaka", misao je i vodilja mladog obiteljskog čovjeka i poljoprivrednika Ivana Pokupca. Kao poljoprivrednik odlučno je ušao i u svijet politike te je suosnivač i aktivan član prve humanističke stranke Slobodna Hrvatska. U poljoprivredi i politici detektirao je mnoge danas itekako vidljive propuste i probleme.

Rođeni Zagrepčanin većinu života proveo je u Velikoj Gorici gdje je završio i gimnaziju. Magistar je katehetike, kao suprug i otac dvoje djece živi na farmi u okolici Križevaca te je nastavnik u jednoj gradskoj osnovnoj školi.

Nedavno je pokrenuo iznimno zapaženu akciju u kojoj poziva građane da kupuju izravno od OPG-ova, a ne od Konzuma. Zbog kvalitetnog i progresivnog razmišljanja odlučili smo porazgovarati i predstaviti njegova razmišljanja o budućnosti i opasnostima koje prijete poljoprivredi i hrvatskom seljaku.

Zaštita prirodnih resursa treba biti prioritet zemlje

Objasnite nam pobliže termin slobodnog čovjeka, te može li hrvatski seljak biti slobodan na vlastitoj zemlji?

Ljudi danas taj pojam olako shvaćaju, iako se sloboda vrlo skupo plaća. Uzimajući u obzir činjenicu da Hrvatska nema slobodu odlučivanja po pitanjima od nacionalnog interesa, već njen smjer kreiraju Bruxelless, bankarski i uvoznički te tajkunski lobi, smatram da je sloboda još uvijek nedosanjani san. On će biti ostvaren tek kada će Hrvatska moći stajati na svojim nogama, a to je nemoguće bez zaštite prirodnih resursa i proizvodnje. Prije svega proizvodnje hrane. Stoga smatram da je pitanje poljoprivrede ključno za ostvarenje istinske slobode i neovisnosti - vrijednosti koje moraju biti ideal, ne predizborne floskule.

Sve više proizvođača se približava kupcima

Kako povezati i na koji način pospješiti direktnu trgovinu OPG-a s krajnjim potrošačima?

Pojavljivanjem Interneta je to postalo puno jednostavnije. Danas u Hrvatskoj postoje razne platforme za nabavku proizvoda malih poljoprivrednika (GoGreen tržnica, Udruga Vestigium, Hrana za dobro, Midway) koje znatno olakšavaju proces kupovine i broj posrednika. Tu su i skupine savjesnih kupaca, tzv. Grupe solidarne razmjene (GSR-ovi) ili aplikacije samih poljoprivrednika poput našeg app-a Njam-Njam, u kojima je odnos proizvođač-kupac posve direktan i posrednika nema. Od toga korist imaju sve uključene strane: izgrađuje se odnos povjerenja, otvara se prostor za razmjenu znanja i iskustava, a u direktnom odnosu su i cijene proizvoda niže.

Hraniti se proizvodima hrvatskih OPG-ovaca danas nije ništa kompliciranije nego otići u trgovinu, dapače: sve više proizvođača i platformi nudi uslugu dostave proizvoda.

Zapeli smo u mentalitetu prinosa

Aktivno sudjelujete u prosvjedima za održivu poljoprivredu. Koliko je moguće danas baviti se ekološkim uzgojem i otkud prijete opasnosti hrvatskom seljaku?

Apsolutno moguće, nužno i jedino održivo u budućnosti. Konvencionalni uzgoj je zapeo u mentalitetu prinosa umjesto da se fokusira na naplativu kvalitetu proizvoda. Ogromne farme i monokulturalni uzgoj su dokazano neprirodni i nezdravi principi od kojih štetu trpe svi osim velikih igrača: tlo, biljka, životinja, tržište, radnik, kupac. U utrci za profitom zbog pohlepe činimo nesagledivu štetu, što se nedvojbeno dokazalo u aktualnom primjeru Agrokora. Sve se žrtvovalo za profit vrlo uskog kruga ljudi - i na kraju propalo, a posljedica možda još nismo niti svjesni. Kao i u većini slučajeva, pokazuje se da su naši najveći neprijatelji oni iznutra, koji su spremni prodati budućnost većine za moć, novac i položaj.

Održiva budućnost je u velikom broju malih OPG-ova koji će uzgajati različite kulture i nuditi širok spektar proizvoda u manjim količinama. Ti OPG-ovi mogu ponuditi neusporedivo kvalitetniju hranu po neusporedivo poštenijim cijenama, vratiti dostojanstvo seljaku i radniku te izgraditi kvalitetan odnos s lokalnom zajednicom tj. kupcima. Bitna stavka je također i urbana poljoprivreda - zašto ne bismo u parkovima i na krovovima zgrada imali nešto što je estetski zadovoljavajuće, ali i nosi plodove?

Apsolutno mi je neshvatljiv patronizirajući stav institucija i struke prema ekološkoj poljoprivredi, pogotovo u vremenu kada sve zemlje s kojima se volimo uspoređivati napuštaju konvencionalni uzgoj i okreću se prema održivosti, zaštiti okoliša, prirodnih resursa i tržišta.

TTIP nudi samo pad kvalitete hrane

Kako običnom čovjeku predstaviti TTIP? Čini se da je on trenutno zaustavljen u EU.

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) je zamišljeno kao sporazum kojim će se liberalizirati razmjena robe i dobara između Amerike i Europe. No priča od samog početka ne miriši dobro: pregovori se vode u tajnosti, dokumenti se skrivaju i cijela ideja se lažno predstavlja. Kada su dijelovi sporazuma iscurili u javnost, ispostavilo se da TTIP možebitno donosi rušenje standarda kvalitete hrane, radničkih prava, preplavljanje Europe GMO-om i patentima na GMO sjeme te instalaciju korporativnih sudova. Na sreću, prosvjedi i aktivističke akcije diljem Europe su stvorili toliki pritisak na europske institucije da se od TTIP-ja (zasad) odustalo. Ono što me zabrinjava jest slaba informiranost hrvatskih poljoprivrednika i javnosti o tom sporazumu, kao i sličnom sporazumu CETA.

A ono što me apsolutno razočarava jest činjenica da su ključne političke figure i HDZ-a i SDP-a, kao i hrvatski predstavnici u EU parlamentu bespogovorno zagovarali potpisivanje TTIP-ja te u istom tonu dali glas za CETA-u, iako ne postoji niti jedna stručna studija pa čak niti relevantna rasprava o utjecaju ratifikacije tog sporazuma na hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu.

Podijeli pa vladaj

Hrvatski seljak se sustavno uništava. Eklatantan primjer su hrvatski mljekari.

I imam dojam da se to radi planski i u ime nečijih interesa. Problem mljekara je nemoguće odvojiti od problema ostalih proizvođača jer im je korijen zajednički: žrtve su politike "podijeli pa vladaj". Na političkoj sceni nemaju kvalitetnog predstavnika, ključne figure u poljoprivrednim udrugama plešu po taktovima političara, a cijeli sustav ih okreće jedne protiv drugih: uzmu mljekarima da bi dali pčelarima pa pčelarima da bi dali ratarima pa ratarima da bi dali nekome četvrtom. A sve što im daju su mrvice sa stola.

Najbolji primjer je HSS, stranka koja se promovirala kao seljačka i sudjelovala u svim vlastima - i SDP-ovoj na početku 2000-ih i HDZ-ovima prije i poslije toga. Ulogu njihovih zastupnika možda mogu ocijeniti pozitivnom do kraja vodstva Zlatka Tomčića, no sve nakon toga je ravno izdaji hrvatskog seljaka i hrvatskih nacionalnih interesa kako bi se sačuvale fotelje.

Rješenje je u ujedinjavanju poljoprivrednika

Rješenje? Ujedinjavanje poljoprivrednika protiv zajedničkih neprijatelja: bankaroida, uvozničkog i otkupljivačkog lobija te politikantske kaste. Udruživanje, alternativni izvori financiranja proizvodnje i direktna prodaja su put kojim trebamo krenuti. Smatram da trebamo postati svjesni činjenice da je hrana najjače oružje, jer čak i najopremljeniji vojnik odbija borbu kada je gladan.

Problem sela je i veliki odlazak mladih s polja u gradove, no i u inozemstvo. Kako ih vratiti i zainteresirati za povratak na zemlju?

Mladi nisu blesavi, vide da je klasična poljoprivreda u Hrvatskoj iznimno težak posao od kojega se iznimno teško živi. I zato "bježe od motike", no vjerujem da dolazi vrijeme kada će se taj trend promijeniti u korist sela. To zapravo ponajviše ovisi o nama poljoprivrednicima, o tome koliko ćemo se zauzeti za dostojanstvo seljaka.

Ljudi se preporode dolaskom na selo

Poljoprivreda je prije svega častan i uzvišen poziv. Ima li što vrijednije od skrbi za prehranjivanje svojih bližnjih? Uz veliku moralnu vrijednost, siguran sam da je poljoprivreda i vrlo profitabilan posao ako se pravilno sagledavaju stvari. Ljudi će uvijek morati jesti i potražnja za provjerenim i kvalitetnim izvorima hrane je u konstantnom porastu. Moje je iskustvo da eko proizvođači trenutno ni približno ne mogu zadovoljiti potražnju, a ona konstantno raste. Prirodni potencijal je ogroman i to svi znamo. No ni tržišni nije ništa manji.

Dok god znanja i tehnologije 21. stoljeća kombiniramo s nažalost izgubljenim osjećajem poštovanja prema Prirodi, na dobrom smo putu. Također moramo paziti da poštujemo i svoje kupce te od priče ekološkog uzgoja ne stvaramo pohlepni elitizam kroz nepotrebno višestruko skuplje proizvode dostupne samo određenoj društvenoj kasti. U tom kontekstu mislim da je selo potencijalni zlatni rudnik. U kojem svakako ima mjesta za mlade, koji se ionako sve brže umaraju ludim tempom i često nezdravim nuspojavama gradskog života. Ja sam živi primjer toga: volim svoj rodni Zagreb, ali dosta mi je bilo sivog asfalta, brazilske piletine pune hormona i stalne jurnjave. Preporodio sam se dolaskom na selo.

Hrvatsko selo nudi puno više

Vi ste gradsko dijete no s obitelji ste se ipak odlučili za mir na farmi te živite dijelom i od svog OPG-a?

Da. U početku nisam o poljoprivredi razmišljao kao o poslu. Vodila me želja da stvaram, da se maknem od svakodnevno ludog tempa, da znam što jedem i da mi djeca znaju kako izgleda livada, biljka i životinja. No ubrzo sam shvatio da hrvatsko selo nudi puno više: prisnije međuljudske odnose, pronalazak izgubljenog poštovanja prema prirodi i vrlo širok spektar poslovnih mogućnosti. Kada sam shvatio probleme hrvatskog poljoprivrednika i zamke u koje je upao da bi se u njima našao, razvio sam business model alternativnog financiranja i direktne prodaje koji je u konstantnom rastu već petu godinu zaredom. Svaki početak je težak i naš je bio takav, ali mogu se pohvaliti da nemam ogroman kredit niti ugovor s otkupljivačem za vratom te da zbog toga imam određenu sigurnost i poslovni rast.

Budućnost nije izvan Hrvatske

Trenutno s nekoliko odličnih proizvođača i ljudi iz struke pripremam osnivanje poljoprivredne kooperacije koja će ponuditi sve što je kućanstvu potrebno na jednom mjestu: meso, povrće, voće, mliječne proizvode, slastice, uz mogućnost dostave na kućni prag. Pozivam sve male proizvođače koje takav model poslovanja zanima da nam se jave i rado ćemo ih spojiti s kupcima.

Vjerujem da će u budućnosti sve veći broj ljudi odlaziti iz gradova na selo. Kada se promotri gradski način života, takva migracija je sasvim logična. Budućnost nije u Njemačkoj, Irskoj ili Kanadi, već - na selu.

Pružimo si ruku i primimo se posla

Uz to što ste poljoprivrednik, Vi ste i veliki borac na polju prava za osobe s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju, te njihovih obitelji.

Ne bih se nazvao velikim borcem. Kao osoba s invaliditetom sam od rođenja prošao kroz žrvanj sustava i jako dobro poznajem njegove malobrojne prednosti i mnogobrojne mane. Stoga sam osjećao moralnu dužnost aktivirati se na tom polju i tako je započela moja aktivistička "karijera", koja je vrlo slična aktivizmu u poljoprivredi - država ne radi svoj posao i jedni drugima smo jedina nada za konkretnu pomoć. Ako je to naša realnost, pružimo si ruku, primimo se posla i zaštitimo one koji se ne mogu ili ne znaju sami zaštititi. Mali poljoprivrednik i osoba s invaliditetom su u vrlo sličnom položaju u Hrvatskoj. Sustav im ne ide na ruku već često upravo suprotno: moraju se protiv njega boriti rukama i nogama za neka osnovna prava. Kuna i osamdeset lipa za litru mlijeka nekoga tko je u štali "svetkom i petkom" nije ništa drugo doli diskriminacija. Ako ja znam kako za tu litru dobiti 8 kuna - zašto ne bih pomogao? Ako mogu nekome pomoći da dobije kolica za dijete, savjest mi nalaže da to i učinim.

Ako se mi nećemo baviti politikom, ona će se baviti nama

Bavite se i politikom. Što i kako promijeniti u sustavu da bi on rehumanizirao svoj odnos spram seljaka, osoba s invaliditetom, ujedno spram hrvatskog građanina?

Moj stav prema politici je bio sličan stavu većine: "neću politiku u svoju butigu". No shvatio sam da se ja mogu odbijati baviti politikom, ali ona se svejedno i dalje bavi sa mnom, tj. s nama. Ona propisuje okvire unutar kojih mi radimo, stvaramo, uspijevamo ili propadamo. To politiku čini krucijalnim faktorom. Nažalost, ona nam je ogađena bezbrojnim primjerima nemorala, nepoštenja, krađe, izdaje i svakog drugog zla. No ja se uvijek tješim time da to nisu političari, već politikanti. Političarima smatram isključivo ljude koji su štitili interese onih koji su ih izabrali, poput Williama Wilberforcea, Martina Luthera Kinga mlađeg ili Josea Mujice. S tim uvjerenjem sam postao jedan od osnivača, a kasnije i supredsjednik Slobodne Hrvatske, prve suverenističko-humanističke stranke u Hrvatskoj koja djeluje po načelima direktne demokracije.

Inertnost je kriva za današnje stanje, pojedinac se treba promijeniti

Što promijeniti? Postaviti prvenstveno političare koji obnašaju vlast na mjesto koje im pripada. Oni su službenici, izabrani da predstavljaju narod. U 1. članku našeg Ustava piše: "U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu".

Dakle, mi smo njihovi poslodavci i potpisnici otkaznog roka. Nažalost, svojom inertnošću pristajemo na obrnutu podjelu uloga u kojoj smo mi domadar, a oni nametnik koji crpi, uzima i otima bez ikakve odgovornosti. Smatram da u političkim strankama i političarima moramo prestati tražiti spasitelje koji će riješiti sve naše probleme. Promjena će doći tek kada se mi kao pojedinci odlučimo promijeniti i više ne tolerirati neprihvatljiva ponašanja, riječi i djela. Uvijek volim naglasiti da za mene ne postoji alternativa Hrvatskoj, slobodnoj Hrvatskoj. Samim time s nekim stvarima za mene kompromisa nema, što je šok za mnoge političare ili bolje rečeno, politikante.

Izostaje snažna reakcija javnosti

Kriza oko Agrokora nas je sve zabrinula. Možemo li se izvući iz dugova kao proizvođači i dobavljači te što mislite kakav će u budućnosti biti odnos države spram seljaka u dodjeljivanju poticaja i zaštite sela od velikih koncerna i monopolista?

Slučaj Agrokor je najbolji dokaz uzrečice: "Novac vrti tamo gdje svrdlo ne može". Kako drugačije objasniti činjenicu da su neki kroz dugi niz godina ne samo dopuštali, već i pogodovali Ivici Todoriću na putu kupovanja gotovo svih relevantnih brandova na području bivše države? Tko mu je dopustio takvo ponašanje prema proizvođačima i dobavljačima? Krivca vidim u očitoj korumpiranosti i/ili zastrašujućoj nesposobnosti svih vlada u proteklih 20-ak godina. No kada vidim poteze koje sadašnja vlada vuče u zadnjih par tjedana, bojim se da se ne radi o njihovoj bedastoći. Podsjećam da je (kako tvrdi sudac Mislav Kolakušić, protuustavni) lex Agrokor donesen praktički u par dana, dok ista ta vlada primjerice ovršni zakon koji direktno pogađa milijun građana (340 000+obitelj) ove zemlje, zanemaruje.

U Hrvatskoj su tajkuni i ratni profiteri često iznad zakonodavne, sudske i izvršne vlasti - i to je naš najveći problem. U takvoj podjeli uloga običan građanin sam nema šanse. Njegova jedina šansa je udruživanje s ostalim običnim građanima i pružanje otpora građanskim neposluhom, bojkotom i masovnim prosvjedom. No prvo se moramo solidarizirati jedni s drugima da bi ta mogućnost postala i realnost. Moramo ponovo razviti osjećaj ponosa i dostojanstva. Biti poljoprivrednik je častan, dostojanstven i iznimno važan poziv.

Bojim se da ćemo Todorićeve dugove na kraju vraćati mi, porezni obveznici. Razvoj situacije ukazuje na to, a još uvijek i izostaje snažnija reakcija javnosti. Ukoliko je ne bude, strahujem da će se stvari nastaviti po dosadašnjem scenariju. Moramo zatražiti račun od Todorića i svih onih koji su mu omogućili monopolističko poslovanje. Bez odgode plaćanja.

Komunikacija i logistika su jedina prepreka zdravom odnosu sela i grada

Kako vidite položaj seljaka danas, a kako u budućnosti?

Seljak je danas na dnu, no možemo oko toga kukati i ne poduzimati ništa ili shvatiti da se s dna može jedino prema gore. Optimističan sam jer s jedne strane vidim potencijal, a s druge bistre i marljive ljude. Svjedočim činjenici da mnogi mali proizvođači ne znaju gdje prodati, a mnogi građani ne znaju gdje od njih direktno kupiti. Dakle stvar je dijelom čisto logistička. Stoga Slobodna Hrvatska pokreće projekt kojim ćemo svaki tjedan predstavljati OPG-ovce i povezivati ih s kupcima na području njihove županije.

Na drage poljoprivrednike i njihove obitelji apeliram: ne odustajte od Hrvatske. Povežimo se, informirajmo se, učimo jedni od drugih, surađujmo. Još Hrvatska ni' propala dok mi živimo.

Na kraju bih se želio zahvaliti autoru intervjua na prilici da s čitateljima AgroKluba podijelim ideje koje će im možda biti korisne i njegovoj predanosti boljitku hrvatskog sela.

Foto: Dražen Lukinović