• GMO
  • 22.07.2012.

Sjeme zla još uvijek je daleko od hrvatskog tla!

Hrvatska ne može zabraniti uvoz GM hrane zbog ugovora sa Svjetskom trgovinskom ogranizacijom (WTO). Milanović potpisom omogućio korištenje proizvoda od pet novih genetski modificiranih sorti kukuruza te dvije pamuka.

  • 672
  • 33
  • 0

Premda je potpredsjednica HSS-a Marijana Petir nedavno optužila Vladu kako je "Uredbom donesenom u tajnosti" dopustila pojačan uvoz GMO-a u Hrvatsku, građani ipak ne moraju biti previše zabrinuti. Bar za sada.

Doduše, činjenica je da je premijer Milanović stavio potpis kojim je omogućio korištenje proizvoda od pet novih genetski modificiranih sorti kukuruza te dvije pamuka koje su otporne na instekticide, no riječ je o gotovo kozmetičkoj promjeni. Naime, takve uredbe donose se na godišnjoj razini zbog usklađivanja s EU-om, a slične su prošlih godina potpisali Milanovićevi prethodnici - i Jadranka Kosor i Ivo Sanader. U onom ključnom dijelu, razini GMO-a ispod koje proizvodi ne moraju biti označeni kao takvi, promjena nema. Sve što sadrži ispod 0,9 posto GMO-a na policama hrvatskih trgovina i dalje ne mora biti posebno označeno. Promjena nema ni što se tiče sadnje kultura. Hrvatska i dalje ostaje "GMO-free" država. Bar što se tiče uzgoja, s obzirom na to da uvoz hrane s GMO-ima ne možemo zabraniti zbog ugovora sa Svjetskom trgovinskom ogranizacijom (WTO).

- Da, riječ je zapravo o tehničkoj odluci, odnosno usklađivanju s EU, na što ne možemo previše utjecati. Prema meni, najsporniji dio Uredbe, koji je bio na snazi i prije, jest taj da je razina GMO-a u proizvodima koji se ne moraju označavati ostala 0,9 posto. Problem je što je riječ o čisto političkoj odluci koju je svojedobno donijela Europska unija. Da su se vodili znanstvenim metodama, razina ne bi smjela biti viša od 0,1 posto, što zapravo odgovara tehničkoj pogrešci u mjerenju, kaže nam Jagoda Munić iz "Zelene akcije".

Hrvatska je svoju najznačajniju bitku protiv GMO-a dobila još 2009. godine. Tada je Vlada - kojoj je član bio i HSS, stranka koja se postavlja kao najveći protivnik GMO-a - pokušala progurati izmjene prema kojima bi bila dopuštena "koegzistencija" GMO-a s ostalim načinima uzgoja, što u praksi znači da bi bila dopuštena sadnja takvog sjemena.

- S obzirom na strukturu poljoprivrednih površina, a imamo relativno male parcele zemlje, ne samo da su u Hrvatskoj nepovoljni uvjeti za profitabilan uzgoj GMO-a, već je i nemoguće imati koegzistenciju genetski modificiranih usjeva i konvencionalnog i organskog uzgoja. Ako se GMO pušta u okoliš, odnosno ako se sije i sadi takvo sjeme, nemoguće je da to nema utjecaja na okolne kulture. Zato je bilo ključno da se koegzistencija onemogući u praksi, što smo na kraju i postigli, kaže Munić.

Dvojbeni prinosi

Da se ne nametne zaključak kako je tu Hrvatska odnijela veliku pobjedu nad Europskom unijom, treba napomenuti i to da ni Europa, za razliku od Amerike, nije baš oduševljena GMO-om. S jedne strane i europski potrošači, poput nas, u velikom se postotoku protive takvoj hrani, a s druge strane tu su i konkretne brojke što se tiče prinosa. A one govore da ih GMO ne garantira.

- Istraživanja su pokazala da GMO jamči veće prinose samo u slučaju da postoji modifikacija na nametnike i ako te godine imate njihovu veliku koncentraciju. U ostalim godina prinosi su isti. Što se tiče protivljenja europskih potrošača GMO-u, s njima Europska unija zapravo i nema problema, jer se uzgajaju sorte - uglavnom kukuruza i soje - namijenjene stočnoj prehrani. Zato i ne bih ulazila u procjene je li EU rezervirana prema GMO-u zbog građana ili čisto pragmatičnih razloga, no najvažnije je da takav uzgoj nije uzeo maha - u EU samo je 0,1 posto obradive zemlje pod GMO usjevima. Za usporedbu, pod organskim uzgojem je 4 posto, pojašnjava Munić.

Strah i neznanje

Međutim, što bi za Hrvatsku značilo da smo dobili bitku protiv GMO-a? Čak je i naš najpopularniji znanstvenik Miroslav Radman još 2006. izjavio da je genetski modificirana hrana budućnost. Svijest o GMO-ima možda postoji, ali prije desetak godina anketirani građani koji bi se protivili korištenju GMO-proizvoda u istoj bi anketi kao definiciju GMO-a izabrali onu koja kaže da je "genetski modificirani organizam onaj koji ima gene". A nasuprot zastrašenih i neinformiranih građanima obično su stajali znastvenici. Ako pitate pobornike, a najglasniji su iz Hrvatske udruge genetskih inženjera, "pobjedom nad GMO-om" izgubili smo priliku da naša poljoprivreda postane konkurentn(ij)a. Iako se slažu s time da su prinosi isti, tvrde da su ulaganja manja, a i sami poljoprivrednici imaju manje posla jer moraju koristiti manje agrotehničkih mjera. Razlozi nisu samo ekonomski. Također tvrde da su i zdravstveni. Genetskim modificiranjem, primjerice, moguće je odstraniti gene u soji koji u čovjeka izazivaju alergiju. No, i šire gledano, zdravstvenu ispravnost tih namirnica vide kao bolju u odnosu na "običnu" hranu. Tu je logika jasna - GMO proizvodi su sigurniji jer prolaze bolju kontrolu. Jer kako bi jedan proizvod došao do police mora proći rigoroznu proceduru, kao što, recimo, prolaze lijekovi. Osim toga, pobijaju i onu etičku tezu da se čovjek mješa u prirodu.

Mirna savjest

Prema definiciji, genetski modificirani organizmi (GMO) su oni kod kojih je radi poboljšanja određenih svojstava unesen strani gen u njihov genom. No, isto to se već dogodilo sa gotovo svim biljkama i životinjama koje čovjek uzgaja - one su genetski promijenjene u odnosu na izvornu vrstu. Tijekom evolucije geni su selili s organizma na organizam, što je dokaz da isti mehanizmi postoje u prirodi, pa čovjek ne izmišlja nešto novo, nego primjenjuje ono što je naučio od prirode.

Bilo kako god, i među znanstvenicima mišljenja su podijeljenja. Kao jedan od najglasnijih protivnika GMO-a, genetičar prof.dr.sc. Marijan Jošt, poručuje nam da njima, znanstvenicima, ne moramo uvijek vjerovati. To što je netko genetičar, ne znači da je i agronom, pa da može sagledati šire implikacije. A tu je i pitanje njihove objektivnosti. Kao genetičari naravno da su zainteresirani za korištenje svojih usluga, a naručitelji istraživanja često su i moćni lobiji. A upravo oni, tvrdi Jošt, uvođenjem GMO-a žele monopolizirati svjetsku proizvodnju hrane. To što je Hrvatska izgubila priliku biti dio tog lanca možda ima financijske posljedice, ali kad je već izostala zarada, bar nam je savjest mirna.

Korporacije odlučuju: Tko kontrolira hranu, taj kontrolira i svijet

Jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika koji se bave temom GMO-a, prof.dr.sc. Marijan Jošt, stručnjak za genetiku i oplemenjivanje bilja, tvrdi da nema razloga uvoditi proizvod koji nije rodniji, nije kvalitetniji i kojem je zdravstvena sigurnost sumnjiva. Naravno da iza toga moraju postajati ozbiljniji razlozi, a prema mišljenju prof. Jošta, riječ je o klasičnoj teoriji zavjere. Multinacionalne korporacije bacile su oko na kulture koje čine osnovu ljudske prehrane, a preko GMO-a dobile bi kontrolu nad njihovim usjevima. A onaj tko kontrolira hranu, taj kontrolira i svijet. Dokaze i nije potrebno previše tražiti. Izvori lobiranja za GMO-a posve su poznati, a neke od njih razotkrio je i Wikileaks.

Argentina zaradila 15 bilijuna američkih dolara na GM soji

Zahvaljući ranoj primjeni GMO-a pod direktnim utjecajem SAD-a, Argentinci su se odlično snašli na svjetskom tržištu. U roku od deset godina, od 1997. do 2007., uspjeli su upeterostručiti izvoz soje koji je premašio 15 bilijuna američkih dolara. No, "laka zarada" imala je i svoje posljedice, počevši od tog da "mali čovjek" baš i nije zaradio nešto od spomenutog novca. Naprotiv, procjenjuje se da je u tom razdoblju propalo oko 200.000 malih poljoprivrednika. Osim toga, na biljkama su se pojavile neke nove bolesti, dotad nepoznate, a na Argenticima se danas i počinju dokazivati posljedice korištenja GMO-a. Govori se o povećanom broju alergija, problemima neplodnosti, većem broju spontanih pobačaja...

Piše: Daniel Radman


Tagovi

Petir Milanović WTO Jagoda Munić Marijan Jošt Argentina Korporacije