Samo 1% farmi posjeduje čak 70% svjetskog poljoprivrednog zemljišta

Nova studija Inicijative o nejednakosti upotrebe zemljišta otkrila je kako samo 1% farmi posjeduje 70% poljoprivrednog zemljišta u svijetu.

Uzimajući prvi put u obzir porast vrijednosti imovine i rast stanovništva koje u vlasništvu nema zemlju, podaci su pokazali kako je nejednakost veća za 41% nego što se ranije vjerovalo.

"Prije su ti instrumenti bili zabrinjavajući samo za tržište, nisu utjecali na nas pojedinačno. Nažalost, sada dodiruju svaki aspekt jer su povezani i s ekološkom krizom kao i s pandemijom“, kaže Ward Anseeuw, viši tehnički stručnjak u Međunarodnoj koaliciji za zemlju, koja je vodila istraživanje sa skupinom partnera, uključujući Oxfam i World Inequality Lab.

Ističe, kako su se prethodni izračuni temeljili isključivo na vlasništvu i veličini pojedinačnih farmi te se na temelju toga, nejednakost zemljišta smanjivala sve do 1980-ih, nakon čega je postala sve veća. Sada su uzeti podaci i o višestrukom vlasništvu, kvaliteti i vrijednosti zemljišta te broju "bezemljaša".

Monokulture vladaju zemljištem i uništavaju prirodu

Ward je naglasio i kako ova nejednakost urzokuje puno manju raznolikost u proizvodnji. "Jednostavno je i jeftinije da se velike tvrtke oslanjaju na jedan proizvod, poput, recimo, kukuruza, koji se uzgaja u količinama koje znatno premašuju svjetske potrebe. To potiče uzgajivače da pronađu nove proizvode od njega, umjesto da uzgajaju usjeve koji su stvarno potrebni“, kaže te dodaje kako oslanjanje na monokulture pridonosi klimatskim promjenama i krčenju šuma.

Također, upozorio je i na socijalne probleme koje proizlaze iz monopolističe poljoprivrede, poput migracija, siromaštva, gladi, ali i nastanak raznih bolesti poput Covid-19.  

"Ovaj trend izravno prijeti životima oko 2,5 milijarde ljudi širom svijeta koji se bave malom poljoprivredom“, poručio je.

Potrebna veća regulacija i nadzor zemljišta

U svijetu je između 80% i 90% poljoprivrednih gospodarstava u obiteljskom ili manjem vlasništvu, no nažalost oni pokrivaju samo mali dio zemlje i komercijalne prodaje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. 

Prema objavljenim podacima, pristup zemlji i privatnom vlasništvu nad njome najviše je pogađa stanovništvo Južne Amerike gdje je najsiromašnijih čak 50% ljudi posjedovalo samo 1% zemlje. S druge strane, u Kini i Vijetnamu postotak je bio najmanji.

Također, studija pokazuje i da se tijekom posljednja četiri desetljeća, najveći pomak s malih na velike proizvođače dogodio u Sjedinjenim Državama i Europi, a ostali pojedinačni poljoprivrednici rade pod strogim ugovorima za maloprodaju, trgovačke konglomerate i investicijske fondove.

Mala poljoprivredna gospodarstva nestaju zbog velikih tvrtki

Da bi se pozabavilo svim tim problemom, izvješće preporučuje veću regulaciju i nadzor sustava nad zemljištem, promjenu poreznih režima za potporu malim vlasnicima i bolje upravljanje okolišem.

"Nije stvar samo u povratu ulaganja, radi se o kulturi, identitetu i ostavljanju nečega za sljedeću generaciju. Mali poljoprivrednici vode puno više brige i dugoročno proizvode više po jedinici površine, a manje uništavaju“, zaključuju stručnjaci.