• Poljoprivreda
  • 13.11.2008.

Rukovanjski - Dajte Mamića seljacima

TJEDNI KOMENTAR - DAMIR RUKOVANJSKI

  • 887
  • 44
  • 0

Nema više poljoprivredne avijacije. Sa žalošću gledamo ponekad avion kako prska i sjećamo se vremena kada su prskali redovito hrvatska polja. No, danas, kada su poljoprivrednici kupili skupu mehanizaciju za njima više nema potreba. A i nema više kombinata u tolikoj mjeri da bi mogli angažirati avion da u jednom danu poprska tisuću hektara. Ovo je nažalost vrijeme propadanja većine, a uzdizanja manjine. Nismo samo našu avijaciju uništili uvozom. Ovog puta uvozom mehanizacije. Ma. Možda je i dobro da nema više poljoprivredne avijacije. Iz zraka se bolje vide parcele za koje se uzimaju poticaji a raste drač i korov.

A Barak Obama kada je pobijedio u SAD-u na predsjedničkim izborima rekao je kako je to zemlja u kojoj je sve moguće. Pa nema on pojma. Hrvatska je upravo zemlja u kojoj je sve moguće. U njoj možete u roku četiri ili pet godina postati milijunaš, a da ste u isto vrijeme penzioner. Bivši generali postaju ekonomski i poljoprivredni stručnjaci i pametniji i od doktora znanosti iz toga područja. Ma tko zna više o mlijeku od jednog Luke Rajića koji je čak bio i vozač u Dukatu. Ma zna li netko više o vinogradarstvu i spravljanja cvičeka od nekog zagrebačkog Hercegovca. Ovi čije se obitelji generacijama bave poljoprivredom i koji su još uz to završili agronomske škole i fakultete nemaju pojma. I danas kada netko od takvih koji generacijama služe zemlji i selu idu na natječaj za državnu zemlju izgledaju kao naivne budale. Pa zašto se uopće idu i bosti s pojedinim čelnicima općina, njihovih nećaka, ili čelnika seljačkih udruga. Pa možete li uopće zamisliti kako bi se voćarstvom bavio jedan čovjek a da u isto vrijeme nije direktor u HEP-u, i vlasnik nekoliko poslovnih prostora u centru Osijeka. Pa on je radeći u državnim i komunalnim službama toliko naučio o poljoprivredi da općine u okolici Osijeka moraju biti sretne da baš njemu daju zemlju na kojoj će podizati nasade. A on pak toliko voli tu svoju zemlju i to selo da je čak i adresu iz tog sela upisao u osobnu kartu. To je ljubav prema selu. Ovi naši seljaci nemaju pojma koliko ta gradska djeca vole taj grunt. Tu crnicu.

Možda bi u natječajima za prodaju i zakup zemlje trebalo naglasiti da prednost imaju iskusni političari, djeca gradskih buđovana i ini ljudi koji sebe nazivaju poduzetnicima. Siguran sam da bi jedna Vlatka Pokos ili Ante i Simona Gotovac bili bolji poljoprivrednici od Antuna Lasla i njegove djece. Njima treba dati sve. Kredite, pozajmice, bespovratna sredstva. Zašto primjerice dati jednom Gerštmajeru, Plenkoviću, ili Katunaru zemlju da dižu vinograde. Pa zar ne bi bilo bolje da to primjerice radi Vladimir Šeks. Zamislite vi njega s kakvim bi on elanom dizao vinograde. Ili pak Luki Bebiću da bere mandarine. Pa svojevremeno je nekada Tito brao mandarine i slao siromašnoj djeci. Vidite. Netko je već to dobro shvatio, pa uporno po općinama Hrvatske takvim velikim ljudima i njihovoj rodbini daju zemlju. Ovi seljaci naši imaju povijesnu ulogu. Oni će ih naučiti kako se reže, obrezuje, ore, tanjura. Oni će im raditi u podrumu, podmazivati traktore. Imaju priliku pokazati znanje na pravom mjestu. Zamislite samo recimo kakva bi bila čast jednog Dikana Radeljaka ili Zdravka Mamića, ili možda Milana Bandića privesti kulturi. Njima samo treba dodijeliti tu zemlju i svima bi nama bilo ljepše, a oni bi konačno postali pravi ponosni seljaci.

U razdoblju od 2004. do 2007. godine, u našoj je zemlji za 20 posto smanjen broj obrađenih oranica, a poljoprivreda nam je postala daleko nekonkurentna da bi mogla parirati rastućem uvozu. I zato dajmo tom problemu jednog Mamića. Procvjetali bi. U prvih šest mjeseci ove godine uvezli smo hrane u vrijednosti 1,3 milijarde američkih dolara, što je porast od 36 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Imamo rastući uvoz, pored polja Slavonije, Ravnih kotara i plodne doline Neretve, pored 219.000 službeno registriranih nezaposlenih u zemlji. Pa zašto to mijenjati. Kako se tu lijepo od carina puni proračun, pa kako opet fino u Zagrebu cvatu plaće poduzetnika u uvozničkim tvrtkama. Prekrasno za sve. A seljak će ionako uvijek nekako preživjeti. Još će ako bude trebalo i ratovati i za Sanadera, i Šeksa, i Bandića i Mamića. Pa on će i orati i pušku nositi s Dinamom u srcu. Mislimo sad svi i isto. Pa i Mamiću je dinamo u srcu. Jedna pokretačka snaga. E da nam je on u poljoprivredi. Ili da nam je ona pametna svita što je uložila novce u Hajduk. Pa naš je Pankretić samo trebao dati te hektare u opticaj i oni svi koji su dali milijune u Hajduk dali bi milijarde u agrar. Pa nisu blesavi da ne daju. Znaju oni da će im se vratiti. Jer ak su tamo dali novce u vjetar, kak će tek tu dati u zemlju. Sve će trčati.

Da se nešto ipak kreće moguće je zaključiti i po tome da je ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u kolovozu ove godine u Hrvatskoj iznosio je 605,19 milijuna kuna, što je 10,2 posto više nego u kolovozu 2007. godine, podaci su Državnog zavoda za statistiku. Nešto ima sigurno i od programa razvitka pojedinih proizvodnji. Ukupna vrijednost otkupa i prodaje sirovog kravljeg mlijeka u kolovozu dosegnula je iznos od 121,4 milijuna kuna. Iako prema broju novih krava trebalo bi da je otkup mlijeka znatno veći. No, kod nas ili krave daju manje nego što bi moglo, ili dok dignemo dvije farme, jedna i pol propadne. Ili naši seljaci jednostavno ne znaju hraniti krave. Ili ovi što ih hrane nisu angažirali seljake koji ih znaju hraniti. Otkup od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iznosio je 217,7 milijuna kuna i povećan je 14,8 posto u odnosu na kolovoz lani. To moramo priznati ništa ne govori. Netko se odluči registrirati OPG pa imati farmu, plastenik ili slično, a netko opet oformi zadrugu pa iako su tri zadrugara otac, mama i sin njihov otkup ide pod kategoriju pravnih osoba. Mnogi će reći da je jedino u otkupu mlijeka sve uredno napravljeno i dosta sigurno. To donekle pokazuje i podatak da u strukturi ukupnog otkupa i prodaje proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u kolovozu ove godine najveći udjel, od 20,1 posto, ima upravo sirovo kravlje mlijeko. U strukturi ukupnog otkupa i prodaje žitarice imaju udio od 16 posto, žive svinje 11,3 posto, živa goveda 9,5 posto, živa perad 7,4 posto, vino 5,5 posto, kokošja jaja 3,3 posto, ribe svježe ili rashlađene 2,9 posto, te ostalo povrće, svježe ili rashlađeno, udjel od 2,7 posto.

Predsjednik Saveza maslinara i uljara Splitsko-dalmatinske županije Sinaj Bulimbašić izvijestio je kako je Savez na svojoj sjednici odlučio da se prerađivačima maslina uputi javni apel s molbom o ne podizanju cijene prerade maslinova ulja za ovu sezonu. A zašto su htjeli poskupiti cijenu uljari. Ističu da je to zbog poskupljenja energenata. Ako je nešto neopravdano, to je onda svakako ovakvo poskupljenje od 30 posto jer nema uporišta u tvrdnji da su toliko poskupjeli energenti koji u troškovima prerade čine stavku manje od trećine ukupnih troškova. Nevjerojatno je kako bi svi nešto ušićarili pa se i izvlačili na energente.
Damir RUKOVANJSKI

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi