• Tihomir Jakovina
  • 10.01.2012.

Razgovor s Ministrom poljoprivrede

Jakovina: Sigurno možemo proizvoditi više mesa i povrća, a da cijene budu niže

  • 1.367
  • 69
  • 0

Novi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina došao je u Vladu s mjesta načelnika Općine Bukovlje u Slavoniji. No, taj diplomirani agronom brzo je pohvatao konce u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u koje želi uvesti red, rad i odgovornost na svim razinama, posebno što se tiče korištenja državnih poticaja, jer ima lažnih poljoprivrednika, ali i uvoznika hrane kojima nije mjesto u vlaku koji domaću poljoprivrednu mora dovesti u EU.

Što hrvatska poljoprivreda može očekivati od novog ministra poljoprivrede?
- Na svima nama je da se odgovornije odnosimo prema novcu koji država investira izdvajanjem za agrar. Moj je cilj i želja da se ubuduće osjete efekti tog ulaganja, da svaka kuna investirana kroz potpore i druga davanja da i svoj konkretan rezultat kroz veću i kvalitetniju proizvodnju domaćih proizvoda. Možda zvuči idealistički, ali siguran sam da je svima u interesu veća proizvodnja i bolji dohodak za ljude koji žive od poljoprivrede. U samo nekoliko dana suočili smo se s brojnim problemima na terenu i ono što sam u kratkom vremenu shvatio je da se pojedini problemi mogu i moraju rješavati odmah, pri čemu je važno da naše odluke budu u okvirima onoga što smo dogovorili s EU-om, a da s druge strane ne idu na štetu proizvođača i građana bilo kroz veća izdvajanja iz državne kase, bilo kroz veće cijene.

Koji su vam prioriteti u radu u prvih šest mjeseci, a koji u idućih godinu dana?
- Evo, već sada moram hitno donijeti odluke vezane uz problem bolesti goveda (enzootska leukoza). Iako postoje opravdani razlozi da se akcija utvrđivanja prisutnosti bolesti na farmama provede, smatramo da je došla u jako nezgodnom trenutku za proizvođače. Sa stručnim službama pokušavamo naći model da se taj problem žurno riješi, jer nam nije u interesu da naši proizvođači smanjuju broj krava i tako ugroze svoje egzistenciju zbog gubitka ne samo tih životinja nego i kroz proizvodnju mlijeka. I sami znate da su najveći problemi u stočarskoj proizvodnji i da ćemo morati naći niz novih modela kako zaštititi proizvođače od negativnih efekata na poslovanje uzrokovanih novim pravilima (na primjer, isplate potpora čiji se model ove godine mijenja). Očekujem da ćemo vrlo brzo predložiti promjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer je cilj da se državna zemlja ne prodaje, nego daje u dugogodišnji zakup, odnosno koncesiju. Puno učinkovitija kontrola poticaja te uspostava modela kojima bismo vidjeli kolika je proizvodnja naših OPG-a - da na izlazu vidimo koliko potpore daju rezultata i povećava li se proizvodnja. To su tek neke od novina koje ćemo provesti.

Koji su, po vašem mišljenju, glavni problemi poljoprivrede?
- Ima ih jako puno. Od kada sam ušao u Ministarstvo do danas, u samo nekoliko dana, otvorio se problem prodaje sira i vrhnja na tržnicama, s terena stižu informacije o pobuni proizvođača u čijim je stadima utvrđeno postojanje leukoze. Isto tako, poljoprivrednici se žale na preniske iznose za štete od suša. Državna blagajna je zadnjih godina bila izdašna i previše smo kao država trošili, a to se sada, nažalost, mora mijenjati. Moramo podvući crtu i vidjeti gdje štedjeti i kako ulagati u razvojnu, a ne socijalnu poljoprivrednu politiku.

Što možete poručiti proizvođačima hrane?
- Svim grupama proizvođača, ratarima, stočarima, ribarima, voćarima i svima onima koji žive od poljoprivrede poručio bih da je hrana roba i da je sve traženija. Kriza je to pokazala. Znači poljoprivreda je nešto od čega se može živjeti, ali se mora preuzeti rizik proizvodnje, mora se razmišljati u dobrim godinama kada se dobro zarađuje kako novac sačuvati za godine koje su teške. Oni koji žele da im je poljoprivreda biznis moraju računati na rizike, a isto tako svatko bi se trebao pogledati u ogledalo i sagledati koliko je sam napravio pomak u svojoj proizvodnji. Činjenica je da se zadnjih godina razvijala više socijalna nego razvojna poljoprivredna politika, a to moramo mijenjati. Postoje mlada obiteljska gospodarstva koja ulažu, razvijaju se, gledaju naprijed i vjeruju u svoj rad. Postoje i oni koji u poljoprivredi vide šansu da »uzmu« novac na brzinu i profitiraju. Isto tako, imamo i veliku skupinu proizvođača, posebno staračkih OPG-a, koji se teško snalaze u novonastalim tržišnim uvjetima i pravilima. Njima treba pomoći i savjetovati kako da proizvode ono što će im donijeti veći dohodak. Ne možemo na sve proizvođače primijeniti istu formulu, ali možemo napraviti nekoliko skupina i svima njima pristupiti na drugačiji način.

Koliko imamo lažnih poljoprivrednika?
- Dovoljno je otići u bilo koje hrvatsko selo, sjesti u kafić i razgovarati s ljudima i u pola sata doznati tko je sve dobio poticaje, a nije radio ili je radio tako samo da zadovolji formu i ostvari pravo na poticaje. Kroz kapitalna ulaganja i operativne programe podizanja voćnjaka, vinograda i nasada još je vidljivije koliko je bilo propusta i koliko je država imala malo koristi od onoga što je uložila. Ali ako bismo danas htjeli, lako bismo mogli utvrditi koliko je tko kroz protekle godine novca dobio po raznim osnovama, a koliko je naposljetku proizveo, više ili manje. Ako je neko prije 4 ili 5 godina zasadio voćnjak i za to dobio novac od države, onda bi danas morao imati punu proizvodnju i ne bi smio sebe opravdavati time da mu je proizvodnju uništila suša, mraz, tuča i slično te da je zbog toga isti zapustio. U tom bi slučaju novac morao vratiti. Ozbiljan proizvođač mora biti odgovoran i slušati struku, ali i imati veću i bolju proizvodnju.

Koliko je poticaja potrošeno mimo zakona?
- Postoje godišnji izvještaji naših inspekcija i onoga što se na terenu provjeravalo. Mediji su objavljivali procjene iznosa i do 100 milijuna kuna, u što ne želim vjerovati. Smatram da ćemo morati osmisliti model kako potrošnju potpora bolje kontrolirati i kako mjeriti kroz vrijednost proizvodnje. I to je on što zanima građane Hrvatske - da znaju koliko je isplativo ulaganje u poljoprivredu, a ne da se stvara atmosfera kako se poljoprivredi stalno daje, a imamo nedostatnu proizvodnju, sve više cijene proizvoda i povećan uvoz. Tako samo šaljemo krivu sliku o poštenim proizvođačima koji žive od svog rada i imaju pravo da prozivaju sve one koji proizvode amaterski i kalkulantski.

Zašto hrvatska poljoprivreda ne proizvodi dovoljno hrane za domaće potrebe?
- Zato što smo otvorili tržište u trenutku kada našu poljoprivredu nismo još bili sredili. To je bio viši politički cilj i, nažalost, na tržište su dolazile robe koje su se mogle kupiti u cijelom svijetu jeftinije. Uvoznike i trgovce zanima profit, a industriju kako jeftinije proizvesti proizvod. U tom brzom procesu nastradale su brojne naše proizvodnje, a sada kada je hrana sve traženija i cijene na svjetskom tržištu sve više, otvara se prilika da ovu pogrešku ispravimo. Siguran sam da možemo proizvoditi više mesa, voća, povrća i da naše cijene mogu biti niže ili barem na razini svjetskih, što će onda obeshrabriti uvoznike. Isto tako, moramo pooštriti kontrole što sve uvozimo i je li stvarno istina da trgovci kupuju izvan zemlje »na rasprodajama« sve što mogu i to uvoze u zemlju.

Kako ćete bolje povezati zelenu i plavu njivu, odnosno izvoz kroz turizam?
- Samo veća proizvodnja uza svjetske cijene može pokrenuti veću potrošnju kroz turizam. Hoteli kupuju hranu na tržištu, znači u svoje cijene moraju ukalkulirati namirnice koje im trebaju i svi gledaju kako zaraditi. Nema tu previše emocija. Ako neki restoran može rajčicu nabaviti u BiH koja je jeftinija od domaće rajčice, i to uz carinu, onda se tu nema što razmišljati. Ali ako se naši proizvođači budu udružili u zadruge, klastere i tako zajedno nastupali i pregovarali s otkupljivačima, trgovcima i hotelima, onda je računica drugačija. No, moramo imati dovoljno robe u trenutku kad hotelima treba i oni to moraju znati unaprijed kad dogovaraju isporuke. Isto tako, mora se znati i model plaćanja da se i u tom dijelu ispoštuju proizvođači, a ne da dugo čekaju na svoj teško zarađeni novac. Nema tu otkrivanja tople vode, nego je to sve više stvar naše organiziranosti i ciljeva kako da podignemo proizvodnju i učinimo je isplativom.

Koje poljoprivredne kulture u Hrvatskoj mogu biti profitabilne?
- Ne treba svaštariti i pokušavati stalno nešto inovirati. Proizvodnja češnjaka gotovo je nestala, uvozi se uglavnom iz Kine, i to ne samo kod nas nego u sve europske države. No, cijena češnjaka iz Kine u nekoliko je godina utrostručena, jer su postali glavni svjetski dobavljač i ta im je pozicija omogućila da kreiraju više cijene. Takva proizvodnja uz neupitnu kvalitetu našeg domaćeg proizvoda može se vrlo brzo revitalizirati. Slično je s brojnim drugim proizvodima. Naši stručnjaci sigurno mogu dati kalkulacije i ideje što bismo i gdje mogli više proizvoditi.

Zašto su poljoprivrednici najveći euroskeptici?
- Najveći su euroskeptici bili poljoprivrednici u Poljskoj, a danas su upravo oni najveći zagovornici EU-a. Zašto? Zato što su ulaskom u EU shvatili da im se otvorilo tržište, da kroz razne fondove mogu povući novac i investirati u razvoj. Otvorila im se mogućnost da se udružuju bolje i brže i to je povuklo razvoj tog sektora. Mislim da se zadnjih godina naše poljoprivrednike dosta plašilo, a da većina onih koji pošteno rade i razvijaju se znaju kako im može biti samo bolje. Strahuju oni koji se boje reda i veće kontrole.

Autor: MARINKO PETKOVIĆ


Tagovi

Intervju Tihomir Jakovina Ministar Domaća proizvodnja Poljoprivredna proizvodnja Poticaji