Radikalna promjena za poljoprivredno zakonodavstvo?

Izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu država će ubuduće moći raspolagati zapuštenim privatnim zemljištima kako bi ih privela svrsi. Riječ je o vjerojatno najradikalnijoj novini u domaćem zakonodavstvu koje se tiče poljoprivrede u zadnjih nekoliko desetljeća, a već u startu uslijedili su sumnjičavi komentari u vezi s ustavnom održivosti ovih odredbi.

Prijašnji sramežljivi pokušaji su, naime, završavali neuspjehom, no dojam je kako su sada izmjene zakona išle do kraja i da su pravno dobro pripremljene, iako će o tome, naravno, konačnu odluku donijeti Ustavni sud ako od njih bilo tko zatraži ocjenu ustavnosti.

Dakle, novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu država prije svega propisuje da je zemlja dobro od posebnog značenja za RH, te da je svatko dužan održavati svoje zemljište, i to na način da je ono pogodno za poljoprivrednu proizvodnju.

Dodjelu zemljišta opet će obavljati lokalna samouprava

Određeno je prilično temeljito i tko će biti zadužen za kontrolu je li zemljište održavano, pod čime se "smatra sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, kao i smanjenje njegove plodnosti".

Riječ je, dakle, o prilično širokoj definiciji koja može obuhvatiti praktički svako stanje u kojem se nalazi neobrađena zemlja. Doduše, sve to treba detaljnije regulirati pravilnicima koje potpisuje ministar.

Održavati se moraju i građevinske parcele

Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta, stoji dalje u Zakonu, "dužni su održavati postojeću funkcionalnost podzemne odvodnje na poljoprivrednom zemljištu gdje je ista izgrađena", a pogodnima za poljoprivrednu proizvodnju moraju se održavati i građevinske parcele koje nisu privedene svrsi.

Nakon što se evidentiraju sva neobrađena zemljišta, Agencija za poljoprivredno zemljište može ga dati u najam ako su vlasnici nepoznatog boravišta ili nedostupni (poznati i dostupni vlasnici, osim poreza na nekretnine, u opasnosti su i od sankcija od jedinica lokalne samouprave, kao i do sada). Novac od tog najma plaćat će se na posebni račun, a vlasnik zemljišta u svakom trenu može zatražiti isplatu, no u roku od pet godina.

Nakon tog roka, sredstva idu lokalnoj samoupravi, no mogu se koristiti samo u namjenske svrhe koje se tiču poljoprivredne proizvodnje. Upravo u toj odredbi pravnici s kojima smo razgovarali vide sporni detalj o kojem bi mogao odlučivati Ustavni sud.

Naime, vlasništvo je zaštićeno Ustavom, no ne neograničeno. Ako je riječ o posebnom državnom interesu ili nebriga o vlasništvu ugrožava sigurnost drugih, država se može uplesti. Može ograničiti to pravo ili otkupom ili intervencijom kako bi se zaštitio javni interes.

Narušit će se ravnoteža između javnog interesa i privatnog vlasništva

Privođenje svrsi poljoprivrednog zemljišta uz naknadu naši sugovornici podvode pod tu ravnotežu, no odredba o roku od pet godina znači da vlasnik nakon tog roka ostaje bez svega.

U tom detalju ravnoteža između javnog interesa i privatnog vlasništva bila bi narušena, kažu odvjetnici s kojima smo razgovarali. Ništa od ostalih odredbi ne bi trebalo biti sporno, smatraju, jer već i Zakonom o vlasništvu postoji mogućnost da jedinica lokalne samouprave uzme u upravljanje imovinu čiji je vlasnik nepoznat, uz obvezu skrbi dobrog gospodara i uz naknadu ako se vlasnik utvrdi. Imovina kojom se upravlja na taj način može se dati i u najam.

Na kraju će, nakon uvođenja poreza na nekretnine, i sada izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, vjerojatno pune ruke posla imati službenici u zemljišnicima i katastrima.

Valja očekivati gužve kako bi se raščistili vlasnički odnosi, odnosno kako se ne bi plaćao porez na nekretnine koje u stvarnosti nisu vaše, odnosno ubirao novac od zemlje koju nemate volje, znanja ili vremena obrađivati.

Autor: Mario Kavalin

Foto: Bigstockphoto/baikal360