Priča o Kralju krumpira koji čuva genetsku raznolikost globalne supernamirnice

Diplome i titule ne vrijede mnogo ako ne poznaješ zemlju pod svojim rukama. Tek tada možeš govoriti o okolišu, kažu na početku film Opening the Earth: The Potato King dok dron leti iznad planina prateći siluetu u šarenom ponchu kako tjera ljame/alpake na ispašu.

Krumpir je u vrhu najvažnijih usjeva na svijetu. Svaki gen ovog povrća na Zemlji može se pratiti do južnog Perua. U Andama, domorodački poljoprivrednici još uvijek čuvaju tisuće drevnih sorti. Oni su čuvari bioraznolikosti.

Pet tisuća različitih sorti

Nekada davno u mojem svijetu postojale su tri sorte. Mladi, stari i sjemenski. Razlikovao sam ih po boji. Mladi je bio svjetao, stari taman, a sjemenski mrzak - jer smo ga svakog proljeća sadili kod bake i djeda.

Međutim, čovjek uči dok je živ - barem bi trebao - pa sam kasnije spoznao da postoji oko 5.000 različitih sorti u svijetu, koje se razlikuju po boji, obliku, teksturi i okusu.

U Hrvatskoj ih je poznato više od 150, a u praksi se kod nas najčešće uzgaja oko dvadesetak sorti. Međutim, moderni svijet industrijske poljoprivrede favorizira svega nekoliko komercijalnih sorti.

A sad malo povijesti. Prvi Europljanin koji je spomenuo ovaj jestini gomolj bio je Juan de Castellanos, španjolski svećenik i kroničar, koji je 1537. spomenuo ovu biljku u svom izvještaju o vojnom pohodu na Inke u Peruu. Velika krumpirova glad u Irskoj (1845.–1849.) uzrokovana je gljivicom plamenjačom koja je uništila glavni izvor hrane irskog stanovništva, što je dovelo do smrti između 750 tisuća do 2 milijuna ljudi i masovne emigracije.

Glavni junak filma je Julio Hancco, koji živi na 4.350 metara nadmorske visine u Peru. On je doslovno kralj krumpira. Njegovo znanje o gomolju prenosi se generacijama u obitelji. Uzgaja preko 350 sorti bez ikakve moderne poljoprivredne opreme ili tehnologije, a mnoge od njih postoje samo u njegovoj zajednici.

Njegov rad poštuju slavni kuhari, intelektualci i znanstvenici diljem svijeta. Julio je nepismen, nema tekuću vodu i ima samo jednu žarulju u kući. Pa ipak, njegovo životno djelo ključno je za opstanak ljudske rase. Zašto, pitate se?

Očuvanjem lokalnih sorti štiti se genetska raznolikost jednog od ključnih svjetskih usjeva, što hranu čini otpornijom na bolesti, nepogode i klimatske promjene.

Julio ima malo imanje u regiji Cusco, a u filmu vidimo njegovu “banku krumpira” - potleušicu ispunjenu platnenim vrećama. Pravi pravcati živi arhiv. A ne nekakvo hi-tech skladište na sjeveru planete.

Julio ih čuva i razmjenjuje s drugim farmerima. I svi pomažu jedni drugima. Sve što uzimaju od zemlje, vraćaju nazad.

Osim Julija, pratimo priču i o njegovom sinu Hernanu koji je odlučio napustiti svoje selo i otići u glavni grad Limu u potrazi za boljim životom. No, velegrad je nemilosrdan za nekoga tko je odrastao na planini.

Putovanje kroz agroekologiju u Zapadnoj Africi

S druge strane Yenni Quispe-Surco je mlada školarka koja se suočava s životnom odlukom: preseliti se u grad ili ostati u svom selu te nastaviti tradicionalni način života svojih predaka.

Meditativan dokumentarac

Život na planini može biti surov, ali istovremeno lijep i inspirativan. Barem ga tako prikazuju autori filma Eric i Aaron Ebner. Priroda oduzima dah, a ljubav i volja koju pokazuje Julijo prema svojem životnom pozivu mora biti inspriracija svakome tko ga pogleda. I da, film možete u cijelosti pogledati na youtubeu.

Meditativan dokumentarac koji dovodi u pitanje percepciju siromaštva koju nam kapitalizam nameće. Jer "Siromah se više smije nego bogataš“, kaže jedna stara izreka, a osmjesi na licima ovih ljudi koji čuvaju tradicionalno znanje su zaista zarazni.