• Poticaji
  • 29.10.2008.

Poticaji za korove

unosan nerad sinjsko polje svjedoči o prijevarama sa zakupom državnog zemljišta

  • 1.751
  • 87
  • 0

Na velikom broju parcela najkvalitetnijega poljoprivrednog zemljišta u Sinjskom polju uspijevaju - korov i poticaji. Da nije poljoprivredne inspekcije, neupućenima bi se, zasigurno, plasirali papiri iz kojih bi se moglo zaključiti da je u dolini uz Cetinu misir. U stvarnosti je jad da veći teško može biti. Ambrozija i drugi korovi osvajaju, kako male privatne parcele od tisuću-dvije metara kvadratnih, tako i one u vlasništvu države, čija se površina mjeri u hektarima.

Unutar melioracijskog sustava Sinjskog polja, dakle prostora na kojemu je organizirana odvodnja i osigurano gravitacijsko dovođenje vode za navodnjavanje, ima oko 4000 hektara neto obradivih površina. Od toga je 90 posto u privatnom, a nešto više od 10 posto u državnom vlasništvu. Iako je krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošloga stoljeća u Sinjskom polju provedena komasacija, privatni posjedi su već tada, u startu, ostavljeni vrlo sitni. Naknadno su još više rascjepkani pa danas Sinjani i Cetinjani imaju većinu tako malih parcela da im se one stvarno ne isplate obrađivati.

Na parceli dugoj 200, 250 ili čak 300 metara, a širokoj svega 3, 4 ili 5 metara, teško je uzgajati zakonom dopuštenu kulturu koja bi osigurala kakvu-takvu dobit. Nije puno bolje ni na većim parcelama, čak ni onima u državnom vlasništvu, danim u zakup privatnicima. Od 420 državnih hektara zakupci 70-ak hektara odustali su od zakupa i tu uglavnom caruje korov, a u legalnom zakupu su 342 hektara kod 28 zakupaca. Ovih 342 hektara službeno se uredno obrađuje. Zakupci tih površina godišnje “uberu” 476 tisuća kuna državnih poticaja. U džep prosječnog zakupca od poreznih obveznika stigne 17 tisuća kuna ili oko 1400 kuna po hektaru.

Tomu još treba pribrojiti poticaje za uzdržavane životinje, beneficije za plavi dizel i drugo. Da nije toga, korov bi napredovao još brže. Sinjsko polje je veliki prirodni gospodarski potencijal. Mogu li Sinjani i Cetinjani, a zajedno s njima i vlast - od gradske do državne - dopustiti luksuz pa taj potencijal i dalje ne koristiti. Ako se barem politikom raspolaganja državnim zemljištem ne pronađe kvalitetni krupni nositelj, koji bi mogao preuzeti ulogu primjera i lokomotive, ništa se u Sinjskom polju neće promijeniti, osim što će, umjesto jednogodišnjih, obradive površine u sve većem dijelu osvajati višegodišnji korovi i šikare.


Izvori

Slobodna dalmacija


Tagovi

Poticaji