Poljoprivrednici u mirovini

Katila (74) i Franki Skorup (80) iz Budrovaca, mirovine dobivaju poslije 10. u mjesecu. Zajedno im obje iznose - 1.700 kuna. Skorupovi su, naime, jedini iz rijeke umirovljenika s nevelikim tzv. poljoprivrednim mirovinama koje su mnogi godinama redovito uplaćivali tijekom svojih radno aktivnih godina, drugi počeli uplaćivati pa nakon nekog vremena stali, te naknadnim uplatama ispunili uvjete za kakvu-takvu redovitu kunu u starosti.

Sela oko Đakova puna su takvih primjera; njihovi nositelji slažu se u jednom - da žive u gradu, “da moraju kupiti svako jaje, svaku mrkvu”, s tim 'penzijama' ne bi mogli (pre)živjeti. Ovako, na selu, dodaju, preživjeti s tako malim primanjima daleko je lakše, uz svoj vrt, dvorište, koju kokoš, bravca. Za njima su godine mukotrpnog rada na zemlji, sa stokom, brigom hoće li se nebo smilovati urodu, ili će ga požnjeti led, voda... Imajući na umu i starost, Skorupovi su 20-ak godina uplaćivali poljoprivrednu mirovinu, Katila je pravo na nju ostvarila sa 60, a Franki sa 65 godina. Njena mirovina je samo 600, a njegova 1.100 kuna.
- Najprije sam dobio svega 400, pa 500..., a, malo-pomalo, “narasla” je na 1.100 kuna. Sjećam se, kada sam ja dobio 400, neki su znali dobiti i po 200 kn, strahujući kako će s tim dočekati starost - prisjeća se Franki, ponosan, kaže, na to što nikada nije bio kod liječnika. On i supruga žive u zajedničkom domaćinstvu sa sinom, snahom i dvoje unučadi, pa se kućanstvo i kućne financije lakše vode. Ono što prehranjuje ovu obitelj je bavljenje bravcima, krmačama pa dvije nevelike poljoprivredne mirovine, srećom, nisu presudne.

Budrovčani Marica (67) i Roko Carević (70) svojevremeno su prije 30-ak godina neko vrijeme uplaćivali tzv. poljoprivrednu mirovinu. "No, pravila se kuća, zanemarilo se, pa smo i stali s tim da bi, kada smo stekli godine za mirovinu, ponovno uplaćivali. Kada je žena prešla 55 godina, uplatili smo naknadno. Ona danas ima 1.350, a ja, također nakon nakon uplate, 850 kuna mirovine. Ima ljudi s mnogo manjim takvim primanjima, poput para iz Beravaca koji imaju zajedno k'o moja žena", kaže Roko. “Dobro da živimo na selu, jer od tih se penzija drugdje ne bi moglo. Ipak, penzija je tu, kakva je, takva je. Koliko samo ljudi ne prima plaću...”, kaže Roko. Carevići su radili zemlju, 16 vlastitih jutara, te držali svinje. Živeći u zajedničkom domaćinstvu sa sinom, snahom i unučadi, Carevići i danas drže svinje, a dobro dođe i naknada za zvonjavu u seoskoj crkvi, gdje je Roko zvonar već 31 godinu. “Kad ni'ko neće! Svi bi novca, ali ne bi i obveze, a zvonjava to jest”, kaže budrovački zvonar.

Za uplatu nemaju novca

Snaha Skorupovih, Ankica, kaže kako je tzv. poljoprivrednu mirovinu svojevremeno plaćalo njih svi četvero - svekar, svekrva, muž i ona. “Ja sam uplaćivala 17 godina i stala sam zasad, a muž je nastavio i plaća već 30-ak godina. Plaća 1.700 kuna socijalno i mirovinsko, a uplata takvih dvaju iznosa, i za njega, i za mene, trenutačno nam je mnogo”, kaže Ankica.

HZMO: Mirovina ovisi o stažu

Prema podacima koje nam je dostavio viši stručni savjetnik za odnose s javnošću HZMO-a Filip Dujmović, broj korisnika mirovina - poljoprivrednika koji su ju ostvarili do 31. prosinca '98. (prema starom zakonu) je 38.195, prosječna mirovina iz tog vremena je 947,14 kuna, a prosječan mirovinski staž 16 godina, 4 mjeseca i 22 dana. Njihov je broj nakon 1. siječnja '99. (prema važećem zakonu) 38.913 korisnika, prosječna mirovina je 1.248,20 kuna, a prosječan mirovinski staž 20 godina, 8 mjeseci i 8 dana. Ukupno, riječ je o 77.108 tih korisnika mirovina, s prosječnom mirovinom od 1.093 kune i prosječnim mirovinskim stažem od 18 godina, 6 mjeseci i 22 dana. Dujmović skreće pozornost na prosječan mirovinski staž koji je relativno nizak, a što utječe na visinu mirovine. Ukazuje i na institut najniže mirovine što je uveden Zakonom o mirovinskom osiguranju 1999., koji jamči korisnicima da im se, ako im je ostvarena mirovine niža od Zakonom propisane najniže, odredi zakonska najniža mirovina.

Autor: Suzana ŽUPAN