Mlijeko, za razliku od svih drugih nama poznatih prehrambenih proizvoda, nije brendirano. Ne postoji razlika između proizvoda standardne kvalitete i premium kvalitete. Potrošač je taj koji odlučuje hoće li za više novca kupiti bolju kategoriju ili nešto lošiju za nešto manje novaca, kaže Elvira Sterle, predsjednica Udruge Mliko i direktorica Vigensa. Zašto prerađivači uvoze manje kvalitetno, jeftinije mlijeko i miješaju ga s domaćim prve klase?
Prolijevanje mlijeka po francuskim alejama, šest stotina traktorista u središtu Berlina, prosvjedi proizvođača mlijeka ispred zgrade Europskog parlamenta odraz su krize na tržištu mlijeka koja je zahvatila Europu, a samim time i Hrvatsku.
Hrvatska proizvodnja mlijeka nalazi se u kriznim trenucima zbog sve većeg pritiska uvoza jeftinijeg mlijeka i mliječnih prerađevina iz zemalja u okruženju gdje je proizvodnja jeftinija nego kod nas, između ostalog i zbog niže postavljenih standarda te iz zemalja EU gdje vlade izdašno subvencioniraju izvoz. U ovakvoj situaciji prerađivačka industrija se okreće jeftinijim uvoznim proizvodima i konstantno vrši pritisak na domaće proizvođače da smanje prodajne cijene.
- Hrvatska proizvodnja mlijeka se nalazi u pubertetu. No, pubertetlija treba postati čovjek. Mi se sada nalazimo u jednoj nezavidnoj situaciji. Stvorili smo nešto kvalitetno i sada nam okolnosti ne dopuštaju da idemo do kraja, slikovito kaže predsjednica Udruge Mliko i direktorica Vigens d.o.o. Elvira Sterle i objašnjava:
- Imamo vrlo malo vremena za sazrijevanje jer nam, realno gledano, nije ostalo niti dvije godine, ako uzmemo 2011. kao godinu ulaska u EU, da se pripremimo s količinom koja bi nama jamčila samodostatnost. Naš strateški cilj je proizvodnja 1,2 milijarde mlijeka, a u zadnje četiri godine dosegli smo porast od 700 milijuna litara. Sada se zbog krize i naglog obrušavanja cijena mlijeka proizvedena količina zadržala na toj razini. Odražava je činjenica što su ljudi povećali proizvodnju po jedinici grla i što ima nekoliko velikih sustava. No, ako i taj segment popusti, Hrvatskoj prijeti gospodarska i nacionalna katastrofa u smislu da svoje potrebe za mlijekom neće pokriti iz vlastite proizvodnje.
Jedan od problema jest što se cijena mlijeka određuje prema udjelu mliječne masti i bjelančevinama, dok se drugi faktori praktično zanemaruju. Dok domaći proizvođači moraju zadovoljiti visoke standarde proizvodnje, njihova konkurencija iz okruženja s time se ne suočava. Ipak ne može se sada odmah reći kako je mlijeko iz uvoza, konkretno Bosne i Hercegovine i Srbije, upitne kvalitete.
U svemu tome prerađivači imaju jednostavnu računicu za ostvarenje dobiti. Pomiješaju mlijeko iz prvog razreda koje kupuju od hrvatskih proizvođača s mlijekom iz uvoza niže kvalitete i dobiju proizvod koji kao takav može završiti na policama trgovina. Rješenje ovog problema vidi se u brendiranju mlijeka.
- Mlijeko, za razliku od svih drugih nama poznatih prehrambenih proizvoda, nije brendirano. Ne postoji razlika između proizvoda standardne kvalitete i premium kvalitete. Potrošač je taj koji odlučuje hoće li za više novca kupiti bolju kategoriju ili nešto lošiju za nešto manje novaca. No, ovakav stav je upitan kad je u pitanju prerađivačka industrija i trgovina, istina trgovina manje. Razlog je što tada više nema mogućnosti da se jedna zbirna količina mlijeka koja u sebi sadrži različite kategorije mlijeka nutritivne i higijenske kvalitete, nađe na polici u jednakom cjenovnom razredu, kaže Sterle.
U Vrani d.o.o., koja je drugi veliki proizvođač mlijeka na području Zadarske županije s proizvodnjom od tri milijuna litara godišnje, kažu kako trenutačno nemaju problema s otkupom mlijeka.
- Nemamo problema s otkupom s obzirom da smo veliki i značajni proizvođač za našeg kupca pa nismo ugroženi na način da on naše mlijeko ne bi kupovao. No, naš je problem, kao i svih drugih u ovoj industriji, stalne najave pada otkupnih cijena. Mlijeko prvog razreda se lani u prosincu tržilo po cijeni do 3,04 kune, koju su činili osnovna cijena od 2,36 kuna plus tvornička premija. U travnju je cijena otkupa bila dvadeset posto niža i pokazuje daljnju tendenciju pada, kaže voditelj govedarske proizvodnje i član Uprave Vrana d.o.o. Žarko Lovirnov.
Lovrinov kaže kako bi Hrvatska država, u svjetlu carina koje BiH uvodi na hrvatske proizvode i subvencija kojima zemlje EU subvencioniraju izvoz mliječnih prerađevina, trebala uvesti prelevmane na uvezeno mlijeko i tim novcem pomoći proizvođače. Također, iznosi zanimljivu činjenicu iz poslovanja prerađivača koji vrše najveći pritisak na smanjene otkupne cijene, ali i o slaboj svijesti domaćih proizvođača.
- Imamo situaciju da neki prerađivači mlijeko prve klase kupljeno u Hrvatskoj prodaju u Italiju. Istovremeno oni iz EU uvoze sireve, kondenzate, mlijeko u prahu koje zatim miješaju s vodom i šalju hrvatskim kupcima. Naše mlijeko je dobro za izvoz, a s druge strane, naš potrošač nije toliko zahtjevan po pitanju kvalitete. Volio bih da na tetrapaku mlijeka piše: "ovo je mlijeko ekstra klase proizvedeno na hrvatskoj farmi".
Pave Jusup: mali pred bankrotom
- Mali proizvođači su pred bankrotom. Već ovaj mjesec sam mislio prestati s radom. Ako cijene mlijeka nastave padati ili ako se nešto ne promijeni u iduća dva mjeseca definitivno odustajem, komentar je na trenutačno mliječnu krizu Pave Jusupa, malog proizvođača mlijeka koji ima stado od dvadeset i tri krave i koji je lani proizveo 150.000 litara mlijeka.
- Osnovna cijena mlijeka je pala za pedeset lipa, isto tako i poticaji otkupljivača su manji za 30 lipa. Profit i troškovi su jednaki, dobit je na nuli. Pitanje je što ću s kravama. Lani sam ih u ovo vrijeme mogao prodati za 2.500 eura po komadu. Kako je došla kriza, mnogi mali proizvođači mlijeka su propali, počeli su prodavati stada i pale su cijene životinja. Sada bi za jednu svoju kravu dobio maksimalno 500 eura.
Elvira Sterle ocjenjuje kao dobar potez Ministarstva poljoprivrede da sa 40 milijuna kuna subvencionira prerađivače mlijeka i na taj način pomogne u rješavanju tržišnog viška mlijeka:
- Korak koji je napravilo Ministarstvo ide u pravcu toga da se preko prerade koja je odlučila raskinuti ugovore s primarnim proizvođačima nastoji zadržati taj otkup makar dok se ne vidi nekakav pomak u boljem pravcu. To je dobar potez jer bi prerada otkazala od tri do četiri tisuće ugovora s malim proizvođačima, a jednom obustavljen otkup nikad više nije uspostavljen. Da se s ovim novcem subvencionirala primarna proizvodnja, tada nas 22.000 primarna proizvođača ne bismo dobili praktično ništa.
1. lipnja je Svjetski dan mlijeka koji se u svijetu obilježava animacijom djece koja imaju problema s pretilošću, davanju prednosti mlijeku u mliječnih proizvoda nad gaziranim pićima i brzom hranom.
- Mlijeko ima utjecaj na zdravlje i gospodarstvo. Mi u Hrvatskoj ćemo morati probuditi svijest domaćih potrošača, što to znači konzumirati praktično jedini nepatvoreni proizvod na polici i što znači konzumirati mlijeko koje se proizvodi u Hrvatskoj. Na taj način čuvamo svoje zdravlje i svoje gospodarstvo, kaže Sterle.
Autor: Ante Vidović
Izvori