Od EU ne očekujemo ništa, a od Vlade burzu roba i pritisak na banke

U vukovarskom hotelu Lav, uoči parlamentarnih izbora, za “okrugli stol”, koji je organizirao Glas Slavonije, sjela su četvorica poljoprivrednika.

Iz 4. izborne jedinice - Dražen Vidaković iz Valpova i Dragan Čolaković iz Šaga, a iz 5. Darko Juzbašić iz Bošnjaka i Branko Garvanović iz Đeletovaca.

Kako ocjenjujete stanje u poljoprivredi?

Juzbašić: Stanje hrvatske poljoprivrede je o zabrinjavajuće i najviše do sada do izražaja dolazi nedostatak strategije. Problem je što reformom državnog poljoprivrednog zemljišta velik dio nije otišao u prave ruke, ali i to što se nismo odredili prema razvoju obiteljskih gospodarstava, već prema razvoju velikih poljoprivrednih subjekata. OPG-ovi su ostali prepušteni sami sebi.

Vidaković: Stanje hrvatske poljoprivrede, posebice u plasteničkoj povrtlarskoj proizvodnji kojom se bavi moja obitelj, je teško. Država je napravila operativni program razvoja povrtlarstva koji je dobro osmišljen i uklopljen u standarde EU, ali je problem što imamo zastarjelu tehnologiju.

Čolaković: Ima uspješnih poljoprivrednika, ali i neuspješnih. Jedan od uzroka je i to što je 50 godina država poticala razvoj kombinata, a razvoj sela i poljoprivrednika bio je zapostavljen. To je i dovelo poljoprivredu u stanje u kakvom je danas.

Garvanović: Jedan poljoprivrednik, primjerice proizvođač mlijeka, mora biti i proizvođač i educirani poduzetnik kako bi mogao opstati. S druge strane, od zajednice se očekivalo da stvori preduvjete i regulira tržište naših poljoprivrednih proizvoda, što nije slučaj.

Jesu li hrvatski seljaci spremni za EU?

Juzbašić: Hrvatski seljaci su spremni za EU, a bit će i više ako se svi zakoni prilagode. Primjerice, u zemljama EU dozvoljeno je baviti se s više djelatnosti na jednom OPG-u bez problema, a kod nas ne.

Vidaković: Mi smo u psihološkom smislu spremni i želimo ići u EU, ali sa zastarjelom tehnologijom ne. Država je osmislila strategiju, ali nema banku koja bi nas podržala i kreditirala s povoljnim kamatnim stopama, a nemamo ni robne burze preko koje bi bio organiziran otkup proizvoda.

Čolaković: Ima OPG-a koji su spremni za EU i koji nisu. Oni koji jesu od početka prilagodbe pratili su upute i smjernice, dok će oni koji su to teže prihvaćali imati velikih problema. Naravno, ako ne promijene način razmišljanja i počnu raditi.

Garvanović: Mi smo uvijek bili u Europi, mi ne ulazimo nikamo, jedino što ćemo biti u poziciji da nas se tretira kao i sve ostale poljoprivredne proizvođače. Za razliku od farmera u EU, mi smo stalno na nekom početku - čim je jedna generacija uspjela nešto napraviti dođe neki rat i sve moramo ponovno.

Ne živi se samo od poticaja

Što očekujete od nove vlade, a što od EU?

Juzbašić: Od EU se nema što očekivati, ona je svoja pravila postavila, pitanje je kako ćemo se mi prilagoditi. Od nove vlade očekujem da donese mjere kojima će ojačati hrvatsko selo i omogućiti ostanak mladih na selu. Stimulirati udruživanje seljaka, jer je to jedini put za opstanak malih poljoprivrednika. Vlada bi trebala osnažiti utjecaj Hrvatske poljoprivredne komore i provesti poreznu reformu jer sadašnja otežava rad OPG-a. Trebalo bi donijeti i nacionalni kvalifikacijski okvir koji bi priznao struku i znanje, što bi onemogućilo da se poljoprivredom bavi svatko.

Vidaković: Ova je vlada stvorila neke preduvjete za razvoj poljoprivrede, potpisala pretpristupni ugovor s EU, dobili smo financijsku omotnicu od 800 milijuna eura na godinu, ali sada treba stvoriti i druge preduvjete. Ne živi se samo od poticaja, već od vlastitog rada i zarađenog dohotka. Treba nam politika financiranja i kreditiranja poljoprivredne proizvodnje s kamatnim stopama kao što su u EU. Također treba provesti politiku organiziranog otkupa poljoprivrednih proizvoda, kroz burzu roba. Od EU očekujemo da pravila ponašanja budu za sve ista. Od nove vlade očekujem pomoć u smislu edukacije pojoprivrednika. Mislim da će to što ćemo imati na raspolaganju 800 milijuna eura biti uzaludno, ako to ne budemo znali uzeti.

Garvanović: Neka nova vlada nastavi sve ono što je dobro radila ova na odlasku. Da se malo bolje akceptira i ojača uloga Hrvatske poljoprivredne komore. EU neka odradi ono što je obećao. No, budući da je u pripremi nacrt nove zajedničke politike EU, ne znam hoće li nam biti dobro ako naše financijske omotnice jako zalijepi da ne možemo “zavlačiti ruke u njih”.

Poljoprivreda je nesigurna

Je li bavljenje poljoprivredom stresno zanimanje?

Juzbašić: Ne bih to nazvao stresom, već bih rekao da je poljoprivreda danas vrlo nesigurna i nestabilna. Stresno je možda za seljake najviše to što moraju voditi niz evidencija.

Vidaković: Raditi u poljoprivredi nije stresno. Mi smo navikli raditi, djeca smo roditelja sa sela, ali stresno je kada jedne godine urod odnese poplava, druge suša, a najveći stres nam prirede banke s visokim kamatama.

Čolaković: Sam rad u polju nije stresan. Problem je što u tranziciji nismo prihvatili nova pravila i često stres dolazi zbog nepripremljenosti.

Garvanović: Poljoprivreda je stresna samo za one koji se ne znaju baviti tim poslom, a takvih ima mnogo.

Biste li život na selu mijenjali za život u gradu?

Juzbašić: Ne bih mijenjao život na selu za grad. Supruga i ja studirali smo u Zagrebu, ali smo se vratili.

Vidaković: Naš OPG je na periferiji, tako da živimo u gradu, a radimo na selu i imamo sve ono što pruža grad, ali svoj mir kao na selu.

Čolaković: Život na selu nikad ne bih mijenjao za život u gradu.

Garvanović: Oduvijek sam na selu, a proveo sam neko vrijeme i na studiju u Zagrebu. Bolje mi je živjeti na selu.

Nezavidan položaj mladih

Kakav je danas položaj mladih na selu?

Juzbašić: Položaj mladih na selu je danas vrlo nezavidan. Nemaju baš neke perspektive.

Vidaković: Jedan sin je budući agronom, koji želi nastaviti naš rad. Međutim, to će ovisiti o tome da li će ga pratiti banke kao što je to u EU. Ako to ne uspije, planira otići u inozemstvo.

Čolaković: Imam slično mišljenje kao i gospodin Juzbašić. No, smatram da ako se pola novca iz EU od 800 milijuna eura usmjeri u ruralni razvoj, poboljšat će se položaj mladih na selu.

Garvanović: Selo nema razvijenu infrastrukturu, tako da mladi sa sela koji nisu nikamo nikad odlazili žele u grad.

Voljeli bi da im djeca ostanu na selu

Hoćete li savjetovati vašoj djeci da ostanu na selu ili da bježe od poljoprivrede?

Juzbašić: Želja mi je da mi djeca budu samostalna. Istina, bio bih sretan da se vrate na selo kad završe fakultete.

Vidaković: Svakako ću savjetovati djeci da ostanu na selu i bave se s onim što smo mi započeli.

Čolaković: Usmjeravat ću ih da ostanu na selu i bio bih sretan da ostanu.

---

Dražen Vidaković

• VALPOVO - umirovljeni hrvatski branitelj VSS - dipl. pravnik, ima dvoje djece. OPG Vidaković Krasanka - uzgoj voća i povrća u plastenicima

Dragan Čolaković

• ŠAG - SSS (poljoprivredna škola), ima troje djece. Bavi se ratarskom proizvodnjom, obrađuje 300 ha zemljišta - zapošljava jednog radnika

Branko Garvanović

• ĐELETOVCI - SSS, proizvođač mlijeka, sin mu studira agronomiju u Zagrebu. Izgradio novu farmu i drži 200 muznih krava

Darko Juzbašić

• BOŠNJACI - VSS (agronom), ima troje djece. Obrađuje 40 ha zemljišta, bavi se uzgojem voća, ratarskom proizvodnjom i seoskim turizmom

Autor: Zdenka RUPČIĆ