Ne može se događati da na natječajima jedni prođu dva i više puta, a netko nijednom

Antun Golubović mnogima je poznat kao uzgajivač crne slavonske svinje iz sela Đurići u županjskoj Posavini. U Cvelferiji, kako mnogi zovu taj kraj uz rijeku Savu na samom istoku Hrvatske. Osim crnih slavonskih svinja ima i drugih pasmina poput krmača Durok.

Ujedno je poznati proizvođač tradicionalnih slavonskih suhomesnatih proizvoda koji sam na ratarskim površinama uzgoji hranu za svinje odnosno ima zaokružen ciklus proizvodnje. Antun je i kandidat za izbor delegata u Skupštini Hrvatske poljoprivredne komore iz Vukovarsko srijemske županije koji kroz četiri točke gleda nužnost rješavanja problema u ovoj grani gospodarstva. To su zemljište, ruralni razvoj, bilanca proizvodnje i trženje proizvodima, kao i razvoj infrastrukture kod poljoprivrednika.

"Kao prva i najvažnija točka je poljoprivredno zemljište. Nitko u našoj državi ne zna koliko ga danas imamo. Za najvažniji resurs u trideset i više godina otkako imamo državu nismo napravili popis zemljišta, a kamoli ga uredili po sektorima. To je samo dokaz kud nas poljoprivredna politika vodi i dokle su nas naše političke vođe, a posebno ministri poljoprivrede doveli", upozorava. 

Ključno je pitanje poljoprivredno zemljište

Kaže da prema nekim podacima u Hrvatskoj ima oko 2,695 milijuna hektara poljoprivrednih površina. Ovdje misli i na krške pašnjake i na krš koji se vodi kao poljoprivredno zemljište. Prema Državnom zavodu za statistiku u našoj zemlji se obrađuje oko 1,5 milijuna hektara, a u ARKOD sustav upisano je oko 1,150 milijun hektara.

"Iz ovih podataka možemo vidjeti koliki je potencijal neiskorišten, a naši poljoprivrednici nemaju dosta zemljišta za obrađivati”, ističe Golubović i dodaje kako je to veliki problem koji ovakvom politikom još dugo nećemo riješiti. Bude li izabran u Komoru zalagat će se da domicilni poljoprivrednici imaju prioritet nad državnim zemljištem kao i sadašnji posjednici ukoliko se drže zakona o zemljištu i ugovora koji su potpisali. Tražit će da se izvrši revizija postojećih te da oni koji krše stavke iz ugovora i gospodarskog programa gube prava na državnu zemlju. Svi koji nisu uredne platiše trebaju, dodaje, ili platiti ili izgubiti zemlju, a posebno bez nje trebaju ostati oni koji su ju dali u podzakup.

Svjedoci smo, naglašava, svakodnevnog iseljavanja naših građana iz ruralnih prostora. Još kad obitelj seli s naših sela u grad u okolici u redu, ali kad poljoprivrednik, a nažalost i cijele obitelji isele iz naše države, to je dokaz da nešto ne štima. "Nažalost, ne štima već godinama. Piše se kako je na milijarde kuna uloženo u poljoprivredu, a mi sve više propadamo i zatvaramo svoja gospodarstva. Gospodo iz EU vi sigurno ulažete, ali pitanje je gdje i u što i kome", poručuje navodeći da će se, u slučaju izbora u Skupštinu, zalagati i za transparentnije trošenje novca za ruralni razvoj. 

Svakako i za natječaje koji će biti dostupni svima. Da svaki onaj koji se javi na natječaj pod uvjetom da udovoljava uvjetima dobije sredstva i da radi ono što najbolje zna, a to je poljoprivreda. "Ne može se dogoditi da jedni prođu dva i više puta, a netko niti jednom”, ističe ovaj svinjogojac.

Navodi i da danas jako malo znamo koliko i što proizvodimo, kao i gdje proizvodimo. "Često čujemo kako se uvezena roba deklarira kao da je to naša domaća, što je samo dokaz da nema dovoljno kontrole ili je nema nikako", upozorava dodajući da gotovo svake godine naši poljoprivrednici muku muče s cijenama kako svojih proizvoda tako i repromaterijala za proizvodnju. 

"Kada imamo dobru proizvodnju onda je cijena niska kada je nešto lošija onda nas preplavi uvoz i nikako na zelenu granu", kaže. 

Više od polja, a manje od Poljske do stola

Predlaže stoga da država kaže koliko čega trebamo proizvesti za naše potrebe kako bi bili samodostatni u velikoj mjeri onih proizvoda koje možemo, a i jako dobro znamo proizvesti. Važno je da naše žitarice ne idu jeftino u izvoz, a da poslije uvozimo prerađevine od naših sirovina. "Borit ću se da imamo ugovorenu proizvodnju i da se cijene formiraju na temelju cijene koštanja. Ali i da nam repromaterijal ne ide u nebo s cijenama pa da dođemo u situaciju da razmišljamo proizvoditi ili ne”, ističe.

Svjedoci smo da svake godine naši poljoprivrednici svoje proizvode prodaju s njive ili s farmi. Razlog tomu je što nemamo dovoljno skladišnih kapaciteta, rashladnih kapaciteta za meso, za voće i povrće i ostale proizvode. Danas u Hrvatskoj, priča nam, nitko ne zna koliko imamo navedenih kapaciteta i gdje se nalaze.

Koja imena su u utrci za delegate u Skupštini Hrvatske poljoprivredne komore?

Zalagat će se stoga za njihovu izgradnju kako bi naši poljoprivrednici svoje proizvode prodali kad im najviše odgovara cjenovno. Zagovarat će otvaranje regionalnih centara za poljoprivredne proizvode i njihovo skladištenje u blizini same proizvodnje, ističe i poručuje svojim poljoprivrednicima kako će se boriti da što više bude onih koji proizvode proizvode, a ne za one koji proizvode ugar i beru izdašne potpore.

"Nažalost, kod nas na selima sve je manje ljudi. Borit ću se da ne dođemo u situaciju tko će zadnji ugasiti svjetlo u našem selu, nego da što više svjetlosti bude oko nas. Ali i da u Lijepoj našoj bude što više od polja do stola, a što manje od Poljske do stola”, rekao je na kraju Golubović.