Natapanjem obradivih površina do protifibilne proizvodnje

Od kada postoji civilizacija poljoprivrednici su diljem svijeta na razne načine natapali svoja polja, kako bi prinos bio bolji i kvalitetniji. To je uvjetovalo da se najmoćnije svjetske civilizacije razvijaju daleko brže upravo na područjima obilatim vodom. Razvojem civilizacije razvijali su se i sistemi navodnjavanja. Ako se zna da Hrvatska ima sve preduvjeta da poljoprivredu uz uvjete natapanja dovede u sam svjetski vrh, onda je svaka diskusija o potrebi natapanja suvišna. Ako tome dodamo činjenicu da smo jedna od rijetkih zemalja koje raspolažu s izvanrednim vodnim resursima onda je doista šteta ne iskoristiti ih. Dva doista opravdana razloga nas upućuju na to- Prvo je dugogodišnja borba sa sušama koje su poljodjelcima zadavale ogromne probleme i drugo što nas na to obvezuje želja za priključenje u EU.

Sve provedene analize ukazuju da se ovog trenutka može navodnjavati oko 700.000 ha s čime bi se svrstali u svjetski prosjek zemalja sličnih klimatskih i drugih značajki. Najnovija istraživanja ukazuju da bi se na takvoj površini moglo proizvoditi hrane za oko 20,000.000. stanovnika.

Do sada smo se oslanjali na oborinske vode koje u pravilu padaju u jesenskom i zimskom periodu. Kada bi bile ravnomjerno raspoređene tijekom godine onda bi to bilo dovoljno za poljoprivrednu proizvodnju, ali padavine su u pravilu upravo onda kada su potrebe biljaka za vodom najmanje.

Ovo se posebno odnosi na priobalje gdje je tijekom ljetnih mjeseci broj kišnih dana doista malen i gdje bez dodatnog navodnjavanja ne bi bilo intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Po tom pitanju priobalje Dalmacije i dalmatinski otoci su najoskudniji vodom i najteže je provesti navodnjavanje.. Poseban problem pričinjavaju nasadi na slabo pristupačnim terenima, usitnjenost parcela i najmanji broj kišnih dana i konačno velika cijena vode iz vodovoda, (dok za primjer poljoprivrednici Izraela plaćaju za kubni metar vode 50 centi, dalmatinski težak mora za kubik izdvojiti i do 2 dolara, što je van svake pameti. U koliko se ovaj problem ne riješi budućnost naše poljoprivrede u EU je doista upitna.

Na kraju bih vas upozorio da je 16. svibanj (ponedjeljak) krajnji rok za podnošenje prijave za izravno plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

U posljednje vrijeme se ulaže dosta truda kako na najlakši način sačuvati oborinske vode i koristiti ih onda kada su nasadima najpotrebnije. Jedan od načina je kopanje čatrnja za skupljanje vode ali kako smo ranije spomenuli to je veoma teško na nepristupačnim terenima. Da bi olakšali posao poljoprivrednicima proizvedena je PVC hidroizolacijska folija kojom se veoma lako mogu praviti mala umjetna jezera i u njima akumulirati oborinske vode. Dovoljno je iskopati rupu i u nju položiti foliju koja je veoma trajna i otporna. Njezina svojstva su vodonepropusnost, neznatno upijanje vode, postojanost prema dugotrajnom djelovanju vode, dobra mehanička svojstva, postojanost prema hladnoći, starenju i mikroorganizmima. Ovaj sistem je kroz niz godina isproban na više lokacija, od Dubrovnika do kaštelanskog bazena i pokazao se kao veoma dobar. Ovisno uvjetima ugradnje i uporabe folija može potrajati 10 do 20 godina. Ovakav način akumuliranja oborinskih voda dobro je poznat u dosta zemalja, posebno u Španjolskoj.

Da se moramo potruditi i navodnjavanjem pokriti što veći dio hrvatske obradive površine nije samo preporuka već i obveza jer bez toga nema intenzivne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda a time i ulazak europske asocijacije postaje upitan. Naravno da to neće ići samo po sebi i da će poljoprivrednici trebati potporu Vlade i Ministarstva, bilo kroz poticajna sredstva, kvalitetnu kreditnu politiku, dostupnost savjeta stručnjaka i niz drugih pomagala. Imajući u vidu značaj tog poduhvata sav uložen trud, bez obzira sa koje strane, neće biti uzaludan. Zahvaljujući pojedinim distributerima proizvoda potrebnih u poljoprivredi raspolažemo dovoljnim količinama sredstava za provedbu navodnjavanja samo je potrebno kod naših težaka razviti svijest da treba napustiti tradicionalizam, okrenuti se struci i početi se ponašati u skladu suvremenog agrara i europskih standarda.

Autor: Tomislav Drezga