Naša glavna zadaća je educirati poljoprivrednike

Šest mjeseci je prošlo otkako je Zdravko Tušek imenovan za ravnatelja Savjetodavne službe. Ovaj diplomirani agronom karijeru je započeo upravo u Savjetodavnoj službi da bi joj se nakon 15 godina i rada u Ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju opet vratio.

S novim ravnateljem smo razgovarali o stanju koje je zatekao nakon stupanja na funkciju, prvim koracima koje je Savjetodavna služba napravila kako bi hrvatskim poljoprivrednicima pomogla da postanu što konkurentniji na tržištu EU i što napraviti kako bi Hrvatska iskoristila što više sredstava iz Programa ruralnog razvoja do 2020. godine.

Cilj nam je biti bliže poljoprivrednicima

Unatoč tome što postoji već 26 godina i puno doprinosi razvoju poljoprivrede i poljoprivrednih gospodarstava, Savjetodavna služba se u posljednjih nekoliko godina uspavala i nije na pravi način odgovorila na izazove koje je pred Hrvatsku stvorio ulazak u Europsku uniju. Naš cilj je u narednom razdoblju učiniti je bližom poljoprivrednicima kako im pomogla da što bolje plasiraju svoje proizvode na tržištu i samim time ostvare pristojan dohodak za svoju obitelj.

Koji su prvi koraci koje ste napravili u šest mjeseci na mjestu ravnatelja Savjetodavne službe?

Prije svega tu je novi Zakon o savjetodavnoj službi koji bi uskoro trebao biti u proceduri i koji će detaljno definirati aktivnosti i zadaće Savjetodavne službe i koji će otvoriti prostor da se savjetodavna služba bolje poveže s jedinicama lokalne samouprave. Paralelno s tim promijenili smo statut gdje smo drugačije organizirali središnjicu službe, a u sljedećih nekoliko tjedana nas očekuje nova sistematizacija i reorganizacija gdje ćemo u Zagrebu i nekim podružnicama osvježiti kadrove i gdje ćemo napraviti da služba bude sve aktivnija, a ne uspavana kao dosad.

Najmanji broj savjetnika s obzirom na broj poljoprivrednika

Savjetodavna služba u Hrvatskoj broji 275 savjetodavaca. Je li to dovoljno da bi svi poljoprivrednici dobili kvalitetan savjet kad im je on potreban?

Nažalost, ne. Žalosno je, ali naša Savjetodavna služba ima najmanji broj savjetnika na broj poljoprivrednika u EU. Možda se ne možemo uspoređivati s visoko razvijenim zemljama kao što je Njemačka ili Danska, ali već nama susjedna Slovenija ima preko 500 savjetodavaca. Dok su neke županije dobro pokrivene brojem savjetodavaca u nekima je situacija alarmantna. Tako npr. u Zadarskoj županiji ima samo pet savjetodavaca, a ništa bolja situacija nije ni u Gradu Zagrebu gdje rade samo četiri.

Trebalo bi nam 25 do 30% više zaposlenih kako bismo na adekvatan način mogli odgovoriti na izazove s kojima se susreću poljoprivrednici. Osim broja ljudi, problem je i edukacija. Samo educiran savjetodavac može biti dobar savjetodavac, a u prethodnom razdoblju vrlo malo sredstava iz proračuna je išlo upravo za edukaciju. Također, želimo detaljno proanalizirati broj poljoprivrednika, njihove potencijale i potrebe i prema tome iznivelirati broj zaposlenih.

Poslovni plan je ključ dobrog projekta

Dvije i pol godine je ostalo do kraja Programa ruralnog razvoja, a Hrvatska je iskoristila jako malo od nama alociranih sredstava. Kako Savjetodavna služba može pomoći poljoprivrednicima da povuku što više sredstava iz Programa ruralnog razvoja?

Prije svega želim reći da otkako smo ušli u EU otvorio se veliki broj konzultantskih tvrtki koje se istina dobro razumiju u europske fondove, a slabo u poljoprivredu. Iako ih se većina trudi, još je uvijek veliki broj onih koji samo gledaju kako se naplatiti od poljoprivrednika, a nije im važno napisati dobar poslovan plan koji će proći na natječaju. I onda poljoprivrednici budu razočarani. To je razlog zbog čega petnaestak naših stručnjaka posljednjih 18 mjeseci organizira radionice za poljoprivrednike na kojima ih uči kako napisati realan poslovni plan.

Nema dobrih rezultata bez suradnje s lokalnim jedinicama

Na koji način su djelatnici Savjetodavne službe u kontaktu s poljoprivrednicima?

Savjetodavna služba u ovom trenutku radi sa preko 30 tisuća poljoprivrednih gospodarstava. Dok neke pratimo kroz sve segmente, od planiranja proozvodnje do zaštite bilja, planiranje obrade tla, nabave sjemena, praćenja bolesti, kod nekih dolazimo kad se za to ukaže potreba.

U jednom razgovoru ste rekli kako je Savjetodavna služba izgubila na svojoj prepoznatljivosti, jer se jednim dijelom odmaknula od poljoprivrednika i od suradnje s jedinicama lokalne samouprave, te nije uključena u njihove projekte na razini na kojoj bi trebala. Što se mijenja na tom području?

Točno je da je služba dijelom izgubila na na svojoj prepoznatljivosti, ali i to je nešto što se polako mijenja. Naša glavna zadaća je educirati poljoprivrednika, prenijeti mu stručno znanje i konkretno mu pomoći s izazovima s kojima se susreće kako bi bio konkurentan na tržištu. A tu dobrih rezultata nema bez dobre suradnje s jedinicama lokalne samouprave. Opet za primjer stavljam Sloveniju u kojoj svaka općina ima barem jednog savjetodavca koji poznaje veliki broj poljoprivrednika koji tamo žive i rade i koji zna za sve projekte koji se tamo planiraju. Radimo sa Hrvatskom zajednicom županija i udrugom općina i gradova i pokušavamo napraviti sporazum u kojem bi naši savjetodavci bili uključeni u te projekte. Negdje nam ide dobro, a negdje još uvijek ima problema u komunikaciji.

Imamo dobar tim

Nakon 15 godina provedenih u hrvatskoj poljoprivredi, što mislite da država treba napraviti kako bi Hrvatska bila konkurentna u europskim okvirima?

Prije svega treba nam strategija razvoja poljoprivrede koja će jasno utvrditi naše ciljeve u sljedećim godinama. Također kao zemlja koja u malom postotku sudjeluje u proizvodnji hrane na europskom tržištu moramo se oslučiti za određene proizvodnje u određenim regijama.

Je li ozbiljna poljoprivredna strategija uopće moguća u zemlji u kojoj nijedna Vlada ne razmišlja dalje od sljedećih izbora?

Uvjeren sam da je tim oko ministra Tolušića spreman i sposoban to napraviti i i da su već svojim prvim koracima pokazali kako je riječ o ljudima koji žele rješavati problema i mijenjati način razmišljanja i rada koji je bio otkako je završio rat u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se velika sredstva alociraju u poljoprivredu, ali vrijeme je početi pratiti i koje efekte s tim postižemo.

Brojne afere sa salmonelom natjerale su hrvatske potrošače da ozbiljno razmisle što jedu i odakle dolazi ta hrana. Što Vlada može napraviti da bi hrvatski proizvod došao do hrvatskog kupca i da bi on bio konkurentan stranim proizvodima?

Nažalost, hrvatski proizvodi često teško dolaze do hrvatskih potrošača i zato ministarstvo priprema Zakon koji će regulirati udio domaćih proizvoda na policama supermarketa. Nažalost, mi smo kao država tu zakazali, ali stvari se ipak kreću na bolje. Primjer je i projekt Doručak s hrvatskih farmi koji je građanima približio hrvatske proizvode. Poljoprivrednicima treba pomoći da se udruže jer će tako udruženi lakše naći put do polica hrvatskih supermarketa koje su nažalost uglavnom u stranim rukama koje nisu toliko zainteresirane poticati hrvatsku poljoprivredu.

Mjera 1 i 2 educiraju poljoprivrednike

Kako je Savjetodavna služba iskoristila sredstva iz Mjera 1 i 2 koje su namijenjene upravo njima?

U prošloj godini je Savjetodavna služba za projekte iz Mjera 1 i 2 alocirala 7,5 milijuna kuna, a ove godine planiramo tu brojku dignuti na 9 milijuna kuna. U sklopu mjera 1 i 2 održavaju se stručna predavanja za poljoprivrednike, strukovna osposobljavanja za poljoprivrednike i savjetnički paketi na koje smo posebno ponosni. Prošle godine je otvoreno i zatvoreno 2800 savjetničkih paketa, dok ih je trenutačno otvoreno čak 2500.

Ima li hrvatska poljoprivreda budućnost i kakva je ona?

Mislim da nismo iskoristili ni 30% potencijala svoje poljoprivrede tako da budućnost sigurno postoji. Treba raditi, primjenjivati nova znanja i nove tehnologije, maknuti se od načina rada naših djedova i pradjedova i tek onda ćemo biti potpuno konkurentni na europskom tržištu.