Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ribarstvo
  • 22.11.2012.

Muke dalmatinskih ribara

Problemi dalmatinskih ribara

  • 767
  • 66
  • 0

Posljednjih dana ponovo smo svjedoci opravdanog revolta hrvatskih ribara, jer dok nadležni organi i Vlada zbog hipoteke ulaska u europske asocijacije, ne poduzimaju nikakve mjere u zaštiti gospodarskog ribolovnog područja, talijanski ribari nesmetano gospodare hrvatskim Jadranom i izlovljavaju tisuće i tisuće tona ribe. Kada razmišljamo o životu profesionalnih ribara, već je pomalo tužno govoriti o svim problemima: neorganizirano tržište, ribe u Jadranu sve manje, a ribara sve više, posebno onih izvan naše Domovine, koji dolaze na naš dio Jadrana i love koliko ih je volja bez ikakvih sankcija. Skupa plava nafta, mali broj crpki na kojima mogu ribarska plovila puniti svoje tankove preskupom plavom naftom s porezom na cestarinu, zabrana pristajanja u lukama, neadekvatni uvjeti na ribarnicama, bez natkrivenih prostora i dr.

Mogli bi nabrajati beskonačno, ali bez ikakvog rezultata, jer sve institucije koje bi se trebale skrbiti o tim problemima ostaju nijeme. Prepušteni sami sebi snalaze se kako tko umije. Ovakva situacija uvjetuje da pored ribara najviše ispaštaju potro šači jer cijena ribe raste kao gljive poslije kiše. Ako krenete od Istre do Konavala i zaustavite se u svim gradovima nećete naći bar dvije ribarnice sa istom cijenom ribe. Nekada se najpopularnija srdela plaćala i po 5 kuna danas košta i do 30, a i vrlo rijetko je ima. O drugim vrstama nije potrebno govoriti jer kako raste kvaliteta tako i cijene. Veliki škamp, zubatac ili pak jastog za običnog čovjeka ostao je nedostižan san. Tužno je to što za ovakvo sanje optužuju isključivo ribare koji snose najmanji dio krivice.

Kada bi se konačno uspostavio red u trgovini i plasmanu ribom i ribarima bi bilo daleko lakše. No da bi se to postiglo nužno je izvršiti mnoge predradnje kako bi se stekli potrebni uvjeti za uspostavu burze prometa ribe, no nije neizvedivo, tim više što nas obvezuje i ulazak u EU.

Razgovarajući na ribarnici s drugim ribarima i potrošačima, svatko ima svoju priču, tužnu, ali istinitu. Neosporna je činjenica da u ovom čudnom lancu najbolje profitiraju preprodavači, koji s najmanje truda najbolje zarađuju. Oni u stvari diktiraju cijenu ribe. Inspekcijske službe ne rade svoj posao, od tržne do sanitarne, pa je na ribarnicama prava anarhija. Ima slučajeva da pojedinci kupuju smrznutu ribu (naročito lignje), kod kuće odmrzavaju i potom na ribarnici prodaju po daleko većoj cijeni. Ako se inspekcija ponekad i odluči izvršiti kontrolu preprodavači nestanu kao da su već ranije obaviješteni o kontroli. Takvo stanje nije dobro, kako za ribare tako i za potrošače.

Profesionalnim ribarima, pored svih drugih, ovo stvara veoma složen problem. Kada se radi o podmirenju obveza prema državi onda milosti nema, pa čak i plaćanje poreza na gorivo za cestarinu iako brodovi plove po moru. Da bih ja mogao prodavati svoju ribu iziskuje također određenasredstva, koristeći usluge ribarnice nije mali izdatak. Najtužnija je spoznaja da se hrvatski ribari sa veoma starom i dotrajalom ribarskom flotilom nisu u stanju nositi sa suvremenim talijanskim kočama i drugim ribarskim brodovljem. To se je najbolje pokazalo u posljednje vrijeme kada su talijanske ribarice iz našega Jadrana izvlačile tisuće tona plave ribe (inćuna) i snabdijevajući tvornicu za preradu inćuna u Benkovcu katastrofalno obarali cijenu kojom se naši ribari nisu mogli nositi.

Nitko te ne pita kako si ti lovio tijekom godine, koliki su bili troškovi održavanja plovila i opreme, koliko je bilo tijekom godine pogodnih dana da se moglo isploviti i krenuti u ribarenje, te koliko obitelji živi od ovog našeg obrta. Krajnje je vrijeme da se u naše ribarstvo uvede jedan, po europskim standardima, red kako bi svi ribari hrvatskog Jadrana živjeli pod istim uvjetima, a isto tako da i hrvatski građani konačno mogu znati, kada dođu na ribarnicu, što ih čeka. Kada se to ostvari onda će i naša ribarska plovila daleko češće odlaziti na more u ribarenje a ne stajati na vezu u lukama, kakva je sad situacija. Naši građani neće morati svu krivicu skupe ribe svaljivati isključivo na ribare.

Autor: Tomislav Drezga


Tagovi

Ribarstvo Cijena ribe Ribari


Autor

Tomislav Drezga

Više [+]

Dugogodišnji suradnik brojnih časopisa kao što su: Nova Zemlja, Zadrugar, glasilo Zadružnog Saveza Dalmacije, Glas slavonije - Agro Glas, Gospodarski list, Nova zadruga. Novinarstvom se bavi od 1989. godine.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Malo ljepote 💓