Hrvatskoj nedostatne poljoprivredne proizvodnje i bez uvoza se ne bismo mogli prehraniti i ostali bismo gladni
Istra nije prehrambeno suverena, jednako kao što nije ni Hrvatska, u više nas je navrata upozoravao jedan od prvih ekoloških proizvođača u Istri Nenad Kuftić, predsjednik udruge eko-proizvođača. Zbog nedostatne poljoprivredne proizvodnje, bez uvoza se ne bismo mogli prehraniti i ostali bismo gladni.
Ne zaboravljamo pritom da je upravo uvoz uništio domaću proizvodnju. Ovisnost o uvozu nije bezazlena s obzirom na moguće poremećaje na globalnom tržištu povezane s nestašicom hrane i manipulacijama cijenama na svjetskim burzama hrane. Zaboravljamo da u vrijeme klimatskih promjena nestašica hrane nije znanstvena fantastika.
Istrani su oduvijek bili škrbni i imali zalihe hrane na šufitu i u podrumu, jer su iskusili i sušu i glad. Danas smo se uljuljali u sigurnost opskrbe trgovačkih lanaca i podrazumijevamo da ćemo uvijek moći natovariti puna kolica hrane po akcijskim cijenama. Međutim, ako se dogodi poremećaj na tržištu, ostat ćemo gladni. Za svoje potrebe Hrvatska ima dovoljno jedino mandarina i još nekoliko prehrambenih artikala, ovisno o godini. Unatoč 1,2 milijuna stabala maslina u Istri, za sušnih godina kao što je ova Istrani nemaju dovoljno niti ulja.
Suverenost zemlje odnosno njezin održivi razvoj temelji se na samodostatnosti osnovnih potreba za energijom, vodom i hranom. A to uključuje i mikrorazinu - od čuvanja vodnih resursa, pa i šterni, do sadnje povrća i voća u okućnicama, kao i obnovu zapuštenih njiva. Svjetski su trend urbani vrtovi, čak i na vrhu nebodera. Sve se više pažnje posvećuje i čuvanju starih sorti.
Oni koji su osvijestili potrebu za sigurnom opskrbom zdravom hranom u Europi i diljem svijeta zadnjih desetak godina organiziraju se na mikrorazinama u formi grupe solidarne razmjene. U Francuskoj djeluje već tri tisuće takvih umreženih grupa, a počele su se širiti i diljem Hrvatske - u Zagrebu, Rijeci, Čakovcu, od ovog ljeta i u Puli. U grupi sastavljenoj od malih potrošača i malih proizvođača oslanjaju se jedni na druge. Potrošači naručuju tjedno košarice povrća. Proizvođači u košarice uvrštavaju ono čime trenutno raspolažu, sezonsko, svježe i ekološki uzgojeno povrće.
U slučaju pulske grupe, 30-ak kupaca plaća mjesečnu pretplatu od 200 kuna za četiri košarice od po pet kilograma raznovrsnog povrća kojim ih opskrbljuju dva ekološka proizvođača. Pored toga, od nekoliko drugih proizvođača iz grupe kupuju bademe, bobičasto voće, slanac, mlijeko, sir, jaja, med, pripravke od lavande, ljekovitog bilja, domaću čokoladu i drugu hranu ovisno o sezoni. Riječ je dakle o svjesnoj namjeri potrošača da podupire lokalnu proizvodnju, kao i povezivanju ljudi određenog kraja "Finim nitima lokalnog razvoja", kako nosi naziv pulski projekt koji je inicirala Udruga Istarski eko proizvod.
Izbjegavanjem kupovanja u supermarketima i nabavom hrane kod lokalnog proizvođača potrošači doprinose očuvanju seoskog gospodarstva u ekonomskim uvjetima kada u poljoprivredi mogu opstati samo veći poduzetnici. Poljoprivrednik može proizvoditi planski za poznatog kupca, a potrošač ima sigurnu dostavu zdrave hrane po poštenoj cijeni. Potrošač i proizvođač međusobno potiču proizvodnju hrane makar i za svoje potrebe, razmjenjuju se iskustva.
Početkom listopada predstavnici pulske grupe sudjelovali su u Milanu na europskom susretu grupa solidarne razmjene gdje su dobili nove informacije i kreirali sustav ovih grupa u Europi.
Autor: Jasna ORLIĆ
Foto: RGBStock.com
Izvori
Tagovi