Miševi pojeli sjeme, šteta i do 30 posto

Mačke, lisice, škanjci i ostali grabežljivci uživaju na baranjskim njivama. Njima, naime, haraju poljski miševi i voluharice. Poljski su miševi veći od kućnih, hrane se sjemenkama, plodovima, zeljastim biljkama i glistama, pare se od ožujka do rujna, kote od travnja do listopada pa godišnje na svijet donesu i po 30-ak mladih. Kopaju hodnike s gnijezdom i spremnicima hrane, a budući da će godina na izmaku ostati u sjećanju po količinama padalina ispod minimuma, njihove podzemne nastambe ostale su suhe.

I dok se lisice, mačke i škanjci goste, poljoprivrednici se hvataju za glavu. Glodavci nemilice uništavaju pšenicu, djetelinu, ječam, repicu i ostale poljoprivredne kulture.
- Pretpostavljali smo da će ih biti, ali ne u tolikom broju. Jučer smo orali, a na poljima koja graniče s onima pod repom, pšenicom i ječmom pravi je mišji autoput - tvrdi jedan baranjski ratar, ističući da će biti prisiljen trovati ih.

Za razliku od njega, dio je baranjskih poljoprivrednika već krenuo u akciju.
- Najezda je i moramo se braniti. Angažirali smo sezonsku radnu snagu za ručno tretiranje, što povećava troškove. Jedna dnevnica je između 150 i 200 kuna, dok za sredstva treba izdvojiti između 200 i 300 kuna po hektaru. Sada računajte koliko to stoji poljoprivrednike s velikim površinama - priča Petar Pranjić, predsjednik udruge Baranjska brazda, poručujući nadležnima da ubrzaju isplatu novca za štetu od suša i poticaja jer je seljak pred bankrotom.

U obilasku terena primijetili su da je na pojedinim površinama sjeme potpuno pojedeno, pa se pribojavaju šteta u omjerima i do 30 posto. Najviše miševa primijećeno je u blizini polja sa šećernom repom, koja su vlažnija od ostalih, a glodavci su krenuli u potragu za vlagom.

Krivi su suša i čovjek

Seljaci tvrde da je, osim suše, uzrok velikom broju poljskih miševa i čovjek. Krčenjem šumaraka i vrbika, tvrde, uništena su prirodna staništa ptica grabljivica, pa su one odletjele u druge krajeve, čime je miševima smanjen broj prirodnih neprijatelja.

Autor: Ivica GETTO