Milijarda kuna za isplatu poticaja

S ministrom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petrom Čobankovićem razgovarali smo nakon što je ponovo preuzeo taj sektor o poljoprivrednim poticajima za koje je Vlada osigurala do kraja godine gotovo milijardu kuna. Ministar najavljuje zaštitnu otkupnu cijenu mlijeka od 2,20 kuna po litri šest mjeseci, ali i prenošenje isplata poticaja za mlijeko i pšenicu zbog nedostatka novca u iduću godinu. Osim toga, zagovara razdvajanje poticaja od socijale na selu, odnosno davanje prednosti onim poljoprivrednicima koji žive od proizvodnje hrane.

• Kako će se servisirati isplata poticaja?

- Za isplatu poticaja do kraja godine osigurano je okvirno između 950 milijuna i milijardu kuna. Za poticaje za proizvodnju mlijeka osigurano je 300 milijuna kuna, za jesensku sjetvu na 250.000 hektara 560 milijuna, za tov stoke 100 milijuna, a za ribarstvo 30 milijuna kuna. No, zbog financijske oskudice u ovoj godini isplatit ćemo poticaje za mlijeko za 11 mjeseci, a jedan mjesec poticaja prenijet ćemo u sljedeću godinu. Poticaje za pšenicu, 2250 kuna po hektaru, isplatit ćemo ove godine u iznosu od otprilike 60 posto, a 40 posto će se prenijeti u siječanj 2010. godine.

• S koliko novca raspolaže poljoprivreda nakon triju rebalansa proračuna?

- Za poticaje u poljoprivredi osigurano je dodatnih 270 milijuna kuna. Uz to, novac smo namaknuli preraspodjelom u Ministarstvu, a uštede iznose 130 milijuna kuna. Samo za usporedbu, poljoprivredni poticaj u 2003. iznosio je milijardu i 660 milijuna kuna, a ove godine s već spomenutim rebalansom iznosit će gotovo četiri milijarde kuna. Iz toga se najbolje vidi koliko je hrvatska Vlada svih ovih godina uvažavala poteškoće u poljoprivredi i povećanim izdvajanjem htjela pridonijeti njezinom razvoju.

• Zašto je uvedena zaštitna otkupna cijena mlijeka?

- Otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj se počela smanjivati iz mjeseca u mjesec. Primjerice, još u ožujku ove godine bila je 2,17 kuna po litri, u travnju 2,01, a u srpnju 1,70 kuna. Država će braniti otkupnu cijenu mlijeka od 2,20 kuna po litri šest mjeseci. Na tržištu ćemo intervenirati sa 120 milijuna kuna, koje ćemo isplaćivati od kolovoza zajedno s poticajima. Držim da su domaći proizvođači mlijeka u povoljnijem položaju u odnosu na farmere u Europskoj uniji, jer su naši poticaji 50 posto veći nego oni u zemljama Unije.

Podupiremo naše poljoprivredne proizvođače pa će naš prvi korak biti reprogram njihovih kreditnih obveza na dulji rok, jer je poljoprivreda niskoprofitna djelatnost. Dakle, ne može podnijeti veća kreditna zaduženja, što je jedan od većih problema hrvatske poljoprivrede.

• Ipak, proizvođači mlijeka žale se na preveliki uvoz, posebno iz BiH.

- Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u prvih pet mjeseci ove godine iznosio je 29 milijuna dolara. Samo je sira uvezeno za 14 milijuna dolara, dok ga izvozimo za 2,6 milijuna dolara. Domaći izvoz prvenstveno fermentiranih proizvoda kao što je vrhnje iznosio je 21 milijun dolara. Dakle, gotovo dosegnutu samodostatnost u proizvodnji mlijeka ruši preveliki uvoz sira. Hrvatski mliječni sektor bilježi deficit od osam milijuna dolara. Što se tiče zabrane uvoza iz BiH, držim da bi nam ona donijela više štete nego koristi, jer je hrvatski izvoz u BiH višestruko veći od uvoza.

• Što će biti s otkupom pšenice?

- Za taj otkup država je osigurala dodatnih 15 lipa po kilogramu pšenice, te isplatu poticaja od 2250 kuna po hektaru u cijelosti. Ipak, moram još jednom naglasiti da država ne otkupljuje pšenicu, već da je otkupna cijena stvar tržišta, odnosno proizvođača i prerađivača pšenice, tj. mlinarsko-pekarske industrije. No, nužno je razdvojiti komercijalne poljoprivrednike od socijale na selu, odnosno velikog broja korisnika poticaja. Kao ministar nemam ništa protiv da poljoprivreda nekom bude dopunska djelatnost ili unosni hobi, ali kapitalne potpore moraju dobiti oni poljoprivredi proizvođači koji žive od proizvodnje hrane.

• Kako napreduje projekt navodnjavanja?

- To je nacionalni projekt koji se odvija dobrom dinamikom, jer je više nego udvostručen broj navodnjavanih površina. Sa 7000 hektara došli smo do gotovo 18.000 hektara navodnjavanih površina.
No, nije navodnjavanje natapanje ili da se kupi nekoliko tisuća pumpi i onda polijeva. Prvo se moraju stvoriti pretpostavke odakle će se voda koristiti, odakle će se moći navodnjavati, što je zahtjevni projekt. U određenim dijelovima zemlje morali smo prije toga riješiti problem viška vode. Nažalost, imamo situaciju, primjerice oko Zagreba i na istoku, a rekao bih i na jugu zemlje, gdje je problem da u zimskom razdoblju ima viška vode koja leži na njivama i zbog toga je dobar dio površina neobrađen.

Uzeli smo si u zadaću da država uredi detaljnu kanalsku mrežu. U dvije godine očišćeno je više od 10.000 kilometara kanalske mreže, što je prva pretpostavka uređenja zemljišta. Ostaje još oko 12.000 kilometara, što ćemo većim dijelom urediti u ovoj godini, a poslije toga to predajemo na upravljanje županijama koje će raspisivati naknadu za melioracijsku odvodnju. O kanalima prvog i drugog reda i dalje će skrbiti država kroz Hrvatske vode. To je sveobuhvatni projekt. Proces navodnjavanja poljoprivrednih površina mora se voditi na stručno način kako ne bi bio na štetu poljoprivrednog zemljišta, nego u funkciji veće proizvodnje hrane. Sad kad je hrana na svjetskom tržištu došla u prvi plan, a posebno bazni poljoprivredni proizvodi, opravdano je i navodnjavanje pšenice i kukuruza. Upravo navodnjavanje Svjetska banka stavlja na prvo mjesto kad se radi o povratu sredstava uloženih u poljoprivredu. Navodnjavanje najbrže vraća novac uložen u poljoprivredu.

• U kakvom su stanju naše regije?

- Evidentno je raslojavanje hrvatskih županija na razvijene i nerazvijene. U Zagrebu je koncentrirana većina toga, od većine stanovništva Hrvatske, 38,5 posto onih s VSS-om, 20 posto zaposlenih, 50 posto privatnih tvrtki i 70 posto dobiti tvrtki. No, pravu sliku stanja, učinkovitosti dosadašnjih mjera i ekonomskih efekata na terenu daju dvije studija na kojima su radili znanstvenici fakulteta i instituta u Zagrebu, Osijeku i Splitu. Studije nisu kraj, već trebaju biti početak naše suradnje s domaćim znanstvenim i stručnim institucijama, koje su najveći autoriteti, a često nisu bili korišteni na pravi način.

• Kako napreduje obnova područja od posebne državne skrbi?

- U poslove obnove nakon Domovinskog rata utrošeno je 35 milijardi kuna. Otprilike je to dva i pol puta više nego za autocestu od Bosiljeva do Splita. Nedavno je započela prodaja stanova i kuća na području od posebne državne skrbi, a prihod od toga ide jedinicama lokalne samouprave. Riječ je o znatnim sredstvima jer će gotovo dvije milijarde kuna ostati jedinicama lokalne uprave od prodaje stanova. Grad Vukovar će takvom prodajom ostvariti gotovo 200 milijuna, a Beli Manastir oko 50 milijuna kuna.
Nema problema s državnim stanovima, ali ima s onima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, što treba uskladiti jer se, kao što je propisano uredbom, moraju prodavati po istim kriterijima. Ne može se prodati nešto što nije imovinsko-pravno riješeno.

• Što donosi okvir za razvoj širih regija?

- Riječ je o statističkim regijama kako ih Europa prepoznaje, gdje usmjerava svoje izračune i provodi svoje mjere. One neće imati ni upravni niti samoupravni karakter, već će se u njima stvarati slični uvjeti za razvoj gospodarstva. Središnja Hrvatska sada je na razini 64 posto razvoja Europske unije, Jadranska na razini 47 posto, a Panonska regija na 34,5 posto. Manje razvijene regije mogu raspolagati sa 50, 60 i 70 posto potpora, a razvijena Središnja Hrvatska s 10 posto manje. Dakle, sukladno razvoju pojedine regije, raspoređene su potpore, ali to su gornji limiti. To ne znači da će potpore uvijek biti tako raspoređene, jer se radi o velikim iznosima, znatno višim od mogućnosti našeg gospodarstva, odnosno onoga što se moglo koristiti.

Bez veće konkurentnosti hrane neće biti ni za domaće tržište

• Kako zaustaviti rast cijena hrane?

- Danas su cijene osnovnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj niže od onih na svjetskim tržištima. No, bez povećanja konkurentnosti, dakle proizvodnjom koja nije sama sebi svrha, male su nam šanse. Primjerice, uspjeli smo podići proizvodnju mlijeka za 20 milijuna litara ili 25 posto od 2003. godine i ona sad iznosi 170 milijuna litara, što je praktički osiguralo našu samodostatnost. Osim toga, udvostručena je kvaliteta mlijeka i ona sad u 82 posto slučajeva ima kvalitetu mlijeka kakvu zahtijeva EU. No, bez veće konkurentnosti nećemo moći proizvoditi za izvoz, ali ni za domaće tržište. Na globaliziranom tržištu ne možete prodati proizvod koji nije konkurentan. Svatko u svom segmentu treba raditi na povećanju konkurentnosti, a država treba stvoriti bolji okvir za poduzetnika - od zakonodavnog, poreznog i svega ostaloga - kako bi se smanjila siva ekonomija.

U EU više za regionalni razvoj nego za poljoprivredu

• Koji su daljnji izazovi za regionalni razvoj Hrvatske?

- Konačno je došlo vrijeme da se Hrvatska znatnije pozabavi regionalnim razvojem. Ne treba biti pretjerani optimist da se shvati da će se pitanje našeg regionalnog razvoja brzo razriješiti. Hrvatska je sad prema kupovnoj moći u prosjeku na razini 50 posto BDP-a Europske unije. Za dvadesetak godina vjerojatno bismo tu razliku u razvoju sami prevladali, ali to bi trajalo predugo. Integracijom u EU i preuzimanjem zakonskih okvira, to će trajati puno kraće, ali zato moramo stvoriti pretpostavke da zahvaljujući Ministarstvu regionalnog razvoja budemo u stanju iskoristiti i pretpristupnu pomoć, kao i strukturne i kohezijske fondove Unije.
Lani je bila prva godina da su za strukturne i kohezijske fondove, koji će biti na raspolaganju za regionalni razvoj, Europskoj komisiji osigurana veća sredstva nego za poljoprivredu. To je vrlo važan posao koji je trebalo odraditi, za koji se trebamo dobro pripremiti da u konačnici možemo i apsorbirati i iskoristiti sredstva koja će nam stajati na raspolaganju. Radi se o milijardu eura. U prošlom razdoblju završili smo Strategiju regionalnog razvoja Hrvatske, na kojoj se radilo i prethodnih godina.

Autor: Marinko Petković