Brojne tvrtke rade na inovacijama u proizvodnji mesa, a tvrtka Memphis Meats je bila prva koja je proizvela pileće štapiće čije su meso dobili iz laboratorija.
Prekomjerna konzumacija mesa iz intenzivnog, industrijskog uzgoja stoke u svijetu predstavlja sve veći problem.
Prema FAO podacima, stočarstvo je odgovorno za 14,5% ukupnih emisija stakleničkih plinova. Jedna trećina svjetske obrađene zemlje koristi se za proizvodnju milijarde tona hrane potrebne za hranjenje stoke, uglavnom monokulturama soje i kukuruza, a čak 23% naše globalno dostupne slatke vode koristi se za uzgoj stoke.
Kultivirano, poznato još kao umjetno, in vitro meso, proizvod je dobiven iz stanica domaćih životinja. Proces uzgoja započinje uzimanjem stanica bez njihovog povrijeđivanja, nakon čega se u kontroliranim uvjetima, u bioreaktorima kreiraju stanice mišićnog, vezivnog i masnog tkiva, kao i krvne stanice. Sva se četiri dijela potom u točno određenom omjeru kombiniraju i povezuju u strukturu. Rezultat je komad mesa identičan životinjskom, navodi Euractiv.
Biljni burgeri: Mora li se meso dobiti od krave ili svinje umjesto od biljaka?
Brojne tvrtke rade na inovacijama u proizvodnji mesa, a tvrtka Memphis Meats je bila prva koja je proizvela pileće štapiće čije je meso dobiveno u laboratoriju. Uspijeli su uzgojiti i meso patke te svinje koje je odmah oblikovano u okruglice. Naime, njezin vlasnik Mark Post je prvi koji je istraživao razvoj ovakve proizvodnje. Zajedno s drugim znanstvenicima prikupljao je matične stanice stoke u klaonicama i u epruvetama ih hranio i uzgajao, a kao rezultat, dobio je neku vrstu pljeskavice.
Iako bi uzgojeno meso bilo odobreno na razini Europske unije, vjerojatno je da će sve potrebne inspekcije i odobrenja provoditi države članice, svaka za sebe, a proizvođači će se morati pridržavati i europskog i nacionalnog zakonodavstva. Isto tako, kao i svaka druga hrana koja se proizvodi u EU, i ovaj će proizvod biti podvrgunt kontroli od strane Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).
Postavlja se i pitanja hoće li se meso proizvedeno na takav način moći uopće nazivati i etiketirati kao "meso" ili će mu se morati dati neki novi naziv jer trenutna definicija Uredbe o hrani jasno opisuje na koji način se meso i pod kojim uvjetima proizvodi, a ovakav se uzgoj nikako u to ne uklapa.
Direktor Društva stanične poljoprivrede u Velikoj Britaniji, Chris Bryant otkrio je da bi novo meso moglo biti na tržištu do 2022. godine. Ubrzano se radi na ideji i pokušava se što više poboljšati tehnologija, a EU i EFSA bi trebale odigrati ključnu ulogu u uvođenju takve proizvodnje u svijetu.
"Ne samo da će biti otvorene ogromne mogućnosti za poboljšanje poljoprivrede diljem Europe, nego će nam omogućiti da krenemo prema etičnoj i održivoj proizvodnji mesa koja ne kolje životinje i daleko je povoljnija za okoliš. To je tehnologija s potencijalom za rješavanje globalnih problema ", dodao je.
Iako se pretpostavlja da će nova tehnologija uzgoja uveliko pomoći u očuvanju okoliša, smanjenju korištenja vode, smanjenju emisije stakleničkih plinova, a možda i u ideološkim sukobima vegeterijanaca i mesojeda, postavlja se pitanje: što će biti sa stočarima, njihovim farmama, pašnjacima? Kako će oni zarađivati? Stočarstvo nije samo "meso na tanjuru" i zbog toga treba dobro proučiti moguće posljedice koje će laboratorijski uzgoj donijeti sa sobom.
Tagovi
Autorica
Maja Celing Celić
prije 5 godina
Ja kao vegetarijanka se nadam da ovo meso nikada neće zaživjeti jer mislim da je još više neprirodno od mesa životinja uzgojenog na ogromnim farmama (kakvih u Hrvatskoj i manjim zemljama niti nema) koje su zaista veliki zagađivači, ali i potrošači prirodnih resursa i gdje je odnos prema životinjama van svake pameti. Nadam se da će se ljudi vratiti nekom starom načinu prehrane kada se meso nije jelo za doručak, ručak, večeru... Da ako ga već jedu, da to bude rijetko. Onda se može govoriti i o ekološkoj poljoprivredi i dobrobiti za Zemlju.
Marta Radić
prije 5 godina
Odličan članak, članak koji nas vraća u stvarnost i realnost. Komentirala sam neki dan o uzgoju mesa iz labaratorija. S jedne strane govorimi o eko uzgoju , čuvanju okoliša , održive poljoprivrede , čitala naslov ...bez stočarstva nema eko proizvodnje. Sada ispada , da to isto stočarstvo je veliki zagađivač. Moramo odrediti smjer..trebali nam poljoprivreda i to kakva ili netreba , sve to možemo uzgojiti na jednostavni način u labaratoriju. Moje mišljenje , da će labarotori pobjediti , te ćemo za 50 godina hraniti se iz nekih epruveti!