• Zaštita proizvoda
  • 28.10.2018. 07:30

Mala EU škola - što su zaštićeni proizvodi

Zaštićeni proizvodi su po pravilu preko dva, točnije 2.23 puta vrijedniji/skuplji na tržištu od usporedivih, ali bez zaštite. A kako do zaštite odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te zajamčenog tradicionalnog specijaliteta?

  • 196
  • 27
  • 0

Mala EU škola - što su zaštićeni proizvodi? Ovo su oznake koje se nalaze na najkvalitetnijim hrvatskim poljoprivrednim proizvodima koristeći sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ili, na još dva od 23 službena jezika EU, indikazzijoni geografika protteta (malteški) i suojattu maantieteelilienn mekrinta (finski). Oznake su krajnji rezultat poticanja kvalitete i različitosti u poljoprivredoj proizodnji, štiteći proizvode od zloupotreba i garantirajući potrošačima kvalitetu. Oni su i informacija potrošačima da je riječ o izvornom proizvodu vrhunske kakvoće. Po pravilu, ovakav proizvod privlači kupce I potiče novu proizvodnju. Trenutno ih nosi oko 2.000 proizvoda. Kolumbijska je kava probila led registracijom proizvoda van EU.         

Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) - Protected Designation of Origin (PDO): oznaka izvornosti, pokriva poljoprivredne proizvode i namirnice proizvedene, procesuirane i pripremljene u određenom prostoru koristeći tradicionalne, poznate, priznate  tehnike. Ime proizvoda mora sadržavati specifično mjesto, regiju ili čak državu gdje je nastao te biti potpuno povezan s tim područjem. Cjelokupni proizvodni proces sirovinama s tog prostora mora se odvijati na njemu.

Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) - Protected Geographical Indication (PGI): oznaka zemljopisnog podrijetla, garantirana je za proizvode tijesno vezane uz određeni prostor u kome se mora obaviti najmanje jedna i to ključna etapa proizvodnje, prerade ili prireme. Nije bitno odakle je sirovina dokle god se potpuno slijedi i poštuju zaštićena receptura i tehnologija proizvodnje.  

Zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS) -  Traditional Speciality Guaranteed (TSG):  ova oznaka garantira tradicionalnu narav proizvoda. Nije povezana sa zemljopisnim područjem, dakle može se bilo gdje proizvoditi od sirovina s bilo kojih izvora dokle god poštuje zaštićenu tradicionalnu recepturu i proizvodnu proceduru. Kako teče procedura zaštite: Skupina proizvođača mora definirati svoj proizvod u skladu s preciznim specifikacijama. Ako je proizvođač u EU, dakle govorimo li o zainteresiranoj skupini proizvođača iz Hrvatske, aplicira se nadležnim nacionalnim vlastima jednim dokumentom; dokumentacija sadrži detaljne upute što činiti. Procedura je složena i zahtjevna. Aplikacija za oznaku izvornosti treba sadržavati ime,  adresu skupine koja aplicira, veoma detaljne, znanstveno argumentirane specifikacije proizvoda , osnovne podatke o njemu i opis veze između proizvoda i prostora na kome nastaje. Aplikacije se rade u zemlji – članici sa zemljopisnim područjem na kome nastaje proizvod.

Postupak registracije ima četiri faze 

Postupak registracije obično dijele na četiri faze – lokalnu, nacionalnu, europsku i, konačno, fazu kontinuiranog nadzora. Prva faza, lokalna, najduža je i traži mnogo napora zainteresiranih proizvođača koji se moraju dogovoriti o standardima prizvodnje (ili specifikaciji, najbitniji dokument u potrebnoj papirologiji), dugoročnom proizvodnom planu, planu plasmana, izboru nadzornog tijela (u Hrvatskoj su tri ovlaštena tijela, dva u Zagrebu te jedno u Rijeci), pripremiti službenu dokumentaciju (nerijetko na tisuće stranica). Organizirana grupa proizvođača nositelj je cijelog projekta. Važan je i tzv. Jedinstveni dokument s vjerodostojnim rezimeom specifikacije proizvoda.

14. travnja, Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda - znate li što smo sve zaštitili?

Sažetak će biti objavljen u službenom listu EU. Specifikacijom valja ukazati da je ime proizvoda stvarno i dokazivo kroz dulje razdoblje; tehničkim i znanstvenim podacima precizno elaborirati čime je kandidat za zaštitu drugačiji od ostalih, pogotovo sličnih proizvoda; definirati područje nastanka; opisati u detalje proizvodnju; obrazložiti što proizvodu daje posebnost (poveznica sa zemljopisnim područjem nastanka, koji mu ljudski, kulturološki, povijesni, prirodni itd. elementi ulaze, definiraju posebitost ), logo, kontrolna tijela

Vodič za podnositelje je na poveznici. Kada se sve dovrši, predaje se Ministarstvu poljoprivrede RH, zaduženom za postupak registracije.

Ulazak u drugu, nacionalnu fazu koja traje otprilike godine dana ne bude li prigovora na specifikaciju. Ministarstvo ima rok od sedam mjeseci za procjenu prijave i njezinu objavu u Narodnim novinama. Prođe li ova faza bez prigovora proizvod dobiva odobrenje za prijelaznu nacionalnu zaštitu. U suprotnom slučaju, rok za razmatranje prigovora je 30 dana, ukoliko su neosnovani slijedi odluka o prijelaznoj nacionalnoj zaštiti. Osnovani prigovori temelj su rada na sporazumu podnositelja zahtjeva i podnositelja prigovora za što je rok dva mjeseca. Europska faza , u slučaju da nema prigovora na specifikaciju ili su prijepori izglađeni, traje oko godnu dana.  

Europska komisija pola godine razmatra zahtjev za registraciju. Odbija ga ako ovaj ne udovoljava uvjetima ili ga prihvaća. Potom ga objavljuje u Službenom listu. Ukoliko procedura preživi bez prigovora slijedi uredba o upisu naziva u registar. Podnesene prigovora EK je dužna razmotriti u roku od dva mjeseca pod uvjetom da je prigovor osnovan i utemeljen na slovu EU propisa. Insistira se  na sporazumu strana. Obično do njega dođe nakon većeg zahvata u sadržaj specifkacije, što podrazumijeva povratak na nacionalni teren i ponavljanje postupka registracije u novim okvirima. Prijelazna nacionalna zaštita van snage je u slučaju da EK odbije zahtjev za registraciju.

Zadnja faza, kontinuirani nadzor, služi očuvanju kvalitete. Proizvođači na svom putu mogu računati na potporu Programa ruralnog razvoja RH kroz dvije podmjere - za ulazak u sustav najkvalitetnijih proizvoda i potom, za promotivne aktivnosti. Procjena troška registracije po pojedinačnom proizvođaču je od dvije do deset tisuća kuna godišnje.

Vrijednost tržišta prelazi 70 milijardi eura

Inače, nekih 60 posto zaštićenih proizvoda proda se unutar država gdje su proizvedeni. Vrijednost tržišta zaštićenih proizvoda prelazi 70 milijardi eura. Ukupna vrijednost izvoza proizvoda s oznakom izvornosti na razini EU dostiže skoro 12 milijardi eura ili 15 posto sveukupnog izvoza hrane i pića. Zaštićeni proizvodi su po pravilu preko dva (točnije, 2.23) puta vrijedniji/skuplji na tržištu od usporedivih ali bez zaštite. Dobro je znati: Uloga Europske komisije: EK provjerava je li aplikacija osnovana i da li sadržava sve tražene preduvjete. Pravilo je da se provjera mora provesti u roku od godine dana. Svakog mjeseca EK objavljuje listu aplikacija. Ukoliko je sve u redu aplikacija se tiska u Službenom listu EU. U slučaju da preduvjeti nisu zadovoljeni, slijedi odbijenica s obrazloženjem.

Poseban je dio procedura koja omogućuje drugim zainteresiranim stranama davanje prigovora na aplikaciju. Šest mjeseci od objave aplikacije u Službenom listu EU  svaka država - članica, treća zemlja, zainteresirane fizičke i/ili pravne osobe, organizacije ili skupine mogu iznijeti svoje primjedbe. Naravno, s argumentima, dokazima da kandidat za zaštitu izvornosti na neki način nije zadovoljio tražene uvjete, da je njegovo ime/naziv na neki način suprotan drugim proizvodima. Sporovi među državama – članicama neizbježan su dio procedure. Na kraju uvijek pobjeđuju čvrsti argumenti, makar je proces frustrirajuće dugotrajan. Naglasak se stavlja na snažnu argumentaciju!

Kada su registrirani, zaštićeni prozvodi su zaista zaštićeni od bilo kakve vrste zloupotrebe, uključujući imitaciju, pozivanja na  stil, način, tip, te lažnih informacija, prijevara i komercijalne upotrebe proizvoda koji nisu pokriveni registracijom i, kao takvi, mogu ugroziti dobar glas, reputaciju zaštićenog produkta.

Troškovi: ovise o državama – članicama koje mogu, iako ne moraju, tražiti pokriće svojih troškova  u proceduri. Projekti dizanja lokalnih proizvoda do zaštićene razine računaju na sredstva iz EU fondova, pogotovo doprinose li ruralnom razvoju. Dodatna beneficija: EU redovno promovira svoje proizvode van granica zajednice, širom svijeta. Zanimljivo:  sustav oznaka izvornosti djeluje od 1992. godine, ali je na popularnosti dobio tek zadnjih godina. Jubilarni tisućiti proizvod koji se izborio za EU oznaku izvornosti bio je šafranom začinjen ovčji sir iz Italije, piacentina ennese.


Tagovi

Zaštićeni proizvodi EU Mala škola


Autorica

Lada Niseteo

Lada Niseteo

Više od četvrt stoljeća dopisnica iz Bruxellesa s preko 25 tisuća članaka za sve glavne hrvatske medije. Dugogodišnja suradnica Glasa Amerike. Dobitnica nagrade EK za novinarstvo Schuman. Pratila procese proširenja EU i pristupnih pregovora. Prati širok spektar praktičnih tema kojima se EU bavi i koje zajednici daju smisao i svrhu.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi