Kupovina puna zamki

I oni koji znaju čitati deklaracije i donekle poznaju pravilnike o prehrambenim proizvodima često puta iz nehaja i komocije bacaju novac, a konzumiraju manje kvalitetnu ili neispravnu hranu. Od toga se najbolje (uz navodno nekih tridesetak inspekcija koje imamo, ali ne i uvida u njihov sustavan rad) možemo zaštiti sami plaćajući samo ono što je ponuđeno korektno i pošteno. Zašto kažemo i korektno, a ne samo u skladu s propisima? Zato što ponuda i može biti u skladu s propisima, ali raznim smicalicama navoditi na zaključak da je roba bolja od realnoga.

Primjerice isticanjem sugestivnih ali nebitnih podataka (fino, domaće, prirodno i sl.) ili prikrivanjem bitnih (pripravak na bazi, polutrajno, trajno i td. Pazeći na ovo ujedno ćemo zaštiti kvalitetne poljoprivredne proizvođače.

Posebnu pažnju treba posvetiti kemijskim dodacima koji se označavaju E brojevima, podrijetlu ili zemlji proizvodnje, datumu proizvodnje ili punjenja, postocima u mješavinama kvalitetnijih i manje kvalitetnih proizvoda. Mogu se o tome cijele marketinške biblioteke napisati. Tako sada rade i popunjivači polica, najčešće slatkiša, da vam je nešto servirano (pod nos) nadohvat ruke ponude prije blagajne.

Sami trgovci trajne proizvode umjesto luksuznih pultova drže u svakakvim folijama, da ne gube vlagu (kalo), jedino visoko drže cijenu. Je li onda trajni proizvod salama iz najlonskog ovitka punjenog plinom zaista trajni ili je „stabiliziran“ kemijom.

Evo na slici i jednog „normalnog“ primjera, kojega možemo nazvati optička varka. Sve je istaknuto kako treba, ali je cijena od 130 kuna minimalizirana, pa čovjek zaboravi na pitanje s početka: vrijedi li to toliko platiti.

Autor: Rajko Polić