Koliko je opasna zelena stjenica u nasadima uzgajanih biljaka

Zelena stjenica (Nezara viridula), biljojed iz obitelji smrdljivih martina, jedna je od brojnih vrsta čija je pojava na našem podneblju uvjetovana promjenom klimatskih uvjeta. Podrijetlom potječe iz tropskog i suptropskog pojasa. Domaćini su joj povrćarske vrste (paprika, rajčica, krumpir, mahunarke), ratarski usjevi (kukuruz, suncokret, soja), voće, vinova loza, ali i korovi.

Prezimljavaju odrasle jedinke, na skrovitim mjestima. Imago je zelene boje. Odrasle ženke dužine su oko 13 do 15 milimetara dok su mužjaci nešto manjih dimenzija, odnosno, oko 12 mm. Ženka polaže jaja u grupicama, na naličju lista, na gornjem dijelu usjeva. Jaja su u početku bijele boje, a s razvojem postaju ružičasta. Ispiljene ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija.

Na manjim površinama, korisno je postaviti klopke

Prelaskom iz jednog u drugi stadij, ličinke mijenjaju veličinu i boju, ali je za svaki od njih karakteristično prisustvo bijelih točkica. Štete čine ličinke i imago, koji se hrane sadržajem ploda, ubacujući u njega tekućinu koja mu mijenja okus. Najznačajnije štete ostvaruju u vrijeme zrenja plodova, uzrokujući obezbojavanje pokožice i stvaranje gorkog okusa, čime se narušava njihova tržišna vrijednost.

Riješite se smrdljivih martina biljnim pripravcima

Na usjevu soje hrani se sjemenom. U cilju suzbijanja štetnika mogu se primijeniti mehaničke, kemijske i biološke mjere. Na manjim površinama postavljaju se lovne klopke, odnosno, posude s vodom ili se obavlja ručno sakupljanje uočenih jedinki. 

Kako zaštititi biljke?

Kemijska zaštita u usjevu rajčice, može se provesti preparatom Talstar 10 EC, aktivna tvar ovog preparata bifentrin, karenca je sedam dana. Biološka kontrola vrši se vizualnim pregledom prisutnosti parazita ličinki i odraslih jedinki (Trichopoda pennipes) kao i prisutnost jaja (Trissolcus basalis).

Autorica: Marija Ivanović, Savjetodavna RS