Više od 400 biljnih vrsta identificirane su kao hiperakumulatori, a najčešće apsorbiraju metale poput nikla (Ni), kobalta (Co), cinka (Zn) i bakra (Cu)
Zagađenje tla teškim metalima postaje sve veći problem, posebno u industrijskim i poljoprivrednim sektorima. Industrijske emisije, promet, otpadne vode i upotreba pesticida dovode do akumulacije metala poput olova (Pb), kadmija (Cd), arsena (As) i žive (Hg), što ugrožava kvalitetu tla, biljni i životinjski svijet, ali i zdravlje ljudi.
Zato je razumijevanje izvora zagađenja, njegovih posljedica i mogućnosti remedijacije ključno za očuvanje poljoprivrede i okoliša.
Glavni izvori teških metala u tlu uključuju industrijska postrojenja, termoelektrane, promet, otpadne vode i neadekvatno upravljanje otpadom. Posebno su pogođena područja u blizini rudnika i metaloprerađivačkih pogona, gdje je akumulacija ovih metala znatno izraženija. Prirodni faktori, poput geološkog sastava tla, također mogu doprinijeti povećanoj koncentraciji određenih metala.
Prema dosadašnjim istraživanjima, u ovim područjima su koncentracije olova i kadmija u zemljištu često iznad dozvoljenih granica, što može imati dugoročne posljedice na poljoprivredu i zdravlje stanovništva.
Teški metali mogu negativno utjecati i na rast i razvoj biljaka, smanjujući prinose i kvalitetu proizvoda. Mnoge biljke ih apsorbiraju i akumuliraju u tkivima, čime se zagađenje prenosi kroz lanac prehrane. Dugotrajna izloženost ovim metalima kod ljudi može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući oštećenje bubrega, živčanog sustava, srčane bolesti i povećan rizik od karcinoma.
Maksimalno dozvoljene količine teških metala u tlu i vodi (MDK vrijednosti u mg/kg) propisane su nacionalnim pravilnicima i standardima.
Sanacija zagađenog zemljišta zahtijeva efikasne metode koje su ekološki prihvatljive i dugoročno održive. Jedna od najperspektivnijih metoda je fitoremedijacija – proces u kojem biljke apsorbiraju i stabiliziraju teške metale, čime pročišćavaju tlo.
Biljne vrste poput suncokreta (Helianthus annuus), senfa (Brassica juncea) i vrbe (Salix spp.) pokazale su visok kapacitet uklanjanja metala iz tla. Posebna pažnja posvećena je hiperakumulatorima – biljkama koje mogu apsorbirati izuzetno visoke koncentracije teških metala bez negativnih posljedica po vlastiti rast i razvoj. Više od 400 biljnih vrsta identificirane su kao hiperakumulatori, a najčešće apsorbiraju metale poput nikla (Ni), kobalta (Co), cinka (Zn) i bakra (Cu).
Posebno su značajne biljke iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) kod kojih je primijećena sposobnost akumulacije više vrsta metala.
Istraživanja pokazuju da čak 25 posto poznatih hiperakumulatora pripada ovoj porodici, što ih čini posebno interesantnim za primjenu u fitoremedijaciji. Pored fitoremedijacije, sve više se koristi bioremedijacija, metoda u kojoj mikroorganizmi razgrađuju ili imobiliziraju teške metale u tlu. Određene bakterije i gljive mogu smanjiti toksičnost metala i poboljšati strukturu i plodnost zemljišta, omogućavajući bržu regeneraciju agroekosustava.
Prema istraživanju V.Raičević i sar., (2007), bakterijska vrsta Ralstonia eutropha, dobivena metodom genetičkog inženjeringa, uzrokovala je smanjenje toksičnog efekta iona kadmija (Cd 2+ ) na rast biljaka duhana.
Iako su ove metode ekološki prihvatljive i relativno jeftine, njihov glavni nedostatak je sporiji proces uklanjanja zagađujućih tvari u usporedbi s kemijskim metodama sanacije. Kombinacija fitoremedijacije i bioremedijacije mogla bi značajno poboljšati rezultate procesa popravljanja kvalitete tla.
Kako bi se spriječilo daljnje zagađenje, neophodno je uvesti principe održive poljoprivredne prakse, poput korištenja organskog gnojiva, kontroliranu upotrebu pesticida i redovne kemijske analize kvaliteta tla.
Edukacija poljoprivrednika o pravilnoj upotrebi agrotehničkih mjera može značajno doprinijeti očuvanju kvalitete i osobina tla.
Očuvanje plodnosti zemljišta i zaštita okoliša zahtijeva suradnju znanstvenika, poljoprivrednika i odgovornih institucija.
Tagovi
Autorica