Klarić-Kukuz: Na kavama moramo pričati o poduzetništvu, a ne nogometu i politici

Magistar ekonomije i poduzetnik s višegodišnjim iskustvom rada u Lokalnoj akcijskoj grupi Cetinske krajine i Turističke zajednice grada Trilja, danas je prva persona svih zadruga Lijepe naše. On je Tomislav Klarić-Kukuz, ravnatelj Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, a s njime smo razgovarali o različitim izazovima zadružnih koncepata u našim krajevima.

Prije nekoliko mjeseci preuzeli ste upravljanje krovnom organizacijom zadružnog poduzetništva u Hrvatskoj. Kakvo je zatečeno stanje i što smatrate primarnom ulogom Vaše krovne organizacije?

Centar za zadružno poduzetništvo kao javna ustanova mora pružiti zadrugama i zadrugarima platformu unutar koje će svi oni imati jednaku šansu da budu uspješni na tržištu. Mi danas imamo zakonodavno rješenje koje nije dovoljno dobro. Danas kako stvari stoje, zadruge ne mogu biti konkurentne na tržištu.

Kad pričamo o zadrugama, možemo reći da su to rješenja za katastrofalno stanje u državi, posebno u ruralnim područjima. Tu posebno mislim na demografski problem, odnosno odljev stanovništva i da mladi ljudi, a i oni u srednjim godinama, više ne vide svijetlo na kraju tunela te odlaze iz Hrvatske, a rađa se i sve manje djece. Ljudi bježe iz ruralnih sredina u velike gradove u potrazi za srećom, jer ne vide da se mogu profesionalno realizirati i imati sreće u životu.

Upravo zadruge jedine mogu aktivirati te mikroresurse koje imamo i koji su razasuti svuda po Hrvatskoj, ali ih ne koristimo.

Moramo mijenjati zakonske okvire

Postavlja se pitanje - zašto zadruge ne mogu biti konkurentne? Zbog toga što postoje zakonodavne prepreke. Problem broj jedan je dvostruko oporezivanje zadruga. Kao primjer možemo uzeti neku zadrugu koja se bavi proizvodnjom vina i ima svoje zadrugare koji proizvode grožđe i predaju svoju sirovinu u zadrugu. Tu država odmah želi obračunati PDV.

Primjerice, kad grožđe predaju u zadrugu, zadrugari moraju ispostaviti fakturu i obračunati PDV, zadruga tada uzima sirovinu i napravi konačan proizvod, plasira ga na tržište i opet će se obračunati PDV. Tu je problem konkurentnosti jer zadruge ne mogu funkcionirati na zadrugarskim načelima kao u zapadno-europskim zemljama gdje je zadrugarstvo jako razvijeno i čini značajan dio ukupnih gospodarstava tih država.

Jedan od osnovnih problema je porezni tretman zadruga. Zakonodavstvo RH ne prepoznaje specifičnost zadruga kao društva osoba, a ne društva kapitala. Iako je zakonom o zadrugama definiran pojam zadruga, na njih se u njihovom poslovanju odnosi zakon o trgovačkim društvima i podliježu računovodstvu koje je zapravo računovodstvo trgovačkih društava.

Zakonodavstvo RH ne prepoznaje specifičnost zadruga kao društva osoba, a ne društva kapitala.

Nemamo problem u mentalitetu. Poanta zadrugarstva jest organiziranje

Jedino su zadruge te koje mogu na neki način angažirati mikropotencijale u ruralnim sredinama i koje mogu spriječiti rastakanje mikroekonomija u lokalnim zajednicama.

Ukoliko se napravi neki zakonodavni okvir koji će otkloniti probleme s kojima se zadruge danas susreću, hoće li to riješiti problem udruživanja? Što mislite učiniti po tome pitanju da biste uopće potaknuli ljude na udruživanje?

Stalno se povlači teza da mi imamo problem u mentalitetu. Smatram da je to čak i apsurdno, jer u svim dijelovima svijeta gdje god postavite zakonodavni sustav, automatizmom se pojavljuje i poduzetnička inicijativa i suradnja, organiziranje i udruživanje. Poanta zadrugarstva nije udruživanje, već organiziranje da bi ona postala jedan pravni subjekt kako bi uspjela na tržištu. U onom trenutku kad zadruga bude konkurentna, ljudi će imati interes za ulazak u zadrugu te će se zadrugarstvo početi razvijati na pravi način. Moramo prestati pričati o mentalitetu i o tome kako nam je bilo teško u prošlosti i napraviti rez, srediti zakonodavni okvir, smanjiti birokratska i porezna opterećenja. Samim time ćemo početi razvijati poduzetnički duh i da nam glavni razgovori na kavama ne budu nogomet i politika, već poduzetništvo i naša te budućnost naše djece.

S druge strane, može se čuti kako mi kao pojedinci ne ulažemo puno napora kako bi se udružili, odnosno da proces udruživanja ne shvaćamo dovoljno ozbiljno. Kako to komentirate?

Ne postoji kolektivna odgovornost da se mi ne znamo udruživati, naravno da znamo. Bitno je da u svemu tome postoji interes, jer se nećemo udružiti samo zato ako to, primjerice, država kaže. Udružiti se trebamo u onom trenutku kad vidimo da iz toga imamo koristi.

Kad pričamo o mentalitetu, pričamo o stanju u društvu koje je rezultat sustava koji doslovno guši, pa čak i planski uništava taj mali proizvodni nukleus da bi se otvorila vrata uvozu i jeftine, ali prečesto najnekvalitetnije robe iz inozemstva.

Što se tiče proizvođačkih organizacija i mjera ruralnog razvoja, što ćete raditi na tom planu, budući da određeni subjekti (udruge, klasteri, zadruge) gdje postoje udruženja ta sredstva ne mogu koristiti?

Zadruge su gospodarski subjekti koji djeluju na tržištu, a kad pričamo o klasterima i proizvođačkim organizacijama imamo problem jednog načina funkcioniranja odozgo prema dolje. U jednom trenutku država je odlučila da bi bilo dobro osnivati klastere, međutim, cilj klastera nije da se pokupe poticaji od države, kakav je interes kod nas razvijen. Odluka da se osnuje proizvođačka organizacija, klaster ili udruga, mora doći s terena - odozdo prema gore.

Za kraj, smatram da se u Hrvatskoj ipak osjeti neki napredak, da su ljudi shvatili koristi od zadruživanja i da se dobro udružiti. Država će dati ruku ili ljestve, odnosno novac za te potrebe, ali bilo bi dobro da svi koji ulaze u bilo kakve proizvođačke organizacije, da bi morali funkcionirati i bez tih poticaja. Jednog dana tih poticaja neće biti, pa se postavlja pitanje hoće li ta proizvođačka organizacija imati smisla.

Smatram da se osjeti pozitivna promjena u administraciji Ministarstva poljoprivrede u odnosu na ono što smo imali u prethodnim razdobljima. Želim sve najbolje ministru poljoprivrede te da naprave sve ono što planiraju. Smatram da postoji dobra volja, samo treba malo bolje približiti ljudima koristi proizvođačkih organizacija uz, naravno, pomoć kroz razne natječaje.

Foto: Agroklub