• Poljoprivreda
  • 29.04.2009.

Kamo na GMO raskrižju?

ZNANSTVENIK S POLJOPRIVREDNOG INSTITUTA OSIJEK I ČLAN ODBORA ZA UVOĐENJE GMO-A U OKOLIŠ: GMO se sotonizira zbog neznanja

  • 790
  • 39
  • 0

Više nije pitanje dozvoliti GMO u Hrvatskoj ili ne, niti tko je protiv, a tko za GMO. Nakon prošlotjedne objave usklađivanja Zakona o GMO-u s legislativama EU-a, kojim se dozvoljava i uporaba i uvođenje GMO-a u okoliš (sjetva; nap. a.) uz niz rigoroznih preduvjeta, pitanje je sada kako organizirati suživot između GMO-a, konvencionalnih i organskih usjeva, odnosno ekološke proizvodnje, istaknuo je dr. sc. Domagoj Šimić, znanstvenik s Poljoprivrednog instituta Osijek, koji se problematikom GMO-a bavi još od 1996. godine, a nedavno je od strane Ministarstva zdravstva imenovan u Odbor za uvođenje GMO-a u okoliš.

Nakon te objave dio javnosti - poljoprivredni proizvođači preko svojih vođa, kao i predstavnici Zelenih, odmah su skočili na noge protiv GMO-a koje su nazvali “sjemenom zla i obmane”, a cijelu priču o GMO-u proglasili su sotonističkom.

O GMO-u kao o izvanzemaljcima

Sve skupa i nije za čuđenje, napominje dr. Šimić, jer je normalna prva instinktivna reakcija da se želimo zaštititi od nečeg nepoznatog.

- Druga je da to pokušamo upoznati i razumjeti, a treća je da pokušamo regulirati suživot. No, na žalost, kad je GMO u pitanju mi upravo skačemo s prve na treću razinu.

Naime, iz nulte razine višegodišnjeg oklijevajućeg negiranja, što znanstvenika, što države i javnosti, Hrvatska je 1998. godine prešla na prvu razinu populističke obrane i zaštite protiv GMO-a donošenjem nesuvislih zabrana Hrvatskoga sabora i neodrživih početničkih zakona - zabrana, te smo pod pritiskom javnosti postali komična "GMO-free" zemlja. Pričalo se o GMO-u kao o izvanzemaljcima. Tko je znao o njima manje, taj je bio uvjerljiviji. U međuvremenu smo se sjetili prepisivati EU zakone što se pokazalo kao dobar upravljački potez. Tako je nastao Zakon o GMO-u 2005. godine i cijeli niz podzakonskih akata, uredbi i pravilnika jako dugih naziva u čijem je nastajanju sudjelovao cijeli niz ministarstava. Počeli smo pravno uređivati obranu i zaštitu od izvanzemaljaca za koje, doduše, ne znamo kako izgledaju, za koje pretpostavljamo da su zločesti i da nam žele zlo. Tako bar pričaju drugi (neki u Europi), a valjda oni znaju. Država i znanstvena zajednica nisu napravile gotovo ništa u educiranju javnosti o GMO problematici, kaže dr. Šimić, te ističe kako ni znanstvenici nisu znali mnogo više jer su znanstvena istraživanja na GMO-u zabranjena u Hrvatskoj.

Javnost se snalazila, kaže dr. Šimić, kako je znala i pri tome ostala još više zabunkerirana na prvoj razini, što je značajno pridonijelo mistifikaciji i sotonizaciji GM izvanzemaljaca.

- Kad je riječ o GMO-u, stječe se dojam da nema nesvrstanih - ili su za, ili su protiv. No, čini se da je ova dvojba u startu pogrešna. U posljednjih desetak godina Hrvatska se trošila upravo na tom pitanju, kao da mala država s mnogo susjeda može imati ikakav utjecaj na nijekanje i ignoriranje bilo koga ili čega. Vratimo se na usporedbu GMO-a s izvanzemaljcima. Ako se nedvojbeno dokaže da postoje, zaista nije bitno što o njima mislimo nego je bitno prihvatiti činjenicu da postoje. Možda im možemo zabraniti ulazak u našu kuću, ali ne možemo utjecati na činjenicu da su izvanzemaljci možda dragi gosti naših prvih susjeda - kaže dr. Šimić.

GMO ni rizičan ni učinkovit

Kao i u svemu drugom, i sada je, dodaje dr. Šimić, hrvatski pogled usmjeren prema Bruxellesu od kojeg se očekuju rješenja.

- Europa je, za razliku od uvriježenog mišljenja, upoznala i pokušala razumjeti GMO. U svim velikim zemljama EU-a provođeni su neutralni i neovisni laboratorijski i poljski pokusi s GM hranom i usjevima. Cilj je bio ne samo trijezno procijeniti rizike nego i procijeniti učinkovitost GMO-a u polju. Na užas svih, i onih za i onih protiv, ustanovljeno je da GMO nije ni tako rizičan kako pričaju neki ekolozi, ni tako učinkovit kako propagiraju multinacionalne biotehnološke kompanije. I što sad? Pa, kao i u svemu, stvar je izbora. Svi bi trebali imati pravo na život, zato treba urediti suživot.

Prema važećoj EU legislativi, GM usjevi se smiju uzgajati samo ako se pri procjeni rizika potvrdi da su oni sigurni kako za zdravlje ljudi i životinja, tako i za okoliš, kaže dr. Šimić, te naglašava kako se, iako i hrvatski Zakon o GMO-u dozvoljava i uporabu i uvođenje GMO-a, baš i ne očekuje navala multinacionalnih kompanija jer će ih u startu obeshrabriti prekomplicirana papirologija koju će prije sijanja GMO-a morati ishoditi.

Zadnju riječ ima politika

- Iako "se ne očekuje komercijalni uzgoj GM usjeva sljedećih godina", moguće je da će biti odobreni GM kultivari koji će se sijati na manjim površinama. Glavni problem kod nas su rascjepkani i mali posjedi pa uobičajene mjere zaštite u koegzistenciji ne bi bile dostatne. Jedna od boljih mjera bile bi ipak takozvane "GMO-free" zone, ali detalji još nisu razrađeni, pogotovo u vezi s najmanje potrebnom udaljenosti između GMO proizvodnih površina i ne-GMO susjeda. Dakako, politika će donijeti posljednju odluku o GMO supostojanju jer ima podosta iskustva o (miroljubivoj) koegzistenciji s osebujnim susjedima.

U Španjolskoj se GM usjevi rutinski siju na više desetaka tisuća hektara. Da bi se osigurao valjani izbor između ekološki (organski) uzgojenih, konvencionalno uzgojenih ili GM usjeva, morali su provesti određene mjere opreza - koegzistencije, kako ne bi došlo do neželjenog miješanja GMO-a i ostalih usjeva. Koegzistencija je u međuvremenu postala disciplina za sebe koja uzima u obzir interese poljoprivrednih proizvođača, veličine proizvodnih površina, biološke karakteristike pojedinih zasijanih kultura, osobine genetskih modifikacija, klimatske i topografske značajke poljoprivrednih površina.

Autor: Zdenka RUPČIĆ

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Svima svega #mojepovrće ;)