Kalkulacije poljoprivredne proizvodnje

Ostvarivanje dohotka temeljni je cilj poslovanja poljoprivrednog gospodarstva, koji ovisi o nizu čimbenika proizvodnog procesa, dok se kombinacijom različitih inputa može proizvesti određena količina poljoprivrednih proizvoda za podmirenje vlastitih potreba i za plasman na tržište.

Da bi se utvrdila visina dohotka odnosno profita, mjerila efikasnosti korištenja resursa i učinkovitost uporabe inputa za proizvodnju određene količine proizvoda (outputa) na poljoprivrednom gospodarstvu, potrebno je napraviti ekonomsku analizu rezultata svake pojedine proizvodnje i poslovanja poljoprivrednog gospodarstva u cjelini.

Podloga za to jesu kalkulacije prihoda i troškova proizvodnje u čijoj je strukturi potrebno specificirati proizvodne rezultate (prinose i prihode) i troškove odnosno inpute, izražene količinski za svaku pojedinu proizvodnju.

Jednostavan, brz i najčešće korišten način utvrđivanja ekonomskih pokazatelja poljoprivredne proizvodnje jest model kalkulacija pokrića varijabilnih troškova (engl. Gross Margin).

Metodologija izračuna PVT-a u poljoprivrednoj proizvodnji odlikuje se brojnim specifičnostima u odnosu na druge gospodarske djelatnosti. Te se spečifičnosti očituju u zemljopisnim, prirodnim i drugim različitostima proizvodnih područja, biološkom potencijalu biljaka i životinja te u strukturi proizvodnih jedinica odnosno nositelja ove djelatnosti.

Kao podloga za izračun kalkulacija PVT-a uzima se razdoblje od jedne godine (proizvodne i kalendarske), osnovna proizvodna jedinica (obično je to 1 ha poljoprivredne površine u biljnoj proizvodnji odnosno 1 grlo stoke u stočarstvu) za koje se izračunavaju prihodi i troškovi proizvodnje. Izračunati PVT kao rezultat po jedinici određene vrste proizvodnje množi se s brojem proizvodnih jedinica na čitavom gospodarstvu da bi se utvrdio ukupni PVT svih vrsta proizvodnji kojima se gospodarstvo bavi. Od ukupnog PVT-a oduzimaju se fiksni troškovi PG-a i dobiva se financijski rezultat profit odnosno gubitak.

Važna pretpostavka koju treba uzeti u obzir pri izračunu PVT-a jest jest da je metoda primjenjiva kada se proizvodnja na gospodarstvu ostvaruje punim kapacitetom. Tome prethodi investicijsko razdoblje koje u poljoprivredi može trajati od jedne do nekoliko godina da bi se postigao puni kapacitet proizvodnje (puna rodnost trajnih nasada, mliječnost stada i slično). Investicijski troškovi toga razdoblja ne ulaze u strkturu kalkulacija PVT-a.

Radi jednostavnosti primjene, modeli kalkulacija u ovom katalogu razvstani su ovisno o vrsti poljoprivredne proizvodnje i to:

• kalkulacije ratarskih kultura (pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, uljana repica, suncokret, soja, šećerna repa, krumpir, duhan, kamilica)
• kalkulacije voćarskih i vinogradarskih kultura (jabuka, kruška, breskva, mandarina, orah, lješnjak, kupina, malina, šljiva, borovnica, aronija, jagoda, grožđe, masline)
• kalkulacije povrčarskih kultura (rajčica, paprika, kupus, cvjetača, krastavac, grah, luk, salata, mrkva, celer)
• kalkulacije krmnih kultura (kukuruz za silažu, lucerna, talijanski ljulj, kultivirani travnjaci)
• kalkulacije ljekovitog i aromatičnog bilja (lavanda)
• kalkulacije u stočarskoj proizvodnji (kravlje mlijeko, tov junadi, prasad, tov svinja, kozje mlijeko)

Za razliku od modela kalkulacija biljne i stočarske proizvodnje koje se temelje na izračunu PVT-a, specifični su modeli kalkulacija krminih kultura zbog izračuna troška proizvodnje. Razlog tomu jest što se, praktično, ove kulture ne prodaju na tržištu već su ulazni trošak (input) za stočarsku proizvodnju. Neke kulture (travnjaci) koriste se više godina pa su i troškovi proizvodnje raspodjeljeni po godinama korištenja.

U strukturi kalkulacija specificirane su proizvodne (u pravilu 1 ha, 1 grlo) i mjerne jedinice, količine i cijene proizvoda i pripadajućih troškova. Važno je napomenuti da su sve cijene u kalkulacijama izražene bez poreza na dodanu vrijednost (PDV-a), jer je pretpostavljeno da se radi o komercijalnim proizvođačima orijentiranim na proizvodnju za tržište.

Strukturu ukupnog prihoda u kalkulacijama čini prihod od prodaje osnovnog proizvoda te ostale vrste prihoda koje gospodarstvo može ostvariti prodajom. Pri tome, nisu uračunati prihodi ostvareni s osnova potpora izravnim plaćanjima u poljoprivredi.

U strukturi varijabilnih troškova obračunati su troškovi inputa: sjeme/sadnice/presadnice, mineralna i organska gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, stočna hrana, veterinarski i drugi troškovi, ovisno o vrsti proizvodnje. Navedeni troškovi primjene sredstava za zaštitu bilja predstavljaju prosječne troškove temeljem internih kalkulacija HZPSS-a, dok stvarni troškvi primjene ovise u sustavu uzgoja.

Agrotehničke mjere prikazane u kalkulacijama biljne proizvodnje i tehnologije u stočarskoj proizvodnji samo su jedan od mogućih izbora, zasnovanih na načelima dobre poljoprivredne prakse.