• Izravna plaćanja
  • 27.07.2021. 12:00

Je li Hrvatska propustila prijaviti dodatna dva milijuna hektara za EU potpore?

Mjereno razinom financijske omotnice za izravna plaćanja, od Hrvatske su u proteklom razdoblju veću potporu po jedinici površine imale samo Malta, Nizozemska i Belgija, kaže glavni pregovarač za agrarne teme u pristupnim pregovorima za ulazak u EU Miroslav Božić

Foto: Depositphotos/GoranJakus, M. Celić
  • 2.567
  • 565
  • 1

Zamislite scenarij u kojem je Hrvatska tijekom pregovora o pristupanju u Europsku uniju prijavila tri milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u ARKOD-u, umjesto jednog. Bi li tako "zaradila" triput više novca iz EU blagajne za izravna plaćanja svojim poljoprivrednicima?

Ova tema nedavno je opet uzburkala domaću poljoprivrednu javnost, pa smo istražili je li timu agrarnih stručnjaka, uvjerljivo najveće radne skupine unutar hrvatskih pregovora, promakla ovako bitna stvar.

Tijekom pregovora DZS korigirao podatke

Miroslav Božić, stručnjak za poljoprivrednu i ruralnu politiku, 15 je godina bio pomoćnik ministra poljoprivrede, u vrijeme snažnog integriranja Hrvatske u međunarodne trgovinske, gospodarske i političke asocijacije. Od 2005. do 2011. godine bio je voditelj Radne skupine za poljoprivredu i ruralni razvoj u hrvatskim pristupnim pregovorima s EU, u timu u kojem je sudjelovalo 415 ljudi.

Upitali smo ga za komentar o mogućim propustima, a on kaže da je i u vrijeme okončanja poljoprivrednih pregovora s EU, bilo onih koji su neutemeljeno pričali o dva milijuna dodatnih hektara koji su trebali ući u izračun naše financijske omotnice za izravna plaćanja te da se i danas provlači ta teza, koja nema osnove.

"Ne dvojim da su namjere, prije svega pravih poljoprivrednika koje jako poštujem, dobre i da vjeruju kako bi takav možebitni scenarij bio koristan za Hrvatsku, ali zar itko može pomisliti da bi tolikom broju ljudi, većinom izvan sustava administracije, promakla ovako bitna stvar, kao što je mogućnost prijave dodatna dva milijuna hektara, a da je to imalo ikakvo uporište u stvarnom stanju?“, pita Božić.

Do 2005., DZS je koristio podatak o približno 2,7 milijuna ha korištenog poljoprivrednog zemljišta (Foto: L. Bencarić)

Naime, ARKOD – digitalna evidencija zemljišnih parcela, u smislu prava na izravna plaćanja evidentira samo ono što je korištena poljoprivredna površina. Tu, pojašnjava, postoje vrlo precizne i pouzdane brojke. Nije riječ samo o Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i Ministarstvu poljoprivrede koje je vlasnik tih podataka, nego i o Državnom zavodu za statistiku, čiji su podaci bili relevantni u pristupnim pregovorima. Sve do 2005. godine, naš je DZS koristio podatak o približno 2,7 milijuna ha korištenog poljoprivrednog zemljišta. Međutim, tijekom pregovora se pokazalo da je to jako daleko od realnog stanja, kaže Božić.

Napravljene su i digitalne, tzv. ortofoto snimke cijele zemlje, evidencija na razini korisnika te se potvrdilo da je stvarno stanje jedva polovica onog što je do tada vodila statistika. Već od 2006. godine, DZS objavljuje korigirane podatke o korištenom zemljištu što je znatno bliže realnosti te više od tadašnjih upisanih podataka u ARKOD-u, koji je bio u razvojnoj fazi. DZS je tada za potrebe pregovora izradio retroaktivno i serije godišnjih podataka o korištenom zemljištu od 2000. godine. Time je priča o podatkovnoj građi kao podlozi za pregovore bila okončana. Pregovori za ulazak RH u EU, inače, odvijali su se u vrijeme vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Ključna je bila stvarna poljoprivredna proizvodnja

Da stvar bude jasnija, nije ARKOD bio ključan za izračun financijske omotnice za Hrvatsku. Način obračuna, kao i u drugim zemljama članicama, bio je vezan za stvarnu poljoprivrednu proizvodnju koja je prethodila ulasku u Europsku uniju. Polazilo se od hipotetske pretpostavke da je u nekom, obično trogodišnjem referentnom razdoblju, zemlja kandidat bila članica, te se polazeći od tadašnje stvarne proizvodnje te tada važeće zajedničke politike EU, izračunavalo koliku bi potporu ta zemlja kandidat imala, pojašnjava tadašnji glavni pregovarač.

"Postoji ipak i 'politički' element koji se ugrađuje u završni paket. Upravo zato se ti dokumenti ne objavljuju jer mogu izazvati velike političke prijepore na razini zemalja članica, a Europska komisija to desetljećima spretno i lukavo izbjegava“, kaže Božić te naglašava: “Pouzdano znam da nitko nikada od proširenja EU 1995. godine, službeno nije dobio točnu rekonstrukciju obračuna financijske omotnice niti za izravna plaćanja, a niti za ruralni razvoj".

Međutim, našim pregovaračima je metoda obračuna omotnice bila poznata i bili su zadovoljni obračunom za Hrvatsku, koji je bio na razini njihovih umjereno optimističnih scenarija. To je 373 milijuna eura za izravna plaćanja, te 332 milijuna eura godišnje za ruralni razvoj. Kada se tome pridoda i 10,8 milijuna eura za vinsku omotnicu, te 9,6 milijuna eura za minsku omotnicu dolazi se do zbroja nešto većeg od 725 milijuna eura godišnje potencijalne poljoprivredne potpore uz EU fondova. Ta brojka ne uključuje mjere tržišnih intervencija koje se ne planiraju na razini država članica, nego skupno na razini EU, ašto iznosi oko 4-5 posto od ukupnih ZPP plaćanja.

Hrvatska poljoprivrednicima uskratila 532 milijuna eura

E, sad, napominje, druga je stvar koliko je u naravi Hrvatska iskoristila od tog potencijala. Sve su nove zemlje članice imale nekoliko godina "uhodavanja", posebno u slučaju mjera strukturne potpore u koje spada ruralni razvoj. Tako je bilo i kod nas koji smo nažalost bili najlošiji u korištenju predpristupnih fondova za ruralni razvoj. Međutim, zadnjih je godina vidan napredak u korištenju tih sredstava.

 

Miroslav Božić, voditelj Radne skupine za poljoprivredu i ruralni razvoj u hrvatskim pristupnim pregovorima s EU

Nažalost, našim je poljoprivrednicima uskraćen značajan dio izravnih plaćanja na koja su imali pravo prema pristupnim pregovorima, tvrdi Božić. Radi se o dopunjujućim, tzv. 'top-ups' plaćanjima, iz nacionalnog proračuna. Naime, stopostotni iznos od 373 milijuna eura za izravna plaćanja nismo mogli dobiti od EU odmah, nego postepeno kroz godine, ali je Hrvatska svake godine od ulaska u EU, mogla nadopuniti europski dio isplata do stopostotnog (dogovorenog u pregovorima). Ali nije...

"Tijekom razdoblja prvih sedam godina članstva (2013.-2019.), prosječno je isplaćeno samo oko 64 posto od punog iznosa ove potpore", objašnjava Miroslav Božić i dodaje da se može reći da je tako država "uštedjela“ na vlastitim poljoprivrednicima točno 532 milijuna eura, od čega polovicu tog iznosa (267 milijuna eura), tijekom prve tri godine 2013. do 2015., kada je ta potpora zbog prijelaza na novi sustav bila najpotrebnija.

Veću potporu od Hrvatske ima jedino Malta

Ipak, treba podsjetiti na krajnji ishod hrvatskih pregovora u usporedbi s razinom potpore koju ostvaruju ostale stare i nove članice EU. Čini se da je olako zaboravljeno, kaže ovaj glavni pregovarač, kako je razina potpore koja je osigurana u našim pristupnim pregovorima svrstala Hrvatsku na drugo mjesto u EU koji je tada činilo 28 država. Pri tome, s dvostruko višom potporom od ostalih 12 novih članica EU i čak 80 posto višom razinom potpore od prosjeka starih članica.

Plaćanja iz EU blagajne u razdoblju 2014.-2020.

Zemlje članice EU

Ukupno €/ha (izravna plaćanja i plaćanja za ruralni razvoj)

Izravna plaćanja €/ha

Malta

2.079

665

Hrvatska

628

379

Slovenija

549

306

Grčka

507

357

Italija

483

371

Cipar

472

345

Nizozemska

459

414

Belgija

453

396

EU 15 – stare članice

345

278

EU 12 – nove članice

306

214

EU 28 – sve zemlje

337

261

Izvor: Miroslav Božić Napomena: Isplate za izravna plaćanja uključuju prvi stup (Europski jamstveni fond), a isplate za ruralni razvoj (Europski fond za ruralni razvoj) uključuju isplate za projekte iz Programa ruralnog razvoja RH te IAKS mjere.

Mjereno razinom financijske omotnice za izravna plaćanja, od Hrvatske su veću potporu po jedinici površine imale samo Malta, Nizozemska i Belgija, dok je primjereno korištenim površinama, jedino Malta imala veću omotnicu za ruralni razvoj od Hrvatske. Ta sićušna zemlja s manje od 10 tisuća ha poljoprivrednih površina je dakle jedina ispred nas u razini potpore iz EU fondova i to se ni danas nije puno promijenilo premda od 2023. godine dolazi do većeg ujednačavanja iznosa potpore između država članica.

Specifičnost hrvatskih poljoprivrednih pregovora su, nažalost, minirana poljoprivredna zemljišta. Jako je važno da smo za ta zemljišta, koja očito nisu mogla biti u korištenju za vrijeme referentnog razdoblja 2005.-2007., osigurali dodatnu financijsku omotnica od skoro 10 milijuna eura za 32 tisuće hektara. Zemljište koje je razminirano i koje se ponovno koristi, već od prve godine članstva dobilo je status kao i druga zemljišta. Ostalo koje je razminirano do 2019., sukcesivno je uključivano uz porast naše ukupne omotnice za izravna plaćanja. "To je pravedno rješenje", ističe Božić, jer na taj način nije bilo zamrznuto stanje poljoprivrednog zemljišta u prvoj godini članstva.

Zahtjeve za izravna plaćanja poljoprivrednici su podnosili do svibnja 2013. i svo zemljište na kojem se tada obavljala poljoprivredna aktivnost ušlo je u izračun prava na plaćanje po SPS modelu za kojeg se Hrvatska opredijelila.

Drugačiji model bi potresao domaće stočarstvo

Mogli smo izabrati jednostavniji SAPS model kao većina novih država članica, zapravo svi osim Slovenije, navodi Božić, ali to nije bila opcija koju je podržavao znatan broj poljoprivrednika. "Upravo suprotno, većina je snažno bila za model jedinstvenih plaćanja SPS koji smo izabrali", dodaje. Na koncu, taj smo model počeli primjenjivati već u 2012. godini, godini nakon završetka pregovora i godini prije ulaska RH u EU. To je bilo strahovito važno za kasniji obračun prava na plaćanja na razini poljoprivrednika uz uključivanje povijesnih prava za proizvode iz nacionalne rezerve što u slučaju SAPS modela ne bi bilo moguće, zaključuje.

"Važna stvar koja je ispregovarana u poglavlju poljoprivreda je nacionalna rezerva za osjetljive proizvode: mlijeko, goveda, ovce i koze i duhan, jer bez toga bi sva izravna plaćanja išla samo za hektare, pa bi stočarstvo doživjelo veliki potres“, ističe naš sugovornik.

Primjerice, poticaji za mlijeko su kod nas prije članstva u EU bili 3,5 puta veći nego u EU, pa je čak 57 posto sredstava iz nacionalne rezerve išlo za mlijeko, jedna trećina za goveda, po pet posto ostalo. Međutim, jedan broj poljoprivrednika koji su dobili pravo korištenja iz nacionalne rezerve, iskoristio je mogućnost koju nudi EU okvir, a to je da ne mora nužno nastaviti s proizvodnjom, uz zadržavanje prava na povijesna plaćanja za te proizvode. "Moglo bi se reći da je to glavna manjkavost primjene SPS modela, ali to je bilo poznato kad je donesena odluka o izboru", tvrdi Božić.

Pašnjaci kao šumsko zemljište nemaju puno smisla

A što je s krškim pašnjacima u toj priči? Poznato je da ima poprilično kontroverzi oko načina na koji je u Hrvatskoj rješavano pitanje krških pašnjaka. Oni su svojevrsni zaštitni znak za ekstenzivno i često ekološko stočarstvo što ima jako pozitivnu ulogu na okoliš, ali i na lokalne zajednice gdje takva proizvodnja uistinu postoji.

"Posebno pitanje je uloga Hrvatskih šuma koju mnogi poljoprivrednici drže problematičnom jer se ti pašnjaci često vode kao šumsko zemljište što nema puno smisla", kaže Božić. Zapravo, te kontroverze se prije svega odnose na način na koji je utvrđivana izravna potpora. Čini se da je mali broj poljoprivrednika, koji to zapravo nije s obzirom na razinu proizvodnje, vješto iskoristio mogućnost dobivanja velikih sredstava bez da ima iole zadovoljavajući broj stoke. Njima je u prilog išla i ocjena Europske komisije kako države članice nemaju pravo utvrđivati minimalni broj stoke koju bi se povezivalo s površinama pašnjaka, odnosno s razinom proizvodnje.

Krški pašnjaci (Foto: V. Stapić)

Božić smatra da je dobro što je u nekom trenutku prepoznata anomalija u nejasnom definiranju omjera broja stoke (uvjetnih grla) i korištene površine pašnjaka, što je dovelo do toga da je vrlo mali broj poljoprivrednika ostvario pravo na desetke milijuna kuna potpore, bez da se tu radi o bilo kakvoj proizvodnji. To su postigli zahvaljujući svojoj spretnosti u dobivanju mogućnosti na korištenje i upis u ARKOD tih pašnjaka koji su u državnom vlasništvu.

"Vjerujem da je u interesu pravih stočara koji se bave uzgojem stoke u vrlo teškim uvjetima da se spriječe bilo kakve zloporabe oko korištenja krških pašnjaka, te transparentno utvrdi pravo na potporu svima onima gdje to nije ni najmanje sporno“, zaključuje Božić.

Uvođenje novih površina smanjilo bi iznos po hektaru

Možemo zaključiti da nema nikakve osnove očekivati povećanje sredstava iz EU blagajne za potencijalne površine koje se zapravo u praksi ne koriste. Međutim, važno je znati da prema okviru EU nema nikakve zapreke da sve nove korištene površine budu uključene u raspored sredstava iz raspoložive financijske omotnice neke države članice. Naravno, to znači da se jedinični iznosi potpore svima smanjuju jer omotnica ne može biti prekoračena.

Zahtjeve za izravna plaćanja poljoprivrednici su podnosili do svibnja 2013. i svo zemljište na kojem se tada obavljala poljoprivredna aktivnost ušlo je u izračun.

Dakle, riječ je ponovno o pitanju koje zahtijeva široku javnu raspravu u kojoj bi se vidjelo što je za Hrvatsku najbolje rješenje. Definicija aktivnog poljoprivrednika u novom ZPP-u postaje jako važna, a to je pitanje prepušteno državama članicama. Kod nas se razmišlja o tome da to bude onaj čiji je standardni godišnji output minimalno 3.000 eura ili da je riječ o poreznom obvezniku u poljoprivredi.

Međutim, definiranje pojma poljoprivredne aktivnosti je utvrđeno na razini EU, gdje se  naslućuju novi problemi. Znači, država članica u teoriji može samostalno definirati što je to aktivni poljoprivrednik koji bi jedini trebao ostvarivati pravo na izravna plaćanja, ali je pri tome vezana EU definicijom poljoprivredne aktivnosti. "A tu je Europska komisija uspjela i nadalje nametnuti rješenje prema kojemu poljoprivredna aktivnost ne mora nužno značiti i proizvodnju", ističe. Odnosno, dovoljno je držati zemljište u stanju pogodnom za proizvodnju, primjerice košnja površina. No, onda se javlja problem kod krških pašnjaka gdje takvu košnju nije moguće jednostavno definirati.

Kako će se riješiti ovo pitanje i što će se promijeniti 1. srpnja 2023. kada počinjemo primjenjivati novu Zajedničku poljoprivrednu politiku EU, ostaje nam za vidjeti.

Cjelovitu tablicu odnosno plaćanja za sve članice EU, pogledajte u dokumentu ispod teksta. 


Dokumenti


Tagovi

ARKOD Ministarstvo poljoprivrede APPRRR Hrvatske šume Krški pašnjaci Izravna plaćanja Financijska omotnica EU


Autorica

Leticija Hrenković

Više [+]

Magistra politologije sa značajnim iskustvom u medijima i komunikacijskom menadžmentu institucija državne i javne uprave vezanim za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

I to smo priveli svome kraju.
Lagano spremni za zimu (ak’ je bude uopće).

#zimnica