Pretraga tekstova
EKO Uljarska zadruga Veli Iž želi brendirati svoje masline
Uljarska zadruga Veli Iž posljednja je tvrtka koja je ostala veloiška jer sve ostalo je privatizirano. Zadruga je osnovana još 1010. godine i ima 192 zadrugara.
Planiraju proizvoditi ekomaslinovo ulje, koje je ekstra kvalitetno i skupo, no velik im problem predstavlja nedostatak vode na otoku.
Kako ističe Jasenka Banić, upraviteljica Uljarske zadruge, njihova je uljara specifična jer je, koliko ona zna, to jedina uljara na zadarskome području koja masline prerađuje na stari i novi način.
- Ničim se ozbiljnim ne možemo baviti u našem mjestu upravo zbog nedostatka vode. Na otoku imamo čak 80.000 stabala maslina, i to autohtonih sorti, orkula, jedrnjača i krambučela, koje želimo usavršiti kako bismo dobili ekomarkicu. Nama je maslina život, a ne dobije li maslina vodu kada joj je potrebna, teško da će dati plod koji bismo mogli preraditi. Stoga je jedino rješenje postavljanje vodovoda na otoku i uređivanje što više protupožarnih puteva kako bi se došlo do maslina koje nisu uz ceste - kaže Jasenka Banić.
Iška uljara bila je nositelj razvoja mjesta sve do prije tridesetak godina, kada je počela stagnacija. Prije dvije godine počelo se u nju ulagati i posve je preuređena. Povećana je članarina, prodana je zadružna zgrada i tim novcem kupljeni su novi pogoni za preradu maslina.
No, zbog nedostatka vode iški maslinari teško mogu računati na dobru količinu ploda, a lani su imali i čak stotinu sušnih dana.
Urod je bio odličan, no plod nije mogao dozreti. Jasenka Banić začetnica je projekta da zadrugari u uljari počnu proizvoditi ekomasline, no nedostaje im novca za kupnju mehanizacije potrebne za proizvodnju ekognojiva.
- Obratila sam se Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i zatražila da nam pomognu nabaviti mehanizaciju. Treba nam jači traktor s dizalicom i prikolicom te sjekačem i raspršivačem jer se od otpada od maslina radi humus. To je potrebno kako bismo masline i zemlju očistili od svih kemijskih sastojaka i na koncu dobili ekomarkicu - kaže Jasenka Banić i dodaje kako bi tada i Iž mogao imati prepoznatljivu, išku maslinu i brendirani proizvod baš kao što Pag ima nadaleko poznati paški sir.
Tekst i Foto: Stela Filipi
Izvori
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje