Ižani bi išku maslinu

Uljarska zadruga Veli Iž posljednja je tvrtka koja je ostala veloiška jer sve ostalo je privatizirano. Zadruga je osnovana još 1010. godine i ima 192 zadrugara.

Nedostatak vode

Planiraju proizvoditi ekomaslinovo ulje, koje je ekstra kvalitetno i skupo, no velik im problem predstavlja nedostatak vode na otoku.

Kako ističe Jasenka Banić, upraviteljica Uljarske zadruge, njihova je uljara specifična jer je, koliko ona zna, to jedina uljara na zadarskome području koja masline prerađuje na stari i novi način.

- Ničim se ozbiljnim ne možemo baviti u našem mjestu upravo zbog nedostatka vode. Na otoku imamo čak 80.000 stabala maslina, i to autohtonih sorti, orkula, jedrnjača i krambučela, koje želimo usavršiti kako bismo dobili ekomarkicu. Nama je maslina život, a ne dobije li maslina vodu kada joj je potrebna, teško da će dati plod koji bismo mogli preraditi. Stoga je jedino rješenje postavljanje vodovoda na otoku i uređivanje što više protupožarnih puteva kako bi se došlo do maslina koje nisu uz ceste - kaže Jasenka Banić.

Iška uljara bila je nositelj razvoja mjesta sve do prije tridesetak godina, kada je počela stagnacija. Prije dvije godine počelo se u nju ulagati i posve je preuređena. Povećana je članarina, prodana je zadružna zgrada i tim novcem kupljeni su novi pogoni za preradu maslina.

No, zbog nedostatka vode iški maslinari teško mogu računati na dobru količinu ploda, a lani su imali i čak stotinu sušnih dana.

Ekognojivo

Urod je bio odličan, no plod nije mogao dozreti. Jasenka Banić začetnica je projekta da zadrugari u uljari počnu proizvoditi ekomasline, no nedostaje im novca za kupnju mehanizacije potrebne za proizvodnju ekognojiva.

- Obratila sam se Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i zatražila da nam pomognu nabaviti mehanizaciju. Treba nam jači traktor s dizalicom i prikolicom te sjekačem i raspršivačem jer se od otpada od maslina radi humus. To je potrebno kako bismo masline i zemlju očistili od svih kemijskih sastojaka i na koncu dobili ekomarkicu - kaže Jasenka Banić i dodaje kako bi tada i Iž mogao imati prepoznatljivu, išku maslinu i brendirani proizvod baš kao što Pag ima nadaleko poznati paški sir.

Tekst i Foto: Stela Filipi