Izaberimo Peru Kvržicu za ministra poljoprivrede

Katastrofične najave s početka ljeta o sušama koje su drastično smanjile prinose u ključnim europskim i sjevernoameričkim žitnicama obistinile su se i prerasle u cjenovni stampedo. Na glavnim poljoprivrednim globalnim burzama rastu cijene takozvanih temeljnih agrarnih proizvoda, osobito kukuruza i pšenice. To je nažalost tek zastrašujući nastavak priče o rastu cijena riže. Poljoprivrednici se žale kako im porast cijena neće ni približno nadoknaditi pad prinosa. Jedino će vješti burzovni manipulatori i iz ove tragedije izvući koristi.

Seriji deprimirajućih izvještaja s velikih farmi najvećih žitorodnih zemalja pridružili su se drugi nepovoljni agrarni pokazatelji. Suša je decimirala povrtnjake i voćnjake. Čak i tamo gdje je bilo kiše, stanje nije bolje. Austrijski poljoprivrednici govore o najlošijim žetvama u posljednjih pola stoljeća: ovako loši rezultati zadnji puta su u ovoj uzoritoj agrarnoj zemlji zabilježeni 1970. Ove godine kiše nisu pomogle. Nakon sušnih razdoblja došle su u loše vrijeme. Ne samo što nisu popravile stanje nego su prouzročile nagle poplave koje su se doslovce zbivale preko noći, uz njih klizanje zemljišta i druge nevolje.

Iz hrvatske perspektive osobito je zanimljivo neprestano pratiti što austrijski poljoprivrednici, agronomski instituti i državne institucije poduzimaju, osobito u pogledu strateških rješenja. Usklađenost napora od svake staje i vinograda do pokrajinskih i bečkih ministarstava u Austriji je zadivljujuća. I u ovoj seriji mračnih informacija s oranica one iz Austrije imaju neke posebne akcente. U analizi loše situacije austrijski su stručnjaci brzo uočili kako je najlošije stanje kod njihovih velikih proizvođača, a znatno bolje kod malih. Manjim ambicioznim poljoprivrednicima kvaliteta je ionako oduvijek važnija od visine prinosa.

Ovaj je podatak iznimno važan i za nas znakovit. Čak i oni hrvatski stratezi koji se slažu kako se nacionalna proizvodnja hrane treba temeljiti na kvaliteti, a ne primarno na kvaliteti govore o nužnosti “okrupnjavanja”. Umjesto malih rascjepkanih polja, velike su farme naša budućnost najčešća je poruka s domaćih simpozija. To je pak muzika mila uhu velikih igrača koji Hrvatsku guše monopolima. Izlika brige za bolju budućnost ili samo nedovoljna informiranost u nas brzo rađa novima uredbama i zakonima. Naši su zakonodavci odavno na glasu kao gospoda brza na obaraču. Prvo pucaju, potom broje kolateralne žrtve.

Okrupnjavanje je opći izraz koji pod svojim skutima krije ponekad i sasvim različite modele. U razdobljima diktatura i dekretne poljoprivrede polja su znala doslovce i nasilno okrupnjavati kao temelj priče o “kombinatima”. Već je i sam naziv tjerao strah u kosti sirotim poljoprivrednicima.

U zemljama u kojima prosvjećenost vodi do strateških odluka okrupnjavanje može značiti razne oblike udruživanja. Ponekad se ne mora raditi ni o kakvim promjenama u sustavu proizvodnje nego samo o zajedničkom učinkovitom marketinškom nastupu. Ili pak o zajedničkoj nabavi poljoprivrednih strojeva, prerađivačkih postrojenja, zajedničkom korištenju savjetodavnih usluga i tomu slično. Ukratko radi se o nekom novom poimanju zadrugarstva. Brojne zamisli već su na djelu u najrazvijenijim agrarnim sredinama, poput francuskog sela. U ovim vremenima zadrugarski krizni menadžment često se ukazuje kao iznimno brz i učinkovit.

Kod nas, pak, zadrugarstvo budi najvećim dijelom tek nostalgične slike. U svakom slučaju i u sjećanju spomen pojma zadruga odjekuje puno privlačnije od pojma kombinat. No postoje već i začeci obnove. Mnogima će navođenje školskih poljoprivrednih zadruga zvučati neozbiljno u kontekstu nužde strateških zaokreta. Odgajanje djece u zadružnom duhu čini mi se najboljim pedagoškim pristupom. Osobito kada se pogleda kako to rade osmoškolci na zagrebačkoj Knežiji, primjenjujući najsuvremenije ekološke zamisli. Da ne govorimo o srednjoškolcima iz Karlovca koji sada u svojoj zadruzi imaju pravu mljekaru i strojeve za proizvodnju mliječnih proizvoda.

Proizvodi su im tako dobri da je izlaz na tržište logičan iskorak. Duh družbe Pere Kvržice nepobjediv je i u koračanju prema dnu krize posebno inspirativan.

Autor: Rene Bakalović

Foto: RGBStock.com