• Razgovor s povodom
  • 20.04.2021. 13:40

Ivo Grgić: Dok služi za političko potkusurivanje, problem poljoprivrednog zemljišta je nerješiv

Što se u domaćem agraru promijenilo unazad desetljeća, koji su problemi i dalje aktualni te po čemu ćemo pamtiti ministre, razgovarali smo s prof.dr.sc. Ivom Grgićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
  • 975
  • 233
  • 0

Kakvo je stanje u hrvatskoj poljoprivredi danas, deset godina nakon najvećih seljačkih prosvjeda u povijesti države? Koje su promjene uvodili ministri koji su se smjenjivali u vrućoj fotelji te koji su problemi "preživjeli“ i prosvjede i ministre te su još uvijek aktualni? 

Sjajan sugovornik, za ovu kompleksnu temu, bio nam je prof.dr.sc. Ivo Grgić, redoviti profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pri Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Bivši predsjednik Hrvatskog agroekonomskog društva te član Europskog društva agrarnih ekonomista i Akademije poljoprivrednih znanosti proanalizirao je stanje i probleme u hrvatskom agraru. 

Koje su se bitne promjene dogodile u poljoprivredi, u desetljeću nakon velikih prosvjeda poljoprivrednika? 

Malo je "velikih" promjena koje su nastale kao rezultat djelovanja pojedinih ministara poljoprivrede te, uz najbolju vjeru i kopanje po prošlosti, ne pronalazim naglašeno dobre promjene u poljoprivrednoj proizvodnji, kao posljedicu pojedinih mjera ukupne državne administracije, odnosno pojedinog ministra. Iskreno, lakše bi mi bilo govoriti o stalnim problemima koje za svojih mandata nisu htjeli ili nisu znali riješiti.

Problem poljoprivrednog zemljišta se namjerno ne rješava 

Koji je po vašem mišljenju jedan od ključnih problema koje svi do sadašnji ministri nisu uspjeli riješiti?

Svakako, problem poljoprivrednog zemljišta i to onog najlakše rješivog - zemljišta u vlasništvu RH. Taj se problem može riješiti između dva zasjedanja Hrvatskog sabora, ali se namjerno ne rješava jer je političko potkusurivanje važnije od općeg interesa. Kroz cijelo desetljeće jedino se mijenja zakon, odnosno nadležnost za provođenje nečinjenja. 

Problem zemljišta može se riješiti između dva zasjedanja Hrvatskog sabora, kaže profesor (Foto: M. Popić)

Po čemu ćemo pamtiti ministre koji su se izmjenjivali u zadnjih desetak godina?

Razdoblje u kojem je ministarsku funkciju obnašao gospodin Čobanković, obilježilo je gašenje bunta poljoprivrednika "torbama novca" te brzo nestajanje seljačkih vođa, više željnih svjetala pozornice, nego rješavanja uzroka pobuna. Nakon ministra Čobankovića mijenja se cijela Vlada i na čelno mjesto dolazi do tada nepoznati poduzetnik iz okolice Slavonskog Broda, Tihomir Jakovina. Nije bio uspješan s poljoprivrednom ljekarnom, a nije imao ni puno sreće u ravnanju ovim resorom, jer gotovo ništa nije učinio.

U 2016. godini priliku dobiva sveučilišni profesor, Davor Romić. Iz devet mjeseci njegovog obnašanja dužnosti ministra, pamtim tri stvari - prijepor o natječajima i sredstvima iz Programa ruralnog razvoja, zatim "problem pašnjaka" koje smo baštinili nedavno, te treće, njegovu želju da se učini iskorak kod komasacije poljoprivrednih površina. No, kratko trajanje Vlade bilo je nedovoljno za njegove ideje.

Nakon Romića dolazi majstor promocije "doručaka s hrvatskih farmi", gospodin Tolušić. Volio je kameru, a i ona njega. Stekao se dojam 'da se ipak nešto kreće', ali su ga izvan-poljoprivredni problemi udaljili sa svjetla ministarske i političke pozornice, te on potiho odlazi iz politike u vinski podrum, gdje je pokazao da se može ako se hoće i da nije bio problem u ministru nego u nedostatku poduzetničkih ideja običnog puka. 

Tolušića je u fotelji zamijenila sadašnja ministrica Vučković. U početku malo prestrašena, polako lovi konce, Ministarstvo je postalo 'otvorenije', a ministrica sada ima priliku, u kratkom vremenu, usmjeriti značajna sredstva iz Programa ruralnog razvoja. Kao prvoj dami na čelu Ministarstva, želim joj da izdrži.

Na poljoprivredu veći utjecaj imala priroda nego čovjek

Možete li izdvojiti nekoliko prijelomnih trenutaka u hrvatskoj poljoprivredi u periodu od 2010. do 2021.?

To razdoblje možemo podijeliti u tri podrazdoblja - nekoliko godina prije ulaska u EU, pristupanje Uniji i prve godine članstva te treće, zadnjih pet godina. Većina poljoprivrednih analitičara, kao i poljoprivrednih proizvođača, reći će da pretpristupno razdoblje nismo dobro iskoristili u kvalitetnoj pripremi za članstvo te se većina proizvođača našla na tržištu izložena velikoj konkurenciji, koja je često bila s druge strane pravice. Ni danas još uvijek ne znamo kako iskoristiti instrumente za suzbijanje nepoštene trgovačke prakse, posebno ako se radi o velikim trgovačkim lancima koji promiču proizvode svojih domicilnih država. 

Ulaskom u EU došli smo u priliku korištenja znatno većih sredstava namijenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju. O tome koliko i kako smo ta sredstva koristili, političke elite imaju jedno, a poljoprivrednici drugo mišljenje. Ipak, u zadnjih nekoliko godina pokušalo se administrativni ustroj posložiti tako da bude efikasniji u provođenju, ne samo ZPP, nego i hrvatskih interesa u tome. No, tada je nastao problem jer često nismo znali što želimo i na koji način ciljeve ostvariti. Možda nam pomogne često prizivana Strategija poljoprivrede do 2030. godine, koja sigurno vrijedi ako smo je platili nekoliko milijuna eura. 

Kako nisu vidljive neke bitnije promjene, stječe se dojam da je na poljoprivredu veći utjecaj imala priroda nego čovjek. Ipak, ima projekata s kojima se možemo ponositi, a u ruralnom prostoru treba istaknuti značajniji iskorak ruralnog turizma.

Hrvatska se pozicionira kao sirovinska baza drugih, industrijski jačih država, upozorava (Foto: arhiva prof. Grgića)

Izostaje poslovno povezivanje manjih proizvođača

Koliko je OPG-ova u Hrvatskoj bilo registrirano 2010. godine, a koliko ih je danas?

U 2020. je registrirano 170.837 poljoprivrednih gospodarstava, pri čemu 90,5 posto obiteljskih, a najmanji broj je zadruga, samo 355 ili 0,2 posto. U odnosu na 2010. godinu, broj poljoprivrednih gospodarstava se smanjio za oko 27 posto. Također, u 2010. godini obiteljska poljoprivredna gospodarstva su činila čak 99,1 posto ukupnog broja, znači više nego u 2020. Slično se dogodilo i u mnogim drugim državama EU, posebno u novopridošlim članicama, gdje je, zbog povećanja praga veličine onoga što se može smatrati poljoprivrednim gospodarstvom, došlo do smanjenja njihovog broja. Od 2005. do 2016. u Poljskoj se broj poljoprivrednih gospodarstava smanjio za 43 posto, Rumunjskoj za 20 posto, Slovačkoj i Bugarskoj za preko dvije trećine, a i u Italiji se bilježi veliko smanjenje njihovog broja.

Hrvatska je i ovdje specifična jer u odnosu na 2016. bilježimo porast OPG-ova za 10.448 ili 6,8 posto. No, taj podatak nas upozorava na mutne razloge osnivanja OPG-ova, a jedan od glavnih su potpore. Vrlo često se spominje prosječno mala veličina naših poljoprivrednih gospodarstava, zaboravljajući da su, primjerice, u 2016. godini od 10,5 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u EU-u dvije trećine veličine manje od pet hektara. Osim zemalja Istočne Europe, slična situacija je i u Malti, Cipru, Grčkoj, Portugalu te obalnim regijama Španjolske i Italije. 

S druge strane, veća poljoprivredna gospodarstva, ona veličine 50 hektara ili više, puno su češća u Luksemburgu, Francuskoj, Danskoj. No, treba spomenuti i da se u većini država članica, najveći dio korištene poljoprivredne površine nalazi na najvećim poljoprivrednim gospodarstvima, veličine 50 ha ili više, što je tendencija i kod nas. Istaknuo bih i da je, u spomenutim EU državama, posebno poljoprivredno razvijenim, izrazito prisutno poslovno povezivanje manjih proizvođača u kooperative, što nije slučaj i u Hrvatskoj. 

Dok se ne čini ništa, u pojedinim dijelovima Hrvatske traje tiha okupacija, tj. kupovina poljoprivrednih površina od "nepoznatih" osoba, agencija....

Koliko se hektara zemlje obrađivalo prije, a koliko danas?

Godine 2000. bilo je 3.156 tisuća ha poljoprivrednih površina, a 2020. 1.504 tisuće ha te se često tumači da je "nestalo" oko 1,6 milijuna ha. Površine nisu nestale, nego se promijenila metodologija praćenja te se sada bilježe samo korištene površine. Dio je zasigurno, iz poljoprivrednog, postalo građevinsko zemljište, šumsko i sl. No, spoznaja da postoji "višak" poljoprivrednih površina, nudi mnoštvo mogućnosti. Jedna je da privođenjem kulturi, bez dodatnih ulaganja, možemo povećati poljoprivrednu proizvodnju. Dio tih površina možemo koristiti za ekološku proizvodnju, a dio iskoristiti za proizvodnju kultura za biogoriva i sl.

Od 2010. godine, bilježimo porast korištenih površina za oko 13 posto, u prošloj se godini koristilo oko 1,5 milijuna ha poljoprivrednih površina. Mogućnosti su velike, ali dok se ne čini ništa, u pojedinim dijelovima Hrvatske traje tiha okupacija, tj. kupovina poljoprivrednih površina od "nepoznatih" osoba, agencija... Posebno u devastiranim područjima, kao što je Banovina, gdje se četvorni metar prodaje za samo jednu kunu.

Prošlo je više od 10 godina od najvećeg prosvjeda poljoprivrednika (Foto: Maja Santosi/PIXSELL)

Usporedimo li stanje u poljoprivredi u vrijeme izbijanja prosvjeda i sada – što se promijenilo na bolje, a što na lošije?

Velika su bila očekivanja od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, 2013. godine. Često se spominjala mantra da nam se otvara tržište od 500 milijuna potrošača, zaboravljajući dvije važne stvari. Prva je da je za tako veliko tržište potreban proizvod konkurentan kakvoćom i/ili cijenom. Drugo, da bi se pojavio na policama druge države, naš bi proizvod morao izgurati tamo već prisutni proizvod. Umjesto "eksplozije" hrvatskog izvoza, došlo je do povećanja uvoza preko velikih trgovačkih lanaca, koji polako, ali sigurno, gutaju hrvatsko tržište. Tu je i problem "Agrokor", odnosno posrtaj Konzuma, a rezultat je poznat.

Francuski farmeri na ulicama, znate li gdje su vođe naših seljačkih prosvjeda?

U 2010. godini uvezli smo prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 2,19, a u 2020. za čak 3,64 milijardi američkih dolara. Pokrivenost uvoza izvozom je u tom razdoblju, uzimajući samo ove dvije godine, porasla sa 63 na 74 posto. Ovaj zadnji podatak je malo nategnut, pod utjecajem pandemije jer smo u 2019. godini imali pokrivenost od 64 posto te možemo reći da se ništa značajnije, na bolje, nije promijenilo.

Postajemo sirovinska baza industrijski jačih država 

S obzirom na uvođenje raznih novih propisa, koje poljoprivredne djelatnosti su "profitirale", a kojima je opstanak ugrožen?

Zapažamo promjene u strukturi poljoprivredne proizvodnje, gdje se smanjuje značenje stočarstva, a raste značaj proizvodnje žitarica te nekih vrsta povrća i voća. Broj krava se smanjio za 35 posto, što je dovelo do smanjenja proizvedenog mlijeka za 25 posto. Ova razlika je rezultat povećanja prosječne veličine stada te povećanja prosječne mliječnosti po kravi. Broj svinja se smanjio za oko 16 posto, proizvodnja jaja za oko 14 posto, iako se ukupan broj peradi povećao (oko 32%).

U 2020., u odnosu na 2010., u RH je proizvedeno 39 posto više pšenice, kukuruza 19, uljane repice 30 te soje čak 76 posto.

Hrvatska se, tako, postepeno pozicionira kao sirovinska baza drugih, industrijski jačih država. Iako u svim proizvodnjama nalazimo i dobre primjere, ukupni output ne pokazuje da smo na dobrom putu, a i pogled na naše proizvodne površine i zatvorene staje upozorava da je pet do 12 odavno prošlo i da nama ne treba obnova, nego revitalizacija poljoprivrede.


Tagovi

Ivo Grgić Sveučilišni profesor 10 godina nakon prosvjeda Od 2010 do 2021 Ministri Stanje u poljoprivredi


Autorica

Sanja Rapaić

Više [+]

Ima bogato novinarstvo iskustvo. Gotovo 15 godina radi i surađuje s raznim medijskim kućama.