Intervju sa Arianom Vela, direktoricom tvrtke EU Projekti

Prošli tjedan je u suradnji sa tvrtkom EU projekti održana edukacija o EU fondovima za članice Klastera poljomehanizacije. Održana edukacija je samo prvi korak u približavanju ove tematike članicama klastera kako bi u slijedećoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. počele s korištenjem sredstava iz EU fondova.

Održavanje edukacije je bila prilika da porazgovaramo sa direktoricom tvrtke EU projekti, gđom Arianom Vela o samoj edukaciji, ali i o promjenama koje nas, kada su u pitanju EU fondovi, očekuju nakon ulaska u EU. Intervju sa gđom Vela donosimo u nastavku.

Možete li nam dati kratki osvrt na edukaciju i koristi koje će od nje imati sam klaster odnosno članice pojedinačno? Pokušajte približiti našim posjetiteljima kako izgleda jedna ovakva edukacija, što ste sve radili u ova tri dana?

Edukacija će koristiti klasteru za njegov razvoj i podizanje kapaciteta, ali je korisna i za svaku članicu pojedinačno što će u najvećoj mjeri ovisiti o njihovim specifičnim afinitetima. Što se tiče provođenja edukacije, metodološki sam zamislila da polaznici prvi dan dobiju uvid u programe koji su trenutno na raspolaganju i programe koji će biti na raspolaganju nakon ulaska Hrvatske u EU odnosno u slijedećoj financijskoj perspektivi. Dosta smo razgovarali o tome koji su to uvjeti prijave, kakvi su bili primjeri projekata u prošlosti, a sve prilagođeno njihovom sektoru i njihovim potrebama. U praktičnom dijelu edukacije smo obrađivali sve teme koje im mogu pomoći da jako dobro razrade neke svoje projektne ideje i da ih budu u mogućnosti dovesti u predfazu pisanja projekta odnosno popunjavanja dokumentacije. U praktičnom dijelu edukacije smo pokušali promatrati stvari iz dvije perspektive: iz perspektive klastera i iz perspektive pojedine članice. Kreirali smo dvije grupe, jednu koja je sve faze treninga radila na projektu koji bi bio projekt klastera i drugu grupu koja je radila projekt koji bi bio projekt članice.

Naravno da dva i pol do tri dana edukacije nisu dovoljna da netko nauči samostalno napisati projekt, ali već taj način razmišljanja i metodologija koju smo prošli je dovoljna da ne moraju više za sve angažirati konzultanta nego da jako puno tog posla mogu odraditi sami. I to je zapravo poanta priče, jer su oni ti koji daju know-how i kompetencije na temelju čega konzultant, ako je angažiran, i radi.

Da li nakon edukacije imate predviđene i neke druge aktivnosti?

Edukacija je u biti samo dio aktivnosti koje ćemo raditi u suradnji sa Klasterom poljomehanizacije. Zapravo se radi o cijelom nizu aktivnosti koje su predviđene projektom na kojemu surađujemo. Projekt je proizišao iz Poduzetničkog impulsa koji je podržao klaster svojom potporom. Kad smo razgovarali sa g Erkapićem (direktor Klastera poljomehanizacije op.a.), osnovna vodilja cijele priče je bila da osiguramo da ljudi u klasteru imaju stvarne koristi od edukacije. Zbog toga smo im već prilikom pripreme ovog treninga poslali upitnik da vidimo zapravo što su teme od njihovog interesa i da vidimo koliko oni imaju iskustva. To nam je pomoglo u pripremi edukacije, a sada smo spremni da ova dva potencijalna projekta koje smo pripremali kroz treninge, nastavimo realizirati kroz nastavak naše komunikacije i da zapravo vidimo kolike su realne šanse da nešto od toga zaista ide u prijavu u neki od sljedećih natječaja. Pogotovo se to odnosi na ideju da možda klaster za svoje članice nabavi određeni komad skuplje opreme pa da se onda vidi na koji bi ga one način mogle koristiti i kako bi se on mogao eventualno i komercijalno koristiti na tržištu. To bi svakako pomoglo daljnjem razvoju i održanju klastera što je nešto na čemu bi trebalo raditi u budućnosti, a zapravo možda i je budućnost klastera. Mi dakle suradnju nastavljamo skroz do kraja ovog projekta i vidjeti ćemo da generirane ideje što konkretnije i što je kvalitetnije moguće ispoliramo.

Možete li nam reći nekoliko riječi ili povući paralelu na temelju informacija koje sad imate vezano za klaster...kakva je razlika što se tiče poticanja klastera u zemljama EU u odnosu na RH? Puno se priča o tome što nas očekuje nakon ulaska u EU...možete li nam približiti što nas to očekuje nakon 01.07.?

Tu nema velikih razlika jer se generalno razvoj klastera podupire i u RH i u EU, jedino što je u Hrvatskoj karakteristično da se klasterima daje dosta potpora kroz sustav malih potpora. To će se u skoroj budućnosti izgubiti jer mi ulaskom u EU gubimo ove klasične potpore na koje smo već navikli. Osobno mislim da se klasteri nebi trebali bojati ulaska u EU. To se pogotovo odnosi na one klastere koji će raditi na svom razvoju i samoodržanju i koji će imati stvaran sadržaj, a koji neće biti samo nekakva proforma poveznica različitih tvrtki jer je npr. netko rekao da treba osnovati klaster. Ne trebaju se bojati oni klasteri koji će kvalitetno nastupati ispred svojih članica i koji će se boriti za njihove interese.

Što se tiče samog financiranja, mislim da tu nakon 01.07. neće biti nekakve velika promjene što se tiče mogućnosti dobivanja sredstava, kako za članice tako i za sami klaster. Ono što će biti definitivna promjena jest da će nam biti na raspolaganju puno veći iznosi. Procedure će biti na hrvatskom pa će to olakašati prijavu u svakom slučaju. Jedna od najvažnijih razlika u odnosu na trenutno stanje jest to što će se projekti morati pretfinancirati. Znači više neće biti situacije da vi dobijete 80% pretfinanciranja nego će se očekivati da vi kompletni projekt financirate i tek na kraju stavite zahtjev za isplatu. Međutim i tu se sada već polako u Ministarstvu financija i drugim sektorskim ministarstvima pokušavaju naći rješenja kako da se kod onih velikih ulaganja premosti taj vremenski period između dana kada se potpiše ugovor i dana kada se stavlja zahtjev za isplatu. Traži se dakle rješenje kako da država odnosno HBOR, ali i komercijalne banke, osiguraju povoljno kreditiranje takvih provoditelja projekata. Tu treba još spomenuti i pravilo N+2 što znači da ćemo imati jednu godinu manje da potrošimo sredstva iz određene alokacije što će nam definitivno stvarati probleme, s obzirom na to da ćemo imati otprilike 10 puta više novaca na raspolaganju. Sadašnja je situacija dosta nezahvalna zato što se tek sada radi na pripremi prioriteta za sljedeće programsko razdoblje, znači za sljedeću perspektivu 2014.-2020. Zbog toga je jako teško govoriti o hrvatskim konkretnim prioritetima i uvjetima financiranja, iako mi koji radimo u tom sektoru jako dobro znamo što su i kakvi su projekti financirani u EU, kakvi će se financirati, koji su to uvjeti i koji su to postoci. Sada je jedino stvar u tome hoće li netko odlučiti da li će se više podupirati zaštita okoliša ili će to unutar te komponente biti pitanje zbrinjavanja otpada, odnosno primjerice, kvalitete zraka. Mi u principu već sad aktivno radimo na pripremi javnog sektora, jedinica lokane i područne samouprave, njihovih infrastrukturnih projekata jer je sad vrijeme za to, a glede poslovnog sektora moramo čekati za što će se Ministarstvo malog poduzetništva i obrta izboriti u sadašnjoj fazi programiranja. Drugim riječima, koliko će oni novaca uspjeti dobiti za malo i srednje poduzetništvo, a samim time i za klastere.

Koliki je zapravo stvarni utjecaj Ministarstva malog is srednjeg poduzetništva na te odluke? Da li će se o tim pitanjima posebno vršiti pregovori u skladu sa strategijom koja će biti donešena za perspektivu 2014. - 2020.?

Svaka država ima obvezu donijeti dokument koji se zove Nacionalni strateški referentni okvir koji sadrži operativne programe. U Hrvatskoj se trenutno ne zna hoće li u slijedećoj perspektivi biti zadržani ovi operativni programi koje imamo sada ili će se oni mijenjati. Primjerice za 2013. su zadržani takvi kakvi jesu, tako da je vrlo lako moguće da će tako biti i kasnije. Međutim, opet to nije bitno u tolikoj mjeri jer mi znamo što EU financira, znamo koji su to prioriteti, znamo za šta se daje najviše novca: promet, zaštita okoliša, infrastruktura...Trenutno je najvažnije koliko će brzo Hrvatska pripremiti sve te strateške dokumente. U ovom trenutku HUP, HGK, obrtnička komora i savez zadruga sjede u sektorskom nadzornom odboru koji se bavi operativnim programom regionalne konkurentnosti. Mislim da je mogućnost njihovog utjecaja velika, ali po meni je bitnije da ljudi sa terena šalju određene signale i da traže da se određeni tipovi investicija i ulaganja koji su njima zanimljivi stave na tu listu prioriteta za financiranje. Da se kratko vratimo na klaster, mislim da će tu sad biti jako važno koliko će i klaster, ali i sve druge organizacije sa svojim interesima, uspješno razgovarati sa svojim sektorskim udruženjima i koliko će uspješno gurati svoje prioritete.

To se sve skupa čini vrlo logično, međutim ponekad se stječe dojam da izostaju malo snažniji pozivi sektorskih udruženja na intenzivniju komunikaciju oko kreiranja listi prioriteta. Da li je to krivi dojam ili se tu može napraviti i više?

Pouzdano znam da su kolege koje predstavljaju sektorska udruženja u sektorskim odborima, otvoreni za prijedloge i komentare. Hoće li oni pozivati svoje člansto da im šalje svoje komentare, to ovisi o praksi svakog pojedinog udruženja. Mislim da bi svatko tko sjedi u nekom tijelu i tko ima mandat da zastupa određeni broj organizacija i pojedinaca, trebao izvještavati i informirati svoje članstvo. Idu i pozivi od sektorskih ministarstava, sad je nedavno bio poziv Ministarstva turizma za turističke projekte, Ministarstva regionalnog razvoja za neke razvojne projekte. Međutim, to je još uvijek sve skupa neka lista želja, a ne lista konkretnih projekata koji su već pripremljeni i koji sutra ili prekosutra ili 01.07. mogu u provedbu. Velika je zapravo odgovornost na svima koji sudjeluju u tom procesu, ali i svih onih koji su na terenu, da ne čekaju da ih netko pozove nego da se javljaju i da se izbore za svoje interese. U Hrvatskoj doista nisu rijetki problemi tog tipa: da s jedne strane oni koji su na poziciji nisu baš skloni komunicirati, a da su oni koji su na terenu prilično negativno nastrojeni prema bilo kakvoj mogućnosti da se sami i afirmativno se uključe. Kolege s kojima mi surađujemo u sektorskim tijelima, svaki naš kvalitetan prijedlog upućuju u sektorski nadzorni odbor tako da ne vidim razloga da bilo tko drugi ne daje svoje prijedloge i ne aktivira se po tim pitanjima.