I krtice i bakterije su važni, živi organizmi tla

"Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje. Ova tvrdnja, počesto može zvučati kao prazna fraza, no ipak je to najdublja istina. Stoga je "oživljeno tlo", ono koje se razvija uslijed brižljivog gospodarenja, ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje pesticidima, upotreba mineralnih gnojiva, specijalnih strojeva, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su "štake" kojima se takova proizvodnja podupire, što je ujedno dokaz, da je takvo tlo bolesno", riječi su biodinamičara dr. Rudolfa Steinera kojih postajemo sve više svjesni u posljednje vrijeme.

Od bakterija preko "kravica tla" do krtica

Žive organizme tla čini pet vrsta. 

1. bakterije i aktinomicete (oko 40 %) su važne za razgradnju tvari, te fiksaciju dušika iz zraka. Aktinomicete se odlikuju sposobnošću razgrađivanja teško razgradivih spojeva koje ne može razgraditi niti jedna druga skupina organizama (npr. dlake, čekinje, hitin). One tlu daju "miris šumske zemlje";
2. alge i gljive (oko 40 %). Za razliku od ostalih mikroorganizama tla, alge mogu obavljati fotosintezu, te same proizvoditi potreban šećer (ugljik), dok gljivice žive većinom u kiselim tlima i specijalizirane su za razgradnju biljnog materijala, osobito onog bogatog ligninom;
3. gujavice (kišne gliste – oko 12 %) od izuzetnog su značenja za svako tlo. One usitnjuju organsku materiju, luče kalcij, te tako sljepljuju čestice gline i humusa u stabilni tzv. glineno-humusni kompleks koji je vidljiv u obliku nakupina i nepravilnih mrvica, koje gujavice iznose na površinu tla. U dobrim tlima na kvadratnom metru do 30 cm dubine, može se naći preko stotinu gujavica. Ponegdje ih u literaturi zbog izrazito korisnog rada zovu i "kravicama tla";
4. sitne životinjice (mezofauna – oko 3 %). Među ovima su najpoznatije nematode, grinje i neke skupine insekata. Njihova uloga je raznovrsna, ali uvijek povezana sa razgradnjom organske materije;
5. krupnije životinje (makrofauna – oko 5 %). Ovdje ubrajamo pauke, stonoge, mrave, puževe, krtice i sl. Uloga im je slična kao i kod manjih organizama.

Snažna borba za opstanak koja obogaćuje zemlju 

Svaki od ovih organizama ima određenu zadaću u tlu, a najvažnije su:

• usitnjavanje mlade organske tvari, uslijed čega se ujedno povećava i površina dostupna mikroorganizama,
• daljnja razgradnja (mineralizacija) organske tvari,
• pretvorba organskih spojeva u humusne,
• miješanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla,
• transport  mikroorganizama u tlu,
• stvaranje i održavanje pora tla, što je značajno za opskrbu vodom i kisikom,
• skladištenje minerala (hraniva).

Dakako treba naglasiti, da se organizmi tla ne hrane samo mrtvom organskom materijom, obzirom da su neki od njih i predatori, već između njih postoji "prehrambeni lanac" i snažna borba za opstanak.

Kako izgraditi farmu glista?

Organizmi tla, osim što razgrađuju organsku materiju i izgrađuju humus, istodobno izlučuju i ugljični dioksid, organske kiseline i druge spojeve, koji "nagrizaju" minerale tla, te tako oslobađaju hraniva i to ne samo iz humusa već i iz mineralnog dijela tla.

Na jednom hektaru zemljišta ima preko 4 tone glista

Zbog toga bi, podsjetimo, ostatke nakon žetve svakako trebalo vratiti u tlo. Danas se vraća vrlo malo organske materije u tlo, primjerice zrelog stajnjaka. Svjesni podatka da je odnos slame i zrna (prinosa) uglavnom 1:1, treba znati da je spaljivanje slame i strništa čisti gubitak od oko 5-8 tona organske mase po ha.

Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj, a možeš ostati i bez poticaja!

Po jednom hektaru zemljišta srednje kvalitete u dubini od pet do dvadeset centimetara prema istraživanjima tla, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Također po jednom hektaru zemljišta iste kvalitete i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskralježnjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizama bitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru.

Autor: Ljubomir Duvnjak, dipl. ing. agr.; Ministarstvo poljoprivrede

Izvor: www.savjetodavna.hr