Hrvatski zakoni protiv europskih normi - na štetu poduzetnika

Prije nekoliko godina pravi hit među poduzetnicima u primorskoj Hrvatskoj bilo je uzimanje zemljišta u vlasništvu Hrvatskih šuma na služnost te podizanje trajnih nasada, uglavnom vinove loze i maslina. To je bila dobra prigoda za vinare i maslinare da okrupne površine i prošire svoju sirovinsku bazu. Dio tako podignutih nasada, pogotovo vinograda, već dolazi na rod, a kako su investitori ulagali planski te ih posadili uz stručne savjete na odličnim položajima, s pravom očekuju sirovinu iz koje se mogu proizvesti vrhunska vina. Budući da europska regulativa zahtijeva da proizvođači vino, ako žele etiketu vrhunskoga, pune na području vinograda, dio poduzetnika namjerava graditi gospodarske objekte na terenima koje su zasadili. I tu nastaje problem.

Dio poduzetnika koji su sklapali ugovore o služnosti s Ministarstvom poljoprivrede dobio je mogućost gradnje gospodarskih objekata, a dio njih - nije. Među takvima je i Jurica Kapović, kojemu je odobrena služnost na pet plus 12 hektara neobrađenog i zapuštenog zemljišta Hrvatskih šuma. “Nije mi jasno kako ista Vlada nekome dozvoljava, a nekome ne dopušta mogućnost gradnje gospodarskih objekata. Stoga ponuđeni ugovor neću potpisati jer bih se u tom slučaju obvezao raditi proizvode srednje ili lošije kvalitete. Kako je u mom slučaju riječ o podizanju maslinika iz čijih plodova bih preradom bez problema dobio ekstra djevičansko maslinovo ulje, nije mi jasno zašto uljaru ne mogu izgraditi u sklopu maslinika. Osim toga, u ugovoru stoji da mi se promjenom prostornog plana oduzima uloženo bez naknade, što je najblaže rečeno nekorektno”, ističe Kapović koji je spreman u podizanje maslinika i uljare uložiti oko tri milijuna kuna.

Zbrka na domaći način

Mihovil Štimac, direktor i suvlasnik tvrtke Rizman te predsjednik Udruge Krš koja okuplja tridesetak poduzetnika što su na služnost uzeli oko 1600 hektara šumskog zemljišta, smatra kako problem izgradnje gospodarskih objekata leži isključivo u načinu definiranja zemljišta.

“Ako je zemljište dano s namjenom da se na njemu posade višegodišnji nasadi, odnosno loza i maslina, onda to više nije šumsko zemljište nego poljoprivredno. Stoga tražimo da se primjenjuje zakon o poljoprivrednim površinama i kad je riječ o gradnji gospodarskih objekata. Ponajprije se to odnosi na gradnju vinarija ili uljara, skladišta za poljoprivrednu mehanizaciju i - što se podrazumijeva kao nadogradnja čitavom projektu - mogućnost razvoja agroturizma. To je u Istri zaživjelo prije petnaestak godina”, kaže Mihovil Štimac. Ističe kako su svugdje u svijetu vinarije smještene tamo gdje su i vinogradi. Kao dokaz nekoordinacije Vlade i njenih nekoliko ministarstava nadležnih za rješavanje ovog problema navodi kako ni poduzetnici iz Udruge Krš nisu dobili ugovore s istim pravima. Smatra da bi za rješavanje njihovih problema trebao biti zadužen netko iz Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a ne da ih stalno jedni upućuju na druge.

“Tvrtka Rizman, kojoj sam vlasnik, traži gradnju objekta na lokaciji 1300 metara od mora, znači izvan granica zaštićenog obalnog pojasa. Ali iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dobili smo odgovor da ne možemo graditi objekte na šumskom zemljištu”, pojašnjava Mihovil Štimac. Njegova tvrtka je do sada u podizanje vinograda uložila oko 2,5 milijuna eura, a u gradnju vinarije i gospodarskih te popratnih objekata želi uložiti još 1,5 milijuna eura. “Svi smo u istim problemima. Zato mi nije jasno da nitko u nadležnim državnim institucijama ne rješava naš problem. Na naših bezbroj dopisa dobili smo jedan jedini odgovor, i to od Saborskog odbora za prostorno uređenje koji nam je dao podršku. Nitko od 30 poduzetnika iz naše udruge ne traži da mu se nešto posebno dozvoli, nego svi tražimo da se propišu isti uvjeti”, ističe Štimac.

Različita tumačenja

Gospodarske objekte na prostoru vinograda ili maslinika ne mogu graditi čak ni oni kojima ugovor o služnosti pruža tu mogućnost. Ugovor koji je sklopio vlasnik tvrtke Poljopromet iz Opuzena Davor Meštrović sadrži članak prema kojem se na zemljištu uzetom u zakup predviđa gradnja gospodarskog objekta, odnosno vinarije, ali opet ne može dobiti dozvolu. Prema Meštrovićevim riječima, načelnik općine Slivno na čijem teritoriju je njegov vinograd (dosad je zasađeno 20 hektara), zatražio je tumačenje od Ministarstva prostornog uređenja, ali mu odgovor ne dolazi. I sam Meštrović je zatražio tumačenje resornog ministarstva. Njega je državni tajnik Davor Mrduljaš uputio na Županijski ured za prostorno uređenje te na nadležne službe Grada Metkovića.

Poljopromet bi, da izgradi vinariju, zaposlio desetak ljudi te uložio još milijun eura. Za investiranje ima osiguranu kreditnu liniju, a interes za ulaganje iskazali su i neki inozemni investitori. “U potpunosti pozdravljamo provedbu Operativnog programa za podizanje trajnih nasada, ali problemi se javljaju kada pokušate razvijati posao. Ove godine moj vinograd, u čije podizanje smo uložili oko milijun eura, dolazi na rod, a ja moram tražiti mjesto gdje ću preraditi grožđe jer ne mogu izgraditi gospodarski objekt - ili moram čekati desetak godina na proceduru”, ističe Meštrović. I njega čudi to što se nadležna tijela neprestano pozivaju i upućuju jedna na druge.

Na području zapadnog dijela Dubrovačko-neretvanske županije slične probleme imaju i druge članice Udruge Krš, tvrtke Palmeta te vinarka Marija Mrgudić.

Problemi inozemnih ulagača

Pelješka vinarka Marija Mrgudić i njezin partner, poznati američki poduzetnik Robert Benmosche nisu uzeli zemljište na služnost već su ga kupili. Dosad su uložili dva milijuna eura u kupnju zemljišta, milijun u sadnju vinograda, a namjeravaju uložiti još najmanje 1,5 milijuna eura u gradnju vinarije.

“Osnovni problem je to što naši zakoni tretiraju vinarije kao industrijske objekte i što u obalnom pojasu nije dozvoljena gospodarska aktivnost. Zato je nužna izmjena zakona koji to reguliraju jer vinarije i željezare nisu isto, pa da se i jedno i drugo gradi u industrijskim zonama. Poznato je da su španjolski arhitekti postigli najveća dostignuća projektiranjem vinarija unutar vinograda”, ističe Marija Mrgudić. Ona posebno naglašava i probleme s prostornim planovima te kao apsurd ističe da su naši najbolji položaji poput Dingača i Postupa smješteni unutar obalnog prostora, a tu je zakonom onemogućena bilo kakva gospodarska aktivnost.

Autor: Jozo Vrdoljak