• Izbori 2011
  • 27.09.2011.

Hrvatski laburisti - stranka rada, programske smjernice

Programske smjernice hrvatskih laburista u domeni poljoprivrede

  • 1.233
  • 61
  • 0

Započinjemo istraživanje na temu izbora 2011 i programskih smjernica u domeni agrara sa strankom Hrvatskih laburista pod vodstvom Dragutina Lesara, višegodišnjeg saborskog zastupnika i sindikaldnog aktivista.

Laburisti su svoj program detaljno predstavili na svojim internet stranicama, a mi Vam u nastavku donosimo dio koji se odnosi na poljoprivrednu politiku.

Stanje hrvatske poljoprivrede iz kuta Laburista

Za razvoj poljoprivrede hrvatska država do sada nije učinila ništa ili je učinila vrlo malo! Zašto? Razlog je prvenstveno u HSS-u, stranci koja bi trebala biti prirodni inicijator i voditelj razvoja poljoprivrede i zaštitnik interesa poljoprivrednika. Umjesto toga to je stranka koja trgovačkim koalicijama, ucjenama uspijeva iz državnog proračuna usmjeriti ogromna sredstva u sektor poljoprivrede, što i nije problem. Ali jest problem ako se ta sredstva troše netransparentno, bez kontrole i služe samo za kupovanje glasova na izborima.

Logotip Hrvatski laburistiKakvo je danas stanje u našoj poljoprivredi? Nikad lošije, i pored utrošenih 50-tak milijardi kn iz državnog proračuna u zadnjih 10-tak godina nikada nije bilo veće nezadovoljstvo poljoprivrednika. Tržište je potpuno neorganizirano, nema burze poljoprivrednih proizvoda, robne rezerve ne funkcioniraju nego su leglo kriminala, nekontrolirani uvoz loše robe polako, ali sigurno uništava i ono malo volje i entuzijazma za poljoprivrednu proizvodnju uz, sada ved dobro poznati izreku, ''kod nas se ništa ne isplati proizvoditi''.

Prerađivačka industrija praktički ne postoji, povezanost turizma i poljoprivrede (zeleno-plava brazda) je mrtvo slovo na papiru. Najveći dio poticaja slijeva se najvećima, koncernima i monopolistima i to na osnovi njihovih, a ne službenih podataka. Primjerice, poticaji za uzgoj konja. Podijeljeni su po grlu, a onda više nikoga ne zanima što se sa njima događa, tako da danas nekoliko tisuća konja slobodno luta prirodom bez ikakve kontrole. Pitajte ratare, voćare, proizvođače mlijeka, svinja, ribare kako im je. Odgovor je uvijek isti

Da li ima krivice i na poljoprivrednicima? Sigurno da ima. Mnogi poljoprivrednici se previše oslanjaju na staru tradicionalnu proizvodnju ''i moj djed i pradjed su to radili''. To se posebno odnosi na ratare koji siju žitarice koje po prinosima i kvaliteti ne zadovoljavaju međunarodne standarde, ali ih to ne sprječava da nerealnom otkupnom cijenom ucjenjuju ovu vlast, koja im onda zbog ''mira u kući'' i skupljanja glasova na izborima neracionalno izlazi u susret. Posebna priča su uzgajivači duhana. Na jednoj strani ministarstvo zdravstva se na razne načine bori protiv pušenja, a na drugoj strani ministarstvo poljoprivrede poticajima stimulira proizvodnju duhana.

A što nas još čeka? Ne vide se dobre perspektive ako se ne napravi radikalni zaokret. Danas u ministarstvu poljoprivrede ima dobrih analiza, dobrih programa, ima i dobrih zakona, ali na mnogo mjesta se spominje ''nedostatak političke volje''. Problemi dobrih programa i realizacije dobrih zakona su nedostatna sredstva, bolje rečeno neadekvatno i netransparentno trošenje sredstava namijenjenih poljoprivredi. Istraživanja pokazuju da se za samo oko 5% utrošenih sredstava vrši kontrola trošenja. Veliki dio ostalog ide u sivu ili crnu zonu.

Što kada uđemo u EU? Ovoj je vlasti jedini cilj potpis na pristupnom ugovoru sa EU pod svaku cijenu i bilo kakvim uvjetima. To im je zadnji adut u borbi da ostanu na vlasti. Potpuno im je nevažno pod kojim de uvjetima potpisati ugovor o pristupanju EU. To se posebno odnosi na poljoprivredu. Tko danas zna što se i kako pregovara za poljoprivredu? Ankete bi pokazale da ne gotovo nitko od poljoprivrednika zna odgovor na to pitanje. Još gora je situacija sa ZERP-om. Ne proglašavanje ZERP-a je prava ilustracija nebrige ove vlasti za nacionalne interese. Naša birokracija radi uglavnom po načelu usklađivanja našeg zakonodavstva sa EU propisima jer njima je članstvo u EU jedini cilj, a ne kakvo članstvo i što de ovaj narod imati od članstva u EU. No nije sve tako crno u EU, postojali su i postoje predpristupni fondovi i za poljoprivredu, a koliko smo ih uspjeli iskoristiti za stvarni razvoj poljoprivrede? Po stanju u poljoprivredi malo ili ništa, a ako ipak da, onda je pitanje kamo i kako je taj novac utrošen? Kada uđemo u EU bit će nam na raspolaganju i pristupni fondovi za razvoj poljoprivrede, ali za to treba imati projekte. Kako se pripremamo za izradu tih projekata? Imamo mnogo državnih i privatnih agencija i savjetovališta, svi se oni ''brinu'' o razvoju poljoprivrede, a rezultat je nikad lošije stanje u poljoprivredi.

Što nude Hrvatski laburisti?

Mi jesmo, a i svi poljoprivrednici moraju biti, svjesni da brzih rješenja nema. Ne može se nakon 45 godina socijalističke politike u poljoprivredi i 20 godina maćehinskog odnosa Hrvatske države prema poljoprivredi problem riješiti potezom pera ili donošenjem nekoliko zakona.

Poljoprivreda je dio cjelokupnog gospodarstva, uz pravilnu politiku može biti i pokretač gospodarstva. Poljoprivreda je i način života i tradicija i to su vrlo kompleksna pitanja. Ono što se u ovom trenutku može ponuditi su prioriteti u skladu sa potpunom reorganizacijom, racionalizacijom i decentralizacijom države i lokalne samouprave. Prvo što nudimo je naša čvrsta politička volja da se sustavno riješe problemi u poljoprivredi. U tome moraju aktivno učestvovati i poljoprivrednici jer nitko ne može donijeti dobre mjere bez suradnje sa onima za koje se te mjere donose.

Kako opravdati našu čvrstu političku volju?

To nije samo volja nego i obveza. Naime, svi svjetski ekonomisti se slažu da hrana postaje sve veći destabilizirajudi faktor. Nažalost, glad se širi svijetom, a veliki proizvođači, izvoznici i trgovci koriste svaku priliku za podizanje cijena i ostvarivanje ekstra profita. Prirodne katastrofe, koje su sve češde, samo radikaliziraju takvu situaciju. Zbog toga je pitanje samodostatnosti u proizvodnji hrane krucijalno pitanje stabilnosti države, jer kada je država ovisna o uvozu osnovnih prehrambenih proizvoda onda je podložna političkim pritiscima i ucjenama svake vrste. Pitanje samodostatnosti u proizvodnji osnovnih prehrambenih proizvoda je, prema tome, najvažnije strateško pitanje samo po sebi. Tu problematiku svaka država može i mora rješavati sama za sebe i sigurno joj za to ne treba ''dozvola'' NATO i EU, a ako ipak treba, onda je to veliki promašaj naše vanjske i svekolike politike.

Prema našim prirodnim resursima i klimatskim pogodnostima Hrvatska može bez ikakvih problema postidi samodostatnost u proizvodnji osnovnih prehrambenih proizvoda i potpuno eliminirati potrebu za uvozom istih. Kako poljoprivreda može postati pokretač gospodarskog razvoja? Ekonomisti se slažu da nam nestaje proizvodni sektor, radikalno se smanjuje novostvorena vrijednost u proizvodima. Svi se slažu da su ''green-field'' investicije, koje donose svježi kapital praktički jedini način da se izvučemo iz krize. Prerađivačka industrija vezana na poljoprivredu ima mogućnost veće i brze apsorpcije investicijskog kapitala uz siguran povrat.

Što država treba učiniti?

Zakonima direktno, te drugim mjerama indirektno realizirati samodostatnost u proizvodnji osnovnih prehrambenih proizvoda i omogućiti i podržati green-field investicije u prerađivačkoj industriji. Prioriteti su stabilno, kvalitetno zakonodavstvo koje će kapitalu pokazati da smo stabilna zemlja, perspektivna za ulaganja, bez opasnosti promjena zakona ovisno o stranci/koaliciji na vlasti. Poreznim olakšicama potrebno je stimulirati ulaganja u prerađivačku industriju, pogotovo u područjima od posebne državne skrbi, gdje ima mogućnosti za uzgoj određenih kultura.

Zbog svega toga je potrebno donijeti novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Naime, analize pokazuju da je najveda prepreka razvoju poljoprivrede usitnjenost i rascjepkanost poljoprivrednog zemljišta, a sa time u vezi i nemoguda ili otežana kategorizacija poljoprivrednog zemljišta.

Sadašnji Zakon o poljoprivrednom zemljištu ne daje očekivane rezultate pa ga treba doraditi u smislu da se:

  • ograniči usitnjenosti na osnovi ostavinskih rasprava,
  • destimulira držanja zapuštenog poljoprivrednog zemljišta,
  • zabrani prodaja obradivog zemljišta 1. kategorije, odnosno uvedu mjere kao kod otoka, da država ima pravo prvokupa,
  • zabrani prodaja državnog zemljišta i orijentira se na dugoročni najam ili koncesije, ali samo registriranim poljoprivrednim proizvođačima uz specificiranje svrhe i načina korištenja,
  • stimulira okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta,
  • aktivira Agencija za okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta
  • precizno regulira i hitno izvršiti kategorizacija poljoprivrednog zemljišta.

Zakon o potporama u poljoprivredi mora kao temeljno načelo imati uklanjanje neuspjeha na tržištu. Ekonomske i društvene koristi odobrenih i isplaćenih potpora moraju biti mjerljivo veće od iznosa i troškova samih potpora, a potpore moraju omogućiti jačanje tržišne konkurencije. Sustav potpora mora podrazumijevati jasna pravila i kriterije odobravanja potpora na svim razinama da se izbjegne narušavanje tržišnog nadmetanja i onemogući utjecaj interesnih skupina. Posebno treba poticati proizvodnju zdrave hrane.

Zakon o obveznim državnim rezervama mora osigurati samodostatnost osnovnih poljoprivrednih proizvoda. Taj zakon, naravno, pretpostavlja izradu liste proizvoda sa potrebnim godišnjim količinama koje de država unaprijed ugovarati. Time se postiže ne samo stabilizacija proizvodnje, nego i stabilizacija tržišta jer država svojim robnim rezervama ili interventnim otkupom uvijek može intervenirati kod poremećaja na tržištu. Prema njemu, država će robne rezerve popunjavati kupnjom na burzi poljoprivrednih proizvoda. Zakon o golfu treba ukinuti jer je nepotreban i nakaradan, a ta se problematika može uspješno riješiti drugim zakonima. Posebno spominjemo mjere koje bi trebale biti sadržane u nekim postojedim ili novim zakonima, kao što su:

  • izravan utjecaj na smanjenje uvoza poljoprivrednih proizvoda,
  • propisivanje minimuma kvalitete poljoprivrednih proizvoda koji se uvoze,
  • jačanje i stručno osposobljavanje službi za kontrolu kvalitete uvoznih poljoprivrednih proizvoda,
  • izradu projekcija potreba hrvatskog tržišta za poljoprivrednim proizvodima kao i izvoza kao osnove za razvoj proizvodnje i ulaganja u proizvodnju;ova projekcija treba poticati revitalizaciju uzgoja naših zaboravljenih kultura čijom kvalitetom možemo konkurirati na domadem i stranom tržištu: vodarstvo - badem, smokva, orah, lješnjak; svinjogojstvo - masne svinje za proizvodnju cijenjenih i skupih proizvoda (kulen, čvarci); uzgoj puževa; ratarstvo - industrijsko bilje za prerađivačku industriju; ljekovito bilje; aromatično bilje, itd.,
  • poticanjem uzgoja zaboravljenih kultura staviti de se u funkciju ''mali'' posjedi koji čine vedinu našeg obradivog poljoprivrednog zemljišta,

Regulacija potreba i cijena poljoprivrednih proizvoda treba se obavljati na burzama poljoprivrednih proizvoda, a država mora stimulirati izgradnju skladišnih kapaciteta, prvenstveno za potrebe svojih robnih rezervi. Skladišni kapaciteti ne moraju biti u vlasništvu države, ali država dugoročnim ugovorima mora investitoru garantirati isplativost investicije.

Poticanje razvoja zadrugarstva poljoprivrednika. Zadrugarstvo unapređuje racionalizaciju proizvodnje kroz smanjenje troškova proizvodnje i omogućuje uspostavljanje tržišta poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivrednici se žale na skupoću ''inputa'' (mehanizacija, sjeme, sadnice, gnojivo, zaštitna sredstva itd.), niske otkupne cijene njihovih proizvoda, koje jedva ili čak i ne pokrivaju troškove, ali malo ili ništa ne poduzimaju u pogledu racionalizacije proizvodnje, udruživanja u nabavi i udruživanja u nastupu na tržištu njihovih proizvoda.

Lokalna samouprava mora preuzeti glavnu ulogu kod osnivanja poljoprivrednih zadruga na svom području. Zadrugarstvo je usko vezano sa edukacijom poljoprivrednika kako bi se polako poništila pojedina negativna iskustva iz prošlosti.

Osnivanje ''Agro Banke'' kao kreditne banke za ulaganja u poljoprivredu. Smatramo da je osnivanje Agro banke najlakši put za razbijanje postojedih centara moći i netransparentnih tokova novca. Osnivački kapital osigurava država iz sredstava proračuna namijenjenih poljoprivredi. Ostatak sredstava očekuje se od mirovinskih i drugih fondova. Kroz Agro banku usmjeravaju se državna sredstva za potpore. Agro banka ima odjel za izradu projekata koji kandidiraju za potpore, kredite i sredstva iz EU fondova kao pomoć poljoprivrednicima zainteresiranima za korištenje tih sredstava.

Agro banka ima i odjel za osiguranje u poljoprivredi. Osiguranje bi bilo obvezno za sve registrirane subjekte, pogotovo korisnike kredita, ali na ''neprofitnoj bazi'' u smislu niskih premija osiguranja, djelomičnog povrata sredstava, ukoliko nisu iskorištena u određenom vremenskom razdoblju, odnosno prebacivanja tih sredstava u buduće premije osiguranja. Inicijalna sredstva za osiguranje može osigurati država iz djela sredstava rezervi za naknadu šteta od elementarnih nepogoda u poljoprivredi. Dio sredstva iz proračuna koja služe za pokriće šteta u poljoprivredi izazvanih vremenskim nepogodama treba produktivno kanalizirati za prevenciju, što znači osnivanje centara za obranu i zaštitu od tuče, participaciju u izgradnji sistema za navodnjavanje, kao prioritet koristiti sredstva vodoprivrede za izgradnju sustava za obranu od poplave.

Informatizacija u poljoprivredi. Besplatan i svima dostupan internet mora biti osnova informatizacije cijelog društva pa tako i poljoprivrede. Informiranje i stručno osposobljavanje poljoprivrednika putem interneta je najefikasniji i najjeftiniji način da se to sustavno čini. Objavljivanjem svih informacija poljoprivrednicima preko interneta osigurava se:

  • transparentnost sustava od ministarstva i agencija do krajnjih korisnika,
  • brza dostava informacija neposredno zainteresiranima,
  • praćenje burze poljoprivrednih proizvoda,
  • uspostava malog oglasnika,
  • izmjena iskustava i informacija kroz forume.

Sustavne mjere u poljoprivredi rezultirale su u članicama EU (Engleska, Njemačka, Irska) revitalizacijom malih poljoprivrednih gospodarstava i značajnim povratkom radne snage na selo, što je jedna od realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta i uspostavljanja uspješnog tržišta radne snage Ako želimo biti pomorska zemlja, a deklarirano se da želimo, potrebno je osnovati Ministarstvo mora koje bi se bavilo svim aktivnostima vezanim uz korištenje i zaštitu mora. Shodno tome, morsko bi se ribarstvo trebalo odvojiti od ministarstva poljoprivrede i probleme morskog ribarstva trebalo bi rješavati u ministarstvu mora. Kako god, uspostava gospodarskog pojasa na moru (ZERP ili neki drugi oblik) predstavlja preduvjet ne samo unapređenja već i preživljavanja morskog ribarstva u Hrvatskoj, a istovremeno i ključni element suvereniteta Republike Hrvatske.


Tagovi

Hrvatski laburisti Stranka rada Program Izbori 2011

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi